Tema Piše: Matija Mrakovčić
Povjerenica Europske komisije za trgovinu Cecilia Malmström 26. je siječnja na Forumu europskih i američkih organizacija potrošača održala predavanje u kojem je istaknula da će Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama (TTIP) između SAD-a i Europske unije osigurati više izbora između visokokvalitetnih dobara i usluga te poslova, bolju regulaciju i suradnju s SAD-om. Između ostalog, Malmström je rekla da će TTIP brižljivo čuvati europsku slobodu određivanja regulativa koje se, u slučaju ovog foruma, odnose na regulaciju generičkih lijekova i usuglašavanje tržišne autorizacije istih s obje strane Atlantika.
Podsjetimo, unatrag nekoliko godina počeli su pregovori oko TTIP-a koji smjera uvođenju liberalnijih standarda radnog prava, zaštite podataka, financijske regulacije i zaštite okoliša. Nije tajna da je cilj TTIP-a maknuti regulatorne “barijere” koje umanjuju profite transnacionalnih korporacija s obje strane Atlantika, no tajna je i dalje prijedlog izgleda samog sporazuma.
Cilj regulatorne suradnje je uskladiti postojeća i buduća pravila i procedure u EU-u i SAD-u kako bi se uklonile nepotrebne prepreke trgovini i ulaganjima, te se predlaže formiranje tzv. Tijela za regulatornu suradnju čija bi zadaća bila pregledavanje novog zakonodavstva s američke i europske strane te predlaganje mjera za njihovo usklađivanje. Kriteriji s obzirom na koje se zakonodavstvo procjenjuje, kao i mjere za usklađivanje koje Tijelo može predložiti, stavlja interese trgovine i ulaganja iznad svih drugih interesa, a čitava procedura postavlja brojne barijere reguliranja u javnom interesu. Ono što posebno zabrinjava jest da se prijedlogom za regulatornu suradnju utjecaj TTIP-a širi i na one sektore o kojima se službeno ne pregovara, čime je Komisija zapravo prekoračila povjereni joj mandat.
Pobliže o opasnostima uspostavljanja Tijela za regulatornu suradnju možete čitati u brošuri koju je objavila Zelena akcija.
U samom je sporazumu, uz navedene stavke, posebno problematičan institut rješavanja sporova između investitora i država, tzv. ISDS (investor-to-state dispute settlement process) koji bi omogućio stranim, no ne i domaćim korporacijama, tužbu zbog propuštene koristi i naplatu štete ukoliko država članica Unije donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje profita korporacije. Odluku donosi arbitraža, paralelni pravni sustav koji zaobilazi postojeće pravne mehanizme i sudove EU. Dokumentacija arbitraža uglavnom nije javna, a naknadu štete korporacijama isplaćuju građani, porezni obveznici.
Druga brošura koju je objavila Zelena akcija predstavlja rezultate istraživanja koje su Friends of the Earth Europe (FoEE) proveli 2014. godine, u sklopu kojeg su prikupili i analizirali podatke o 127 (poznatih) tužbi pokrenutih protiv država članica EU putem ISDS mehanizma, u razdoblju od 1994. do 2014. godine. Istraživanje je pokazalo da je 76% poznatih slučajeva pokrenuto protiv novih zemalja članica koje su pristupile EU-u između 2004. i 2007. godine, od čega se 26 slučajeva odnosilo se na Republiku Češku čime je ona postala članica EU-a s najvišim brojem registriranih slučajeva.
Mehanizam ISDS-a već je uključen u otprilike 3000 investicijskih ugovora diljem svijeta, no rijetko se govori o troškovima koje zbog privatnih arbitraža snose porezni obveznici i čitavo društvo. Također, ne priznaje se jedan od glavnih razloga zbog kojih se neke, uglavnom zapadne članice Europske unije nisu našle na meti ISDS-a: one do sada nisu pristale na trgovinske sporazume s drugim velikim izvoznicama kapitala – SAD-om, Kanadom ili Kinom, s kojima EU trenutačno pregovara. Potaknuti kritikama ISDS-a, sredinom rujna Europska je komisija odobrila vlastiti prijedlog novog sustava za rješavanje sporova između ulagača i država, čiji osporavatelji tvrde da se suštinski ne razlikuje od ISDS-a.
Nakon održane 11. runde pregovora u Miamiju sredinom studenog 2015, čiji je finalni dokument objavljen na službenim stranicama Komisije, početkom veljače najavljen je novi krug pregovora. Sve se događa u sjeni potpisivanja Sporazuma o transpacifičkom partnerstvu (TPP) između 11 zemalja uključujući Mexico, Australiju, Kanadu, Japan, Vijetnam i SAD. Zaključci TPP-a stvaraju određeni pritisak na Europsku uniju da se što prije uključi u oblikovanje globalne trgovine. Europski se pregovarači nadaju TTIP potpisati do kraja madata predsjednika Obame, to jest do siječnja 2017.
S obzirom na to da će TTIP prije potpisivanja trebati prihvatiti nacionalni parlamenti i Europski parlament, nije naodmet promotriti situaciju u domaćem kontekstu. Nakon upornog višegodišnjeg ignoriranja problematike, u studenom prošle godine tehnička je vlada pred izbore odabrala izrađivače studije utjecaja TTIP-a na Hrvatsku. Nažalost, kako piše Hrvoje Šimičević na portalu H-alter, za izradu znanstveno utemeljene, objektivne i nepristrane studije zadužen je predstavnik zagovaračke organizacije stranih korporacija koja, među ostalim, promiče interese međunarodne poslovne zajednice u Hrvatskoj, što podrazumijeva i traženje smanjenja porezne presije prema poduzetnicima, lobiranje za deregulacije te zalaganje za “fleksibilnije” radno zakonodavstvo odnosno lakše zapošljavanje i otpuštanje. Sve za što se zalažu i novi kreatori hrvatske politike.
U tom je kontekstu zanimljivo istraživanje koje su poduzeli Tomas Vanheste, Platforma za autentično novinarstvo i Dimitri Tokmetzis o utjecaju takozvanih think-tankova, nezavisnih pružatelja argumenata, činjenica i podataka, na odluke koje se u debati o TTIP-u donose. Istraživanje je pokazalo da veliki korporativni lobisti svoje argumente u korist sporazuma naručuju upravo od njih te im za tu isporuku obilno plaćaju.
ObjavljenoObjavljeno
