Tema Pripremio: Lujo Parežanin
Trajna kriza na liniji Sveučilište – Filozofski fakultet u Zagrebu, uzrokovana samovoljnim upravljanjem rektora Damira Borasa i nastojanjem da se iskontrolira najvažnija opozicijska sastavnica, dobila je svoju najnoviju epizodu. Na sjednici održanoj 28. travnja, Senat Sveučilišta je s 49 glasova za, 12 protiv i 6 suzdržanih podržao tzv. “uskratu suglasnosti” rektora na program predloženog dekana FFZG-a dr. sc. Nevena Jovanovića, kojeg je Fakultetsko vijeće u veljači izabralo s ogromnom većinom od gotovo 90 % glasova. Jovanović je pročelnik Odsjeka za klasičnu filologiju poznat po svojem konzistentnom opozicijskom angažmanu: aktivno je podržavao blokadu Filozofskog fakulteta 2009. godine, sudjelujući i u alternativnoj nastavi, a u novije vrijeme se istaknuo protivljenjem štetnoj upravi bivšeg dekana Vlatka Previšića, osobito njegovom nastojanju da sklopi sporne ugovore s Katoličko bogoslovnim fakultetom.
Upravo je suprotstavljanje Borasu bliskim ljudima na Filozofskom, kao i podrška upravi aktualne dekanice Vesne Vlahović-Štetić, ono što je presudno utjecalo na rektorovu blokadu Jovanovićeva izbora. U Borasovoj odluci, koju prenosi portal Srednja.hr, Jovanoviću se zamjera što se “višekratno pohvalno izjašnjava” o radu dosadašnje uprave FFZG-a, pri čemu rektor ukazuje na navodno protuzakonito i protustatutarno djelovanje dekanice Vlahović-Štetić. Rektorova odluka bizaran je dokument utoliko što je u najvećem svojem dijelu posvećen upravo razračunavanju s mandatom aktualne dekanice, umjesto analizi Jovanovićeva programa, a čitava je stranica pritom posvećena postupku oduzimanja znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora dr. sc. Anti Čoviću, moćnom Borasovom savezniku i prorektoru.
Od konkretnih nedostataka Jovanovićeva programa izdvaja se, prema Borasu, izostanak mjera za provedbu procesa reakreditacije studijskih programa Filozofskog fakulteta. Kako stoji u odluci, “profesor Jovanović ne navodi niti općenite podatke o novom reformskom smjeru novih studijskih programa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Senat Sveučilišta u Zagrebu nema uvid niti je upoznat s budućim izmjenama i dopunama studijskih programa najveće sastavnice Sveučilišta u Zagrebu.” Programu se također prigovara zbog neusklađenosti sa strateškim dokumentima, poput Strategije studija i studiranja na Sveučilištu u Zagrebu, Odluke o donošenju Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine i Akcijskog plana za provedbu Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2017. godine.
Kao posebno sporan element ističe se Jovanovićeva najava zalaganja “da nevladine organizacije i udruge budu uključene u pojedine kolegije (gdje je to umjesno i svrhovito)” s ciljem da “relevantan volonterski rad studenata i društveno korisno učenje, kao oblici neformalnog i informalnog obrazovanja, budu predviđeni, uključeni i priznavani u studijskim programima”. Prema Borasu, ovaj dio Jovanovićeva programa “nameće indicije o protupropisnom, nekvalitetnom uključivanju različitih subjekata u pripremu i izvođenje nastave na Sveučilištu u Zagrebu kroz nevladine organizacije i udruge građana”. Premda se poziva na brigu za standarde akademske nastave, Borasov je stav primarno razumljiv u kontekstu konzervativnog otpora prema nevladinom sektoru i nezavisnoj kulturnoj i umjetničkoj sceni. Osobito se znakovito u tom smislu čini rektorovo isticanje važnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu za “očuvanje hrvatskog identiteta i kulture”.
Koliko je riječ o utemeljenim prigovorima, a koliko o još jednom činu institucionalne represije možda najbolje pokazuje sami postupak glasanja o rektorovoj odluci. Sjednica Senata održana je naime dopisno, bez mogućnosti rasprave ili postavljanja pitanja uživo o pojedinoj točki dnevnog reda, što znači da je procedura, izuzev dekorativnog prava na uvrštavanje pisanog prigovora u zapisnik, svedena naprosto na glasanje. Dojam da je smisao ovakvog rektorovog postupanja obračun s aktualnom upravom Filozofskog fakulteta podcrtava i činjenica da je na istu sjednicu uvršteno odlučivanje o dodjeli počasnog zvanja Vlatku Previšiću.
U reakciji na ovakvu odluku Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu nazvao ju je “grubim opstruiranjem demokratskih procesa”, dok je dekanica Vlahović-Štetić izjavila kako je Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputila zahtjev za upravnim nadzorom postupanja Sveučilišta. Ministrica Divjak za N1 je potvrdila zaprimanje zahtjeva, ističući kako joj se čini da “princip akademske slobode” temeljen na akademskoj raspravi u slučaju odbijanja programa profesora Jovanovića “nije stavljen u funkciju”. Odlučivanje rektora Borasa, ukratko, pomaknulo je ionako visoke standarde samovolje na Sveučilištu, produbljujući krizu u kojoj se ono već duže vrijeme nalazi. Sudeći prema raspletu njegovih dosadašnjih sukoba s Filozofskim fakultetom, čijim dekanom je i sam bio, moglo bi se reći da je ovo jedan od rijetkih slučajeva borbe protiv institucija u kojem razloga za tihi optimizam ipak ima.
ObjavljenoObjavljeno
