Crno tržište za opljačkanu sirijsku baštinu

Nakon ponovnog preuzimanja antičke Palmire, počinje se zbrajati šteta nastala na arheološkim lokalitetima za vrijeme vladavine IS-a.

piše:
Martina Domladovac
IS_Screenshot_630 FOTO: Screenshot / Youtube

Piše: Martina Domladovac

Nakon što je vojska sirijskog predsjednika Bashar al-Assada nedavno preuzela antički grad Palmiru koji je od svibnja 2015. godine okupirala Islamska Država (IS), stručnjaci su počeli procjenjivati štetu na spomenicima nastalu ratnim razaranjem i planskim uništavanjem boraca IS-a. Palmira je arheološko nalazište u centralnoj Siriji s najstarijim slojem iz neolitskog doba, a od 1980. godine pod zaštitom je UNESCO-a. Kad su borci IS-a okupirali nalazište internetom su se proširile snimke zvjerskog uništavanja antičkih spomenika, među kojima je i miniranje Trijumfalnog luka Septima Severa. Snimke su napravili i plasirali sami sudionici uništenja, a savršeno inscenirani kadrovi i akcije očito su konstruirani s ciljem izazivanja šoka i osude međunarodne kulturne zajednice.

I prije ulaska u Palmiru borci IS-a kao dio svoje ratne propagande objavljivali su snimke razbijanja takozvanih poganskih spomenika, ali i intencionalnog granatiranja neiskopanih lokaliteta kako bi se uništili arheološki slojevi i onemogućila daljnja istraživanja. Svoje akcije pravdali su borbom protiv lažne vjere i idolopoklonstva, no upitan je postao razlog uništavanja sekularnih građevina i spomenika, kao što je na primjer već spomenuti Trijumfalni luk u Palmiri, i povrh svega, zašto su te akcije tako pažljivo dokumentirane i interaktivno prezentirane. 

Ulaskom IS-a u Palmiru međunarodna se zajednica posebno uzbudila, no vrlo brzo je postalo očito kako UNESCO u ovom, kao ni u drugim slučajevima, nema nikakvu mogućnost utjecaja na spomenike koji bi trebali biti pod njegovom izravnom zaštitom. Osim na propitivanje uloge UNESCO-a i smisla njegova postojanja, otvorila su se i puno važnija moralna pitanja o vrijednosti spomenika nasuprot ljudskog života, te suosjećanja koje međunarodna zajednica pokazuje prema kulturnoj baštini, a izostaje u slučajevima ljudskih žrtava rata. Michael D. Danti, profesor arheologije na Bostonskom sveučilištu i direktor inicijative fokusirane na dokumentiranje i zaštitu kulturne baštine Sjevernog Iraka i Sirije, komentirao je da IS računa na ljutitu međunarodnu reakciju upravo kako bi nepravdu brige za spomenike umjesto za ljude mogli prikazati lokalnom stanovništvu kao dio svoje propagande. 

Ipak, čini se da je upravo lokalno stanovništvo utjecalo na smanjenje uništavanja u Palmiri. Maamoun Abdulkarim, ravnatelj Sirijskih starina, rekao je kako su vojnici vjerojatno namjerno usporili napade na lokalitet, bojeći se pobune lokalnog stanovništva. Nakon uništenja Trijumfalnog luka u listopadu, IS je počela takve prakse smatrati potencijalno opasnom provokacijom stanovništva za koje je antički grad ne samo dragocjenost, nego i centralni fokus lokalne ekonomije. Nakon osvajanja područja Palmire, borci IS-a zarobili su, a potom i javno pogubili Khalida al-Asada, osamdesetdvogodišnjeg arheologa koji je desetljećima radio kao ravnatelj lokaliteta. Al-Asad je u vrijeme približavanja IS-ovih boraca sa sinom i unukom relocirao oko četiristo antičkih artefakata, a smatra se da je pogubljen zato što je odbio otkriti gdje se nalaze.

Iako je šteta, prema procjeni profesora Dantija, teška i velika, Abdulkarim tvrdi da je osamdeset posto Unescovog lokaliteta svjetske baštine koje uključuje ruševine iz doba Rimskog carstva, ostalo netaknuto. Stoga se ponovno otvara pitanje zašto su prikazi destrukcije koje plasira IS puno veći nego je to stanje na terenu. U medijima su se pojavile tvrdnje da je prodaja kulturnih artefakata na crnom tržištu, nakon nafte, drugi najveći prihod IS-a. Prema sirijskom arheologu Amru al-Azmu, preuzevši nadzor nad regijom, IS je preuzela i postojeću praksu ilegalnog iskapanja. Do 2014. godine, takve su aktivnosti provodile razne naoružane skupine, pojedinci ili sirijski režim, no s dolaskom IS-a pljačkanje je institucionalizirano, prenosi Guardian.

Zadnjih godina UNESCO i druge međunarodne organizacije pokušavaju upozoriti javnost, prvenstveno zapadnih zemalja kakav poguban utjecaj crno tržište umjetnina ima na razvoj globalnog terorizma. Unatoč tome vlade zemalja koje su konačna destinacija prokrijumčarenih artefakata oklijevaju s donošenjem zakona koji bi onemogućili takvu trgovinu. Pljačkanje će se nastaviti sve dok postoji tržište, a kolekcionarima posobno odgovara divljačko uništavanje kulturne baštine, koja se tako može proglasiti uništenom i za njom nitko neće tragati.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano