Blic Pripremila: Matija Mrakovčić
Institut za migracije i narodnosti osnovan je 1984. godine pod nazivom Centar za istraživanje migracija i narodnosti, a današnji naziv nosi od 1987. Nastao je spajanjem Centra za istraživanje migracija u okviru Instituta za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, Centra za izučavanje obrazovanja Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu te Zavoda za migracije i narodnosti. Strateška polazišta o tokovima prisilnih migracija i humanitarnoj krizi u Europi Institut je izradio kao prilog stručnoj i javnoj raspravi o temi aktualne humanitarne izbjegličke krize.
“Svrha ovih strateških polazišta jest opisati i analizirati kontekst i uzroke nastanka aktualne humanitarne krize, dosadašnji razvoj izbjegličkih i neregularnih tokova prisilnih migracija prema području Europe te predložiti preporuke kao moguće doprinose rješavanju aktualne humanitarne krize, na razini Hrvatske i čitave Europske unije”, uvod je u istraživanje čiji cjeloviti tekst možete pronaći na istaknutom linku.
Prema podacima UNHCR-a 86% izbjeglica ostaje u susjednim zemljama, uglavnom u pograničnim područjima. Izbjeglički kampovi ne nude učinkovita ni dugotrajna rješenja za izbjeglice, a u nekima od njih, u situaciji produljene raseljenosti, rađa se već treća generacija izbjeglica. Dok u ukupnoj raspodjeli izbjeglica u svijetu Azija sudjeluje s 45%, a Afrika s 30%, Europa i Sjeverna Amerika sudjeluju tek s 4%.
Razloge skretanja tokova prisilnih migracija koji su do sada uglavnom išli Srednjomediteranskom rutom, a u 2015. pojačali su se upravo Istočnomediteranskom i Balkanskom rutom, “valja primarno tražiti u posljedicama politike Europske unije, koja već niz godina radi na jačanju prije svega sigurnosnih aspekata zaštite vanjskih granica od neregularnih migracija. Upravo zbog takvog pristupa mnogo značajnija financijska i logistička sredstva ulažu se u zaštitu i kontrolu vanjskih granica Unije nego primjerice u mjere omogućivanja pristupa teritoriju, sustavu azila i mjerama integracije državljana trećih zemalja”.
Od početaka aktualne humanitarne krize na teritorij Republike Hrvatske do danas ušlo je i kroz njega prošlo više od 250 000 izbjeglica i drugih prisilnih migranata. Institut je detektirao neke od izazova i potreba u sustavu prihvata, smještaja i transfera izbjeglica na teritoriju Hrvatske, uputio na smjernice razvoja politika, mjera i preporuka za Europsku uniju i međunarodnu zajednicu te posebno za Hrvatsku, radi efikasnijeg rješavanja aktualne humanitarne krize u Europi.
Na jučerašnjem sastanku čelnika osam zemalja članica EU-a (Austrija, Bugarska, Hrvatska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Rumunjska i Slovenija)i triju nečlanica (Albanija, Makedonija i Srbija) dogovoreno je provođenje 17 mjera koje bi trebale “stabilizirati i usporiti” protok izbjeglica. Zemlje koje su pogođene dolaskom velikog broja izbjeglica zapadnobalkanskom rutom dogovorile su se da će povećati kapacitete za prihvat migranata, od čega je 50 tisuća dodijeljeno Grčkoj, te isti broj zemljama na zapadnom Balkanu.
Inicijativa Dobrodošli tim je povodom ponovila svoje stajalište: “Opetovano se protivimo uspostavi hotspotova u Grčkoj, Turskoj i drugim zemljama jer sve zemlje članice Europske unije imaju mogućnosti primiti mnogo veći broj ljudi, ulozi Frontexa u snažnijoj kontroli granica Hrvatske i Srbije jer smatramo da granice treba otvoriti za slobodan i siguran prolaz (međunarodni sigurnosni koridor), a da vojska i policija trebaju omogućiti olakšano kretanje izbjeglica do željenih destinacija, te angažiranju Frontexa u vidu stvaranja osjećaja straha i ratnog stanja”. Incijativa se zalaže za uspostavu komunikacije i koordinirane organizacije tranzita između zemalja na zapadnom Balkanu kako bi se izbjegli čepovi i zadržavanje izbjeglica na granicama bez odgovarajuće pomoći.
ObjavljenoObjavljeno
