Pod krilaticom štednje, socijalne osjetljivosti i solidarnosti ušli smo i u 2010. Od nekih se očekuje da budu iznimno socijalno osjetljivi, a od drugih pak nešto manje. Tako je ovogodišnji teret za financiranja javnih potreba u kulturi Grada Zagreba najvećim dijelom prebačen na nezavisnu kulturnu scenu (pri tome se misli na sve one subjekte kojima Grad Zagreb nije osnivač). Tim je povodom u ponedjeljak, 8. ožujka na inicijativu Saveza za centar za nezavisnu kulturu i mlade u Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade održana tiskovna konferencija. Na konferenciji su govorili Emina Višnić, direktorica Centra, Selma Banich, predstavnica dviju plesnih sindikalnih organizacija UPUH i PULS, Oliver Frljić, predsjednik CDU-a te Zvonimir Dobrović, predsjednik udruge Domino te umjetnički direktor festivala Queer Zagreb i Perforacije.
U uvodnom izlaganju Emina Višnić je predstavila cjelokupnu sliku financiranja u kulturi u Zagrebu te napravila usporedbu s financiranjima u prethodnoj godini čime je ukazala na bitno veće opterećenje koje je prebačeno na nezavisne organizacije i inicijative u odnosu na gradske javne ustanove. Tako je proračun gradskih ustanova u 2010. umanjen za svega 3,5 posto, dok je čak 26,6 posto smanjen za organizacije nezavisne kulture. Jedna od izravnih posljedica ovog dodatnog nesrazmjera u financiranju gradskih ustanova, odnosno nezavisnih organizacija (s dosadašnjih 85% naspram 15%, a sada 88% naspram 12%) je destabiliziranje nezavisne kulturne produkcija, čime se čak dovodi u pitanje i opstanak brojnih subjekata. Pri tome valja naglasiti da je dosadašnji omjer sredstava za proizvodnju programa i hladnog pogona (31% za programe, a 69 % za hladni pogon) u ovoj godini u još većem nesrazmjeru, pa će tako u 2010. za proizvodnju programa biti izdvojeno, predviđaju gradski oci, svega 26% cjelokupnog proračuna.
Selma Banich istaknula je izrazito nepovoljnu poziciju plesne scene kojoj su sredstva na matičnom vijeću, Vijeću za kazalište i ples, umanjena za 19,3 %, dok su smanjenja za ostale djelatnosti na tom vijeću ipak bila manja, u konkretnim postotcima – 17,7 % za produkcije kazališnih družina i udruga, 8,6 % za festivale i manifestacije, 8 % za javna gradska kazališta te svega 4,8 % za Hrvatsko narodno kazalište. Pritom je bitno naglasiti i da je proizvodni sektor u odnosu na reprezentacijski (misli se na festivale i slične manifestacije) stavljen u bitno nepovoljniji položaj, a sama plesna scena, unatoč priznanjima i visokoj razini vidljivosti u lokalnom i međunarodnom kontekstu, postavljena je ovakvim rezanjima u marginalan položaj. Ovome valja pridodati i novootvoreni Zagrebački plesni centar u kojem programe upravo ostvaruju nezavisne plesne organizacije, od kojih se pak očekuje da sudjeluju u financijskoj, logističkoj i organizacijskoj konstrukciji centra. O tome kolike su dotacije za suvremenu plesnu scenu, najbolje govori kada je stavimo uz rame nekog iznosa javne institucije, pa su recimo ukupna sredstva koja dobije jedna plesna organizacija najčešće ravna iznosu jednog prosječnog brutto honorara za režiju kazališne predstave. Dodajmo ovome još i podatke na koje se očito u Gradu Zagrebu nitko nije osvrtao, a koji najbolje govore o uspjesima suvremene plesne scene u 2009. – 73 ostvarena projekta, 154 izvedbe u gradu Zagrebu, 59 u Hrvatskoj i čak 97 u inozemstvu!
Ovogodišnja razrada javnih potreba u kulturi Grada Zagreba “posebno priznanje” je odala u prošloj godini dvjema iznimno uspješnim organizacijama – WHW-u i CDU-u. Iako je kustostki kolektiv WHW u 2009. osmislio koncept i kurirao 11. Istanbulsko bijenale (u svijetu jedna od trenutno 5 najpriznatijih manifestacija suvremene likovne umjetnosti), u ovoj im je godini Grad Zagreb smanjio potporu za 45%! CDU-u, koji je u prošloj godini, uz do sada uspješno provođene programe East Dance Academy i izdavanje Frakcije, jednog od najrelevantnijih časopisa za izvedbene umjetnosti u Europi, organizirao i međunarodnu konferenciju PSi#15 koja je okupila oko 600 međunarodnih sudionika, sredstva su smanjena za čak 70%! Oliver Frljić je, iznoseći ove podatke, objavio da ovakva situacija dovodi organizaciju u nemoguću poziciju zbog čega će biti prisiljeni obustaviti svoje djelatnosti te otpustiti jedinu zaposlenu osobu. Pri tome valja napomenuti da je časopis Frakcija dobitnik Povelje Grada Zagreba, čime je dodatno razvidna sva nelogičnost ovogodišnjeg proračuna za kulturu.
No, pozicija u kojoj se nalazi CDU nije izolirani slučaj jer će se na otpuštanje radnika te smanjenje plaća i honorara morati odlučiti brojne organizacije, a pri čemu valja naglasiti da su iznosi koji se isplaćuju za naknadu radnicima na nezavisnoj kulturnoj sceni već bitno manji od zaposlenika u javnim kulturnim ustanova, koji su regulirani kolektivnim ugovorom.
Zvonimir Dobrović istakao je da se odnos Grada Zagreba prema organizacijama nezavisne kulture najbolje vidi na njihovom matičnom vijeću, Vijeću za urbanu kulturu i kulturu mladih, na kojem se financiraju uglavnom manje ili srednje velike organizacije, a za čiji je opstanak i djelovanje presudno sustavno praćenje i evaluacija. No, nedostatak razvojne politike do sada je rezultirao sustavnim smanjivanjem sredstva, dok ovogodišnji siloviti rez koči čitavu scenu i ima fatalan ishod po nju, što može voditi i prema njenom uništavanju. Napomenuo je i da su posljednje dvije godine festivalima kao što su Operacija: grad i UrbanFestival sredstva prepolovljena, dok su pak sredstava za ovogodišnju Operaciju: grad u potpunosti ukinuta, dakle ravna nuli. Isticanje ovih primjera Dobrović smatra važnim jer se radi o manifestacijama koje podržavaju produkciju, dakle primjeri su to koji nisu primarno usmjereni na uvoze i predstavljanje gotovih proizvoda već stvaraju nove. I drugima su srezana sredstva, primjerice Queer Zagrebu, Cirkuskom informacijskom centru ili Perforacijama, pri čemu ove potonje, istaknuo je Dobrović, nisu uopće dobile ni potporu Ministarstva kulture za 2010, iako na međunarodnoj razini dobro prolaze, pa su tako ove godine dobile najviše ocjene evaluatora u okviru programa EU Culture 2007 – 2013.
Pogled prema stranim fondacijama i međunarodnim financijerima svakako valja usmjeriti. No ono što i tu nadu stavlja pod znak pitanja jest ovakvo podfinanciranje od lokalnih financijera i donatora, jer je za sve programe koji su financirani iz predpristupnih fondova i fondova EU bitno osigurati tzv. “matching” sredstva, na koje organizacije od domaćih, lokalnih, financijera teško mogu računati. Pritom valja istaknuti da Republika Hrvatska izdvaja nezanemariva sredstva za članarine u fondovima kako bi hrvatski subjekti uopće mogli sudjelovati u natječajima za te programe. Stoga bi bilo logično očekivati da želi što veća sredstva i vratiti nazad u zemlju. Ali, tko još ovdje računa na logiku?
Boris Bakal, jedan od članova umjetničke organizacija Bacači sjenki, govorio je o vrlo zanimljivom incidentu vezanom uz njihovu organizaciju koja je na Vijeću za kazališnu i plesnu djelatnost dobila ocjenu AA (koja bi trebala značiti i najviši iznos financiranja), no u konačnici su na ovom vijeću projekti Bacača sjenki u potpunosti ostali bez financijske podrške. Ovaj primjer ukazuje na točnost kuloarskih naklapanja kako dodijeljena sredstva nisu u skladu s ocjenama stručnih vijeća. Kuloarskih, jer s ocjenama članova vijeća javnost nije upoznata.
Nadodajmo svemu pobrojanom još jedan kuriozitet. Naime, Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade, ustanovi kojoj je Grad Zagreb suosnivač, je za razliku od drugih institucija u kulturi, proračun smanjen za 20%. Tome svakako treba pridružiti i jedan od završnih komentara Emine Višnić. Ona je naime upozorila na dvije nove infrastrukture (spomenuti Centar za nezavisnu kulturu i mlade te Plesni centar) koje je Grad Zagreb (su)osnovao u posljednjih par godina, a koje, sudeći prema navedenim rezanjima i (ne)uvjetima za rad uskoro neće imati tko puniti svojim programima.
Sve navedeno ukazuje da Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport u proračunu javnih potreba za kulturu Grada Zagreba u 2010. uopće nije vodio računa o dosadašnjim postignućima i rezultatima nezavisne kulture. Tako proračun ukazuje na tendenciju kontinuiranog smanjivanja financiranja nezavisnih što ove subjekte stavlja u poziciju ispod minimuma potrebnog za njihovu profesionalizaciju. A o prezrivom pogledu gradskih vlasti na scenu i one koji na njoj djeluju te uopće potrebu da nezavisni proizvođači od svog rada žive, ovdje nema smisla ni govoriti, mada je i to tema koja zaslužuje posebnu analizu i osvrt.
Zbog svih gore navedenih razloga, Zagrebački centar na inicijativu organizacija okupljenih u Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade, traži od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport i Skupštine Grada Zagreba, koja je izglasala ovakav proračun javnih potreba u kulturi za 2010, da hitno isprave “grešku” te da odgovore na sljedeće zahtjeve:
1. Zahtijevamo da na svojoj idućoj sjednici Skupština Grada raspravi ovaj problem, i zajedno sa drugim tijelima gradske uprave, ravnomjernije rasporedi teret krize, odnosno da iznađe sredstva kojima će ublažiti udar na nezavisnu scenu.
2. Zahtijevamo da Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport objavi ocjene pojedinih kulturnih vijeća i to u formatu koji se može analizirati (Open Office Spreadsheet ili Excel) te da objavi obrazloženja za donošenje odluka o financiranju pojedinih programa koje nisu u skladu s preporukama vijeća.