Zvuk, prošlost i seksualnost u crtežu

Izložbom Draw!ng Outline Hrvatskog društva likovnih umjetnika obilježava se početak suradnje s Nacionalnim društvom slikara Ukrajine.

Izložba će biti otvorena od od 5. do 15. svibnja u izložbenim prostorima Nacionalnog društva slikara Ukrajine, a na ovom prvom suradničkom projektu bit će predstavljeno sedam mladih autora i autorica koji se u svom radu bave crtežom – Maja Rožman, Ines Matijević, Dino Zrnec, Božidar Katić, Helena Janečić, Miron Milić i Marko Tadić.

“Slušajući zvuk struganja ne bismo se skoro domislili njegovom izvoru. Dok bi u Ratu svjetova taj zvuk mogao biti sve, od šuma radioveze do slijetanja vanzemaljaca, uz komad crtaćeg papira isti se prizemljuje u auditivni izraz crtanja.” Ovim pozivom, Maja Rožman ne otkriva vizualni rezultat zabilježene radnje već potiče na crtanje. Od zvuka polazi i Marko Tadić koji crtajući osmišljava bajkovite narative. Ti narativi svoj krajnji oblik najčešće dožive u animaciji, a u njima dominira preuzeti zvuk starih radiodrama koji inspirira crtež. Preuzevši zvuk jedne od mnogih radiodrama iz vremena njezinog procvata, radnja kao da se razotkriva kroz posredovanje duha uslijed uspješnog prizivanja. Ona se odvija pred našim očima, uz pomoć crne ploče i krede (standardne opreme ovakvih seansi).

Ines Matijević u još neobnovljenom Titovom dvorcu bilježi izvjesne detalje derutnog okruženja koje svjedoči o propalom društvenom uređenju i nebrizi o ostavštini. Dino Zrnec nalazi monografiju umjetničke grupe Zemlja, koja se tridesetih godina bavi traženjem balkanskog brdskog genija kao zadnje nade razvoja učmale europske kulture. Anonimnost, koju je grupa Zemlja tražila, otkriva se kroz kanonizaciju u povijesno-umjetničkim narativima kao identična onoj koju pobija, naglašavanjem jednih i zaboravljanjem drugih, što je slučaj i sa praksama koje ne teže tako visokim idealima.

Dekoraciju, amajliju ili znak pripadnosti – nespretno tetoviran lik nage žene na ruci oca preuzima Božidar Katić i prenosi na vlastito tijelo. Seksualni motiv postaje centar oko kojeg se raspliće osobna povijest te implicira pitanja o memoriji i tradiciji prije negoli o seksualnosti, iako se nalazi na tijelu i prikazuje tijelo. Seksualnošću se bavi i Helena Janečić preuzimajući jezik i kodove stripa, govori o seksualnosti u kojoj su rodne uloge stereotipne, dok su spolne izvrnute u odnosu na dominantnu kulturu. Miron Milić pak u svojim radovima prenaglašavajući heteroseksualne maštarije, prikazuje njihovo naličje kroz emancipiranu žensku seksualnost.