Iznenadni iskaz Kairosa

Michael Hardt i Antonio Negri objavili su u samizdatu Deklaraciju. 

hardt_negri_630

Predavanje Michaela Hardta Što nam je činiti u krizi? u sklopu Subversive Foruma temeljilo se na tekstu Deklaracije. Radi se o zanimljivom spisu koji osvaja podjednako teorijskim uvidima i stilskom izvedbom. Žanrovska odrednica za autorski tandem ostala je od ključne važnosti. U zajedničkoj trilogiji često su naglašavali kako pišu filozofske knjige koje nisu mjesto gdje bi trebalo odgovoriti na pitanje “Što da se radi?”. Ovaj put naglašavaju kako ne pišu manifest jer manifesti pozivaju na pojavu subjekta koji se tek mora materijalizirati kako bi postao vršitelj promjene, dok su postojeći pokreti u ovom trenutku već učinili manifeste suvišnima: “Vršitelji promjene već su sišli na ulice i okupirali gradske trgove, ne samo prijeteći i svrgavajući vladare, već i prizivajući vizije novog svijeta.”

Hardt je svoje predavanje u Europi većim dijelom posvetio četirima osnovnim figurama subjekta koje se može misliti u horizontu recetne socijalne krize. Subjekt se kroz njegovu kategorijalnu prizmu prelama kao zadužen, medijatiziran, sekuritiziran i reprezentiran. Subjektovo je djelovanje tako prikriveno i zamućeno. Što je zaduženost? Naziv za stanje u kojem smještaj, obrazovanje, briga za zdravlje i svakodnevni život postaju sve manje zamislivi bez kredita. Ne samo pravni mehanizam čija perpetuacija služi porobljavanju već ubrzano uspostavljanje duga kao nužnog uvjet samog preživljavanja u današnjem društvu. Što je medijatiziranost? Definitivno odustajanje od pojma alijenacije prema kojem je pojedninac tehnologijom otuđen od vlastite punoće i autentičnosti te drugačiji opis njegova položaja u komunikacijskoj mreži. Medijatiziranost možda opisuje subjektovo stanje u mreži uslijed koje je trenutno većina njegovih aktivnosti podložna supsumciji pod kapitalističku logiku, ali nipošto ne i njegovu sudbinu. Sekuritiziranost je subjektovo stanje u društvu nadzora u kojem postoje zatvorenici i čuvari pri čemu se od subjekta traži da istodobno igra obje uloge. Za sekuritizirane izvanredno stanje ne prestaje što je pretpostavka i snažna legitimacija povećanja kapaciteta nadziranja pomoću novih tehnoloških sistema namijenjenih praćenju globalnih elektroničkih komunikacija. Činjenica da raste broj ljudi u zatvorskim institucijama nipošto nije, napominje Hardt, u kontradikciji s novim djelovanjem moći. Reprezentiranost označava demokratski deficit koji proizlazi iz političke reprezentacije na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini. On je jedan od uzroka krize, ali i, što je bilo posebno žalosno posljednjih godina, jedna od njezinih posljedica. Hardt i Negri pišu da je započeo proces izlaska iz stanja zaduženosti, medijatiziranosti, sekuritiziranosti i reprezentiranosti neprihvaćanjem duga kao svoga, proizvodnjom istine o vlastitom stanju, savladavanjem straha i osporavanjem mehanizama reprezentacije. Ukratko, okupacijskim pokretima.

Hardt je opis okupacijskih pokreta u kinu Europa započeo usporedbom s antiglobalizacijskim pokretom. Razlika između njih je u tome da je potonji je bio nomadski, dok je prethodni sjedilački. Okupacijski pokreti ostaju na mjestu i pružaju aktivan otpor pomicanju. Dok je antiglobalizacijski pokret naglašavao globalnu razinu problema, okupacijski pokreti snagu crpe iz ukorijenjenosti u lokalne društvene probleme koji korespondiraju s društvenim problemima na dugim lokacijama. Između njih postoji također velika sličnost. Radi o horizontalnoj strukturi koja funkcionira bez zapovjednog središta koristeći pritom demokratske prakse odlučivanja tako da svi sudionici aktivno rade protiv postojećeg poretka. Svijest o načinu proizvodnje zajedničkog koja se stječe kroz iskustvo okupacijskih pokreta trebala bi, prema Hardtu i Negriju, postati stabilnija. “Pokreti su”, kako pišu u uvodu, “proglasili novu nezavisnost, a konstitutivna moć mora to prenijeti dalje.”

Deklaraciju Hardta i Negrija možete preuzeti ovdje.

A.J.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano