Izložba kustoskog kolektiva WHW u madridskom muzeju Arte Reina Sofía zalaže se za uvođenje novih načina učenja i podučavanja temeljenih na principima jednakosti.
Ilustracija: Primitivo Evanán Poma i Udruženje narodnih umjetnika Sarhue, iz serije Diskriminacija (Obrazovanje), 2014.
Kustoski kolektiv Što, kako i za koga / WHW prije više od dvije godine dobio je poziv da osmisli izložbu za Museo Reina Sofia u Madridu. Izložba se proteže na 1500 kvadratnih metara, kat ispod PicassoveGuernice. Iako je ova institucija prvenstveno poznata zbog svoje bogate zbirke koja privlači golem broj turista, ona ipak ne spada u populističke muzeje koji isključivo kapitaliziraju na nekolicini slavnih remek-djela, a zbog kvalitete i angažiranosti svog izložbenog i edukativnog programa, Museo Reina Sofia predstavlja jednu od najvažnijih muzejskih institucija u Europi.
Izložba pod nazivom Stvarno korisno znanje polazi od pojma kojeg su početkom 19. stoljeća počeli koristiti radnički klubovi u Ujedinjenom kraljevstvu s namjerom da se suprotstave obrazovanju koje su za radnike počeli organizirati vlasnici tvornica, a čija je glavna motivacija bila efikasnija proizvodnja. Koristeći u nazivu izložbe pojam koji upućuje na početke borbe protiv neograničene kapitalističke eksploatacije i na rane pokušaje radnika da sami organiziraju vlastito obrazovanje, izložba se zalaže za uvođenje novih načina učenja i podučavanja temeljenih na principima jednakosti, te za preispitivanje ustroja suvremenih društvenih i političkih organizacija.
Stvarno korisno znanje predstavlja niz strategija i metodologija kojima umjetnici dovode u pitanje “uvriježeno znanje” te preispituju hegemonijsko viđenje povijesti, umjetnosti, roda, rase i klase. Opseg njihovih strategija i metodologija seže od položaja autodiktata i njegovog/njezinog otpora prema autoritetu i okoštalim intelektualnim stajalištima, do različitih modela kolektivnog rada čiji je cilj preraspodjela i dekonstrukcija odnosa moći u svim sferama života.
Na izložbi su, među ostalima, zastupljeni umjetnici poput Chto Delat?, Primitivo Evanán Poma i Udruženje narodnih umjetnika Sarhue, Iconoclasistas, Victoria Lomasko, Marcell Mars, Partizanska umjetnost, Catarina Simão, Mladen Stilinović, Mujeres Públicas. Neki od pristupa koje koriste su razvijanje i prenošenje znanja važnog za društvo kroz folklorne i amaterske umjetničke prakse, pokušaj reaktiviranja emancipacijskog i demokratskog potencijala mjesta na kojima se pohranjuje znanje poput arhiva, knjižnica i muzeja, prikupljanje i reorganiziranje slika ili predmeta kako bi se razotkrili načini na koji slike funkcioniraju, istraživanje sposobnosti umjetnosti da izaziva emotivne reakcije i načina ne koje se one koriste u političkim borbama.
Ideja o općem i besplatnom javnom obrazovanju danas ustupa pred rastućom privatizacijom, komodifikacijom i zakonima o intelektualnom vlasništvu koji ograničavaju razmjenu znanja. Iako ne zanemaruje ulogu škole kao sredstva kojim se gradi i legitimizira postojeći društveni poredak, Stvarno korisno znanje inzistira na univerzalnoj i javnoj ulozi obrazovanja. Izložba se razvija između dva pola: poimanja znanja inherentnog umjetnosti, koje se pokazuje kroz predmete i kroz društvene odnose koje stvara i koji su sami po sebi lišeni instrumentalizacije, te preispitivanja procesa putem kojih se ideološki preokreti održavaju u umjetnosti i obrazovanju. Razumijevanje načina na koji se mijenja percepcija o relevatnosti nekog znanja u određenom vremenu ključno je za razumijevanje toga kakvo su nam znanje i angažman potrebni u današnjim okolnostima.
Povodom izložbe izdana je publikacija s tekstualnim i vizualnim prilozima umjetnika te tekstovima Luisa Camnitzera, Marine Garcés, Freda Motena i Stefana Harnea, Trevora Paglena i Jacoba Appelbauma, Raqs Media Collectivea i G. M. Tamása. Publikaciju je dizajnirao Dejan Kršić. Također, tijekom listopada i studenog najavljeni su razgovori između Jakoba Appelbauma i Trevora Paglena, razgovor između kustosica i kolega iz muzeja Reina Sofia, diskusija uz sudjelovanje Montserrat Galcerán, Isidra Lópeza, Santiaga Lópeza Petita i Rubéna Martíneza. Za siječanj 2015. najavljen je seminar s kolektivom Traficantes de Sueños, a grupa Subtramas osmislila je četiri tematske ture kroz izložbu te niz aktivnosti unutar izložbe u tjednom ritmu, u suradnji s različitim kulturnim i aktivističkim inicijativama iz Španjolske. Izložba je otvorena do 9. veljače.
U studenom će u Galeriji Nova u Zagrebu biti prikazan mali segment projekta.