Tema Knjiga Magnetizam gluposti: Platon, Erazmo Roterdamski, Alan Ford razrađuje poimanje gluposti kao očitu suprotnost mudrosti, znanju i spoznaji, a to razlikovanje začudo nije često bilo predmet filozofske analize. U suvremenim se filozofskim raspravama, međutim, opet pojavljuje sklonost analizi ovakvih jednostavnih oznaka – odnosno iskustveno jasnih činjenica – kao što su sreća, tajna ili dosada. Tako “nije slučajno”, kaže autor u knjizi, “što je unutar postmodernizma glupost procvala kao omiljena tema filozofije, ‘ljubavi spram mudrosti'”. Polazeći od ključnih tekstova filozofske tradicije (Platon, Aristotel, Erazmo Roterdamski…), Bunta dolazi do fenomena masovne kulture (stripovi) u kojima se odražavaju suvremeni pojavni oblici gluposti kao onoga “drugoga” od spoznaje.
“Zvuk gluposti se, dakle, u Alanu Fordu ne postiže time što se glupost uspješno izolira od razuma i uz nju prišije glas, nego prije na taj način da uz pomoć Grunfa, kroničara refleksije o nastanku stripa, u samoj podlozi misaonih postupaka stripa, koji nose imena kao što su sam Grunf, Šef ili Superhik, otkrijemo njihove osnovne sastavnice, subpsihološke zvuke, točke dodira mišljenja i bitka/privacije, koji prethode razdvajanju na razum i glupost pa su utoliko, ako ništa drugo, neumni”, piše Bunta.
Dr. sc. Aleš Bunta (1974.), slovenski filozof koji radi kao istraživač na Institutu za filozofiju Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te na Kriminološkom institutu na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Trenutačno radi na projektima “Struktura praznine” i “Mozak i pravo”. Sudjelovao je na više filozofskih simpozija i objavio nekoliko znanstvenih članaka. U izdanju slovenskoga Društva za teorijsku psihoanalizu (Biblioteka Analecta) osim djela Magnetizem neumnosti (2010.) izišla mu je i knjiga Uničiti nič? (2007.).
Knjigu je prevela Nadežda Čačinovič.
Izvor: Ljevak
ObjavljenoObjavljeno
