Piše: Matija Mrakovčić
Najavljena konferencija za novinare o radu i prvim predloženim rješenjima u okviru Cjelovite kurikularne reforme, održana 11. studenog u MZOS-u, već se na početku pretvorila u “obračun” s političkom strankom koja sudjelovanje u vlasti uvjetuje određenim reformama. Ministar Vedran Mornar reforme koje zaziva MOST, konkretno onu državne uprave, oprimjerio je otpuštanjem 100 od 300 zaposlenika njegova ministarstva koje bi, konstatirao je, donijele takve uštede da bismo svi mi, misleći valjda na biračko tijelo, mogli tek popiti kavu u najjeftinijem kafiću. Voditelj reforme Boris Jokić rekao je da garancijama ne vjeruje, misleći na podršku procesu koju su pred izbore dale sve stranke i koalicije izabrane u Hrvatski sabor. Ovo je najznačajnija reforma koju možemo napraviti, složni su bili ministar i voditelj koji je istaknuo da je od predviđenih 12,5 milijuna kuna za rad na kurikularnoj reformi potrošeno 10 te da će ostatak biti vraćen u proračun.
Neven Budak, predsjednik povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, upoznao je javnost s ostalim procesima u tijeku: programom strukovnog obrazovanja, uređenjem sustava obrazovanja odraslih, definiranjem standarda kvalifikacija za licenciranje ravnatelja i nastavnika, vanjskim vrednovanjem škola, promjenama programa na visokim učilištima gdje se educiraju nastavnici i učitelji. Istaknuo je da provedba strategije može uspjeti samo ako ima široku podršku javnosti, pri čemu je posebno spomenuo dogovor o praćenju s HRT-om. Posebno je to neobično zazvučalo s obzirom da je javna televizija programski sadržaj namijenjen školskoj djeci, odnosno barem osam emisija, nedavno skinula s programa. Provedba strategije, inače, bit će financirana iz europskih fondova, posebno stručno osposobljavanje nastavnika putem Europskog socijalnog fonda.
Boris Jokić u svom je izlaganju predstavio nekoliko noviteta koji se tiču odgojno-obrazovnih ciklusa. Prvi ciklus činit će predškola i prva dva razreda (bez predmetne nastave, temeljeno na igri, bez usmjerenja na pripreme za školu), potom 3, 4. i 5. razred (cilj ciklusa je prevladavanje jaza između razredne i predmetne nastave, bez ocjenjivanja, plan rada donosit će se na godišnjoj, a ne tjednoj razini, nastava će biti fleksibilna i otvarat će mogućnost produženja nastave kroz projektne teme, uključivati češće izlaske iz škole). Sljedeći će ciklus obuhvatiti 6, 7, 8. i 9. razred (predmetni kurikulumi, u skladu s ishodima određuju se domene i koncepti za svaki predmet, uvođenje hibridnog vrednovanja). Srednja škola bit će podjeljena u dva ciklusa (1. i 2. te 3. i 4. razred), zadržat će se rana orijentacija odnosno odabir vrste gimnazija i strukovnih škola, no opća gimnazija bolje će se profilirati, a peti ciklus bit će temeljen na izbornosti. Kao obavezni srednjoškolski predmeti odabrani su hrvatski jezik, matematika, strani jezik, tjelesni odgoj te konfesionalni vjeronauk odnosno etika. Strukovno obrazovanje bit će temeljeno na stjecanju kompetencija za tržište rada te cjeloživotno učenje. Osnova učenja u strukovnim školama bit će rad izvan škole uz mentore, ali i u školama. Najavljena je i racionalizacija strukovnih programa te mreže strukovnih škola. Ovim tempom novi će kurikulumi ekperimentalno biti uvedeni u neke razrede i neke škole 2016/17, dok je frontalno uvođenje u sve razrede i sve škole najavljeno za školsku godinu 2017/18.
Uz nekoliko iznimaka, informacije koje su s javnosti podijelili kurikularni reformisti nisu toliko nove, pa ostaje dojam da je konferencija za novinare organizirana kako bi u ovo nestabilno političko vrijeme naglasak još jednom bio stavljen na važnost reforme sustava odgoja i obrazovanja. Jokić je to istaknuo spominjući važnost znanja “nasuprot neznanju, bahatosti, varanju, prepisivanju diplomskih radova” i važnost odgovornosti “nasuprot neispunjavanju obećanja, laganju, predizbornim i postizbornim koalicijama”.
Posljednjih dana intenzivno svjedočimo svim posljedicama nedostatka političke pismenosti i demokratske kulture u planovima i programima hrvatskih škola. Nažalost, izostavljanjem građanskog odgoja i obrazovanja kao obaveznog predmeta u hrvatskim školama, a propisivanjem obaveznim vjeronauka ili etike u srednjim školama, nećemo postići da upravo ova reforma bude najvažnija od svih reforma koje nam predstoje. Ako tome još pridodamo i plaćanje po učinku i izvrsnosti koje je u temelju rada stručnih skupina na kurikularnoj reformi, sve je izglednije da nema bojazni da će buduća vlada, koja god ona bila, upravo ovu reformu prepoznati kao sasvim prirodno mjesto svojih ideologija.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno