Tema Političke turbulencije u Iranu, Iraku, Libanonu, Siriji, okupiranoj Palestini, a s njima i u povijesnom Kurdistanu, u svojem najnovijem ratnom zamahu ponovno zahtijevaju našu pozornost. Dok se rijeke imperijalističkog, državnog i patrijarhalnog nasilja slijevaju u živote milijuna ljudi, traži se brana otpora koji nadilazi granice i povezuje različite borbe. Nasuprot dominantnim povijesnim narativima, aktualna nas politička previranja podsjećaju kako na prvim linijama borbe za pravdu često stoje – žene.
Na valu obilježavanja Međunarodnog dana žena, mnogi su prostori zagrebačke kulturne i umjetničke scene u ožujku svoje programe posvetili upravo ženskoj borbi, kako onoj kod kuće, tako i preko granica. Među njima posebno vrijedi istaknuti benefit izložbu Što je 14. februara? Osmi mart! u galeriji Klet koja je, povodom jubilarnog Noćnog marša pod nazivom Žene – kičma otpora, sabrala prosvjedne slogane proteklih deset godina osmomartovskih prosvjeda u Zagrebu. Tu je i izložba Gosti u grlu umjetnice Nikoline Butorac, otvorena u Etnografskom muzeju u čast ženama diljem svijeta koje su vlastitim životima pružale otpor sustavnom iskorištavanju i invaziji kapitalističkog režima.
Na istom tragu vizije žena kao središnjih figura borbe za budućnost, Galerija Siva, smještena u prostoru stare tvornice Medika, ugostila je izložbu Jin, Jiyan, Azadî vizualnog umjetnika Jana Jafe. Žena, život, sloboda, borbeni povik Kurdinja koji odzvanja iz naslova, svoj je glas dobio kroz deset digitalnih ilustracija mladog autora kurdskog porijekla.
Kako saznajem u kasnijem istraživanju, Jin, Jiyan, Azadî se u kurdskim ženskim pokretima oslobođenja kao politički slogan izgovara od ranih 2000-ih godina. Nakon istiskivanja fundamentalističke “Islamske države” (IS) u Siriji te uspostave demokratske i autonomne Rožave 2012., izraz postaje međunarodno prepoznatljiv. Novi globalni naboj dobiva 2022. godine kada otpori sveprisutnom državnom nasilju u Iranu, posebno nad kurdskim stanovništvom, postaju simbol ženske revolucije svugdje. Istodobno, ta se borba odvija između unutarnje represije i vanjskih političkih instrumentalizacija, pogotovo u kontekstu novog američko-izraelskog rata protiv Irana.
Jedan od ključnih događaja iranske pobune jest ubojstvo 22-godišnje iranske Kurdinje Jine Mahse Amini, koju pripadnici državne policije odvode zbog nepropisnog nošenja hijaba u javnosti. Posrijedi nije izolirani incident, već praksa koja prati represiju nad ženama u borbi diljem Bliskog istoka – sličnimse činom početkom 2026. godine hvalio i vojnik sirijske vojske u obračunu s pripadnicom Jedinica ženske zaštite (YPJ), slavne vojne formacije koja je borbama protiv Islamske države postala simbol otpora patrijarhatu, ne samo u vojnom, nego i u društvenom smislu. Činjenica da se odrezana pletenica smatra ratnim trofejom dovoljno govori o njezinoj simbolici.
“Rezana, al’ živa”, kako ju opisuje autor, pletenica iskače iz žutog bloka centralnog vizuala izložbe, okruženog zagasitim crvenim i zelenim blokovima – bojama zastave Rožave. Duga i gusta, crna pletenica glavni je motiv koji se proteže kroz deset slika prepunih prepoznatljive estetike iz kurdske kulture i borbe, pogotovo ženske. Tako jedina ilustracija na kojoj je žena sama u fokus stavlja tetovaže kurdskog deq uzorka na njezinu licu i vratu. Na drugom prikazu, ispred puške iz koje se pruža bijeli cvijet, sjedi majka s djetetom u naručju. Negdje se pletenice žena prepliću i granaju poput korijenja, drugdje su ilustrirane zataknute u kurdske şal remene, dok se protagonistice okupljaju u zagrljaj.
Na ilustracijama se pojavljuju i drugi simboli, poput tembura, instrumenta koji sviraju žene u odjeći boje vojnih uniformi. Motiv slobode posebno dolazi do izražaja u prizoru dviju žena na plavoj podlozi, koje, promatrajući ptice u letu, pružaju svoje ruke poput njih, dok njihove duge, guste pletenice ostaju u fokusu.
Na otvorenju izložbe 12. ožujka, Jan Jafo podijelio je s nama glavnu namjeru ovog projekta: “Bilo mi je važno dopustiti utišanom kurdskom glasu da progovori kroz umjetnost. Nažalost, često glasovi Kurda teže dopiru izvan regije, pogotovo u vremenima političkog nemira”. U trenutku kada je Iran meta američko-izraelskih napada, Jafo se pita ima li, pored zabrinutosti za sigurnost iranskog stanovništva, pažnje i za sudbine Kurda. Njegov se najnoviji nastup na lokalnoj umjetničkoj sceni može čitati kao traženje odgovora na to pitanje.
Za mladog Jana ovo predstavljanje nosi odmak s obzirom na tematsku i političku širinu za kojom izložba poseže. Kako kaže, dosad je gravitirao introspekciji kao ulazu u vizualni ili izvedbeni komad, pa radovi koje ovdje pokazuje predstavljaju iskorak u novom smjeru: “Ova je izložba za mene svakako nešto novo. Umjetnost mi je uvijek služila da govorim o sebi i svojim osjećajima. Prvi put sam odabrao pristup i temu koja nije primarno osobna – sada je i kolektivna, mnogo veća od mene.”
Svoj recentni umjetnički doprinos i “hrabriju” temu Jafo “duguje” ubrzanim političkim mijenama za Kurde Bliskog istoka, pogotovo Sirije, na čijem sjeveroistoku početkom ove godine defakto doživljavaju pad autonomne Rožave. Radovi koje zagrebačka publika u Galeriji Siva ima priliku vidjeti do 19. ožujka nastaju upravo tijekom posljednja tri mjeseca. Dok politička tranzicija u postasadovskoj Siriji dodatno povećava ranjivost žena u raseljenim i manjinskim zajednicama, otpor koji simbolizira Jin, Jiyan, Azadî djeluje posebno urgentan.
Domaćini izložbe prepoznali su njezinu vremensku i političku relevantnost. Producentica ATTACK-ove Galerije Siva, Laura Ladavac, na otvorenju ističe: “Ovo je upravo pravi prostor i prava publika za iznijeti ovako važnu temu. Oni čine snagu naše nezavisne scene. Marginalnost često znači da iza nje stoje ljudi, volja, kohezivnost i smislenost koja cilja razvoju angažiranih programa.”
Prikazane često u gesti kolektivizma, a uvijek u silueti snage i prkosa, žene na crtežima ipak simboliziraju više od kurdskog identiteta. Jafo u konačnici ciklus posvećuje “svim ženama kojima pripisujemo osobine hrabrosti i snage”, bile to žene Kurdistana, Irana, Palestine, Afganistana, Balkana ili bilo kojeg drugog polja borbe za oslobođenje. Iskustva kurdskih žena koja služe kao polazišta ilustracijama nisu samo poziv na njihovu pravednu reprezentaciju u udaljenim geografijama, već i naše solidarno prepoznavanje zajedničkih linija borbe.
ObjavljenoObjavljeno
