Sveučilište mora biti transparentno

Piše: Vatroslav Miloš

Tko god da je smjenom dekana Vlatka Previšića očekivao razrješenje pravno-birokratske zavrzlame na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bio je, kako sada stvari stoje, potpuno u krivu. Ne ulazeći u špijunske situacije u kojima rektor Damir Boras po sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu postavlja svoje ljude kako bi ipak omogućio njegovu snažniju integraciju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, i dalje ostajemo s protustatutarnim imenovanjem vršitelja dužnosti prodekana. 

Na izvanrednoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, rektor Boras razrješio je dužnosti dekana Previšića koji je, samo dan ranije, odbio tu mogućnost rekavši da za to ne postoje zakonske niti moralne osnove. Vršiteljem dužnosti dekana potom je imenovan Željko Holjevac, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest, što je odluka primjerena rektorovim ingerencijama. Imenovani su potom i vršitelji dužnosti prodekana, unatoč tome što za takvo što ne postoje osnove niti u rektorovim niti u ovlastima Senata. Naime, imenovanje vršitelja dužnosti prodekana u ingerenciji je matičnog Fakultetskog vijeća. Takvo pak Borasovo kadroviranje itekako utječe na raspored snaga u tom vijeću jer u njemu prodekani automatizmom imaju svoje mjesto, a radi se o izv. prof. dr. sc. Ivani Franić, doc. dr. sc. Domagoju Tončiniću, doc. dr. sc. Tinu Turkoviću, doc. dr. sc. Marku Aleriću i doc. dr. sc. Ivanu Markiću.

Na ovakav razvoj događaj reagirao je plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu zatraživši opoziv odluke o poništenju izbora za Studentski zbor, vraćanje studentskih predstavnika u Fakultetsko vijeće, vraćanje studentskih prostorija na upravljanje studentima te omogućavanje nesmetanog rada plenuma. Studenti, studentice, profesori, profesorice, građani i građanke okupljeni na plenumu donijeli su odluku i da “ne priznaju v.d. prodekane koje je postavio Senat Sveučilišta, jer nisu izabrani u skladu sa statutom Sveučilišta”. 

Kratak je ovo epilog recentnih zbivanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a koja bi mogla usmjeriti poglede i prema višoj instanci, prema rektoru koji je uz svoje studente i svoje radnike stao tek kad više nije imao kamo odvratiti pogled. Prema tome, borba ujedinjenih snaga studenata i profesora za demokratično i transparentno sveučilište nešto je što nam, očito, tek predstoji.