Migrantski otpor kolonijalizmu

Tribina "Globalna Europa" tematizirala je Europu kao politički koncept u aktualnom kontekstu migracija i granica, ali i kroz prizmu suočavanja s kolonijalnom prošlošću i sadašnjošću.

U sklopu interkulturnog programa koji je krajem studenog u Pogonu Jedinstvo organizirala Platforma Upgrade, uz otvorenje izložbe Ryia Min kurdskog umjetnika Jana Jafe, održana je i tribina Globalna Europa. O načinima kako aktualne globalne krize prisiljavaju Europu da se ponovno definira, kao i o tome postoji li nada da to učini na konstruktivan i progresivan način, raspravljale su umirovljena profesorica i postkolonijalna teoretičarka Biljana Kašić, aktivistica i stručnjakinja za migracije i izbjeglištvo Emina Bužinkić te politolog i povjesničar Stevo Đurašković, a razgovor je moderirao Leonard Jurić.

Na početku svog izlaganja Biljana Kašić istaknula je kako se Europa nije sposobna suočiti s kolonijalnom prošlošću i posljedicama iste za sadašnjost i budućnost. Učinci kolonijalnih trauma stoga svako malo izviru u različitim oblicima – na primjer, u različitim diskursima, u imperijalnim muzejima ili akademiji. Što se tiče potonje, u akademskoj produkciji i njezinoj ulozi u dekolonizaciji znanja postoji određena vrsta nade, smatra Kašić. Međutim, otpor da se u mainstream akademsku produkciju uključe uvidi različitih marginaliziranih ili potisnutih kultura još je itekako prisutan. Tu epistemičku nesvijest karakterizira pristanak na neznanje i krivo tumačenje, na binarnost zapada i ostatka svijeta, upozorila je Kašić. Također je otvorila pitanje o promjenjivosti onoga što čini drugost Europe. Drugost su nekoć sačinjavali kolonizirani prostori, a poslije pada Berlinskog zida termin drugosti koristi se i za skup postsocijalističkih zemalja. Budući da je tranziciju ili uvođenje kapitalizma moguće promatrati kao kolonijalni proces, Kašić je podcrtala kako su strategije koje su tipične za Globalni jug primjenjivane i na postsocijalističke zemlje.

Đurašković je također istaknuo kako je suočavanje s vlastitom imperijalnom poviješću, koja je ostavila duboke tragove na svijetu, jedan od najvećih izazova brojnih europskih država. Problem vidi u tome što države suočavanju s prošlošću pristupaju pojedinačno. Da bi Europa – to jest, Europska unija – mogla gospodarski napredovati i biti ravnopravan partner na globalnoj razini, ona prema Đuraškoviću mora postati federacija koja poštuje različitosti svojih članica. To podrazumijeva jačanje europskih institucija, osiguravanje dostojnih mirovina i minimalne zdravstvene zaštite za sve građane, te suprotstavljanje populističkim strankama koje dolaze na vlast, a koje za kompleksne probleme nude jednostavne i opasne odgovore. 

Bužinkić je pak podcrtala važnost nade kao forme epistemičkog otpora u suočavanju s crnilom nasilja i nepravde. Migranti s kojima na Balkanu dolazimo u doticaj primjeri su onih koji žive i stvaraju nadu, koji pokreću političke promjene, ali koji su često nevidljivi i nepriznati od strane dominantnih politika, rekla je Bužinkić. Kritizirala je hrvatsku i europsku politiku prema migrantima, koja se temelji na sekuritizaciji, isključivanju i stvaranju zajedničkog neprijatelja. Tome u prilog govore i javni dokumenti poput Novog pakta o migracijama i azilu, za koji Bužinkić napominje kako će Hrvatsku pretvoriti u migrantski hotspot u kojem će se graditi veliki centri za zadržavanje i protjerivanje ljudi u pokretu. 

Jedan od načina na koji vlasti pokušavaju upravljati javnim mnijenjem o izbjeglicama Bužinkić je opisala kao spektakl brojeva. Riječ je o taktici iznošenja nepotpunih i nekontekstualiziranih podataka poput onih da je prošle godine u Hrvatskoj 60 tisuća ljudi zatražilo azil – većina njih su bile osobe u tranzitu, od kojih je dio protjeran, a dio je pak nastavio put u druge zemlje Europe. RH je u 20 godina, koliko postoji sustav azila, zapravo odobrila tek 900 zahtjeva. No isticanjem velikih brojeva bez konteksta nastoji se stvoriti dojam da je Hrvatska preplavljena izbjeglicama koji predstavljaju navodnu prijetnju sigurnosti. Na tom dojmu zatim parazitiraju i dodatno ga raspiruju pripadnici krajne desnice pozivajući, na primjer, na osnivanje “seoskih straža”.

Međutim, s rastom antimigrantske društvene klime raste i (migrantski) otpor. Bužinkić je tako najavila formiranje prvog narodnog tribunala koji će se pokušati fokusirati na teme smrti i nestanaka. Prva sesija tribunala će se dogoditi u veljači iduće godine u Rijeci, a preživjeli svjedoci, poput obitelji Madine Hussiny, kao i aktivisti i aktivistkinje govorit će o posljedicama europskih sekuritizacijskih režima nasilja.


Tekst je nastao u okviru suradnje Platforme Upgrade i Kulturpunkta. Tribina se organizira uz financijsku potporu Zaklade Kultura nova te Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano