Tema Piše: Matija Mrakovčić
Nakon što je u svibnju 2015. Andrzej Duda izabran za predsjednika Poljske, a krajem listopada vlast preuzela Stranka prava i pravde (Prawo i Sprawiedliwość, PiS) Jaroslawa Kaczynskog, započela je ofenziva u nekoliko koraka.
Zakon o medijima usvojila su dva doma poljskog parlamenta, gdje PiS ima apsolutnu većinu, a stupio je na snagu potpisom predsjednika. Najviše kritizirana odredba predviđa nadležnost ministra financija pri imenovanju i opozivu ravnatelja javnih medija koji su se dosad birali na natječaju Državnog audiovizualnog vijeća. Deseci tisuća Poljaka izašli su na ulice prosvjedujući protiv odluke konzervativne vlade da stavi pod kontrolu javne medije. Najveći prosvjed održan je u Varšavi gdje je ispred sjedišta javne televizije u središtu grada prosvjedovalo gotovo 20 000 ljudi.
Istodobno, Europska novinarska federacija (EFJ) podupire Udruženje poljskih novinara (SDP) u traženju istrage i mjera predostrožnosti zbog skandala oko praćenja novinara i vodećih političara u Poljskoj. Najnovija provjera je otkrila da je oko 80 osoba bilo pod nadzorom dvije jedinice tajne policije, uključujući novinare i pravnike. Prema medijskim izvještajima, jedna je jedinica prisluškivala novinare i njihove kontakte dok je druga istraživala jesu li tajne službe izvor informacija o slučajevima.
Poljska vlada krajem prošle godine promijenila je i zakon o ustavnom sudu. Ubuduće će za odlučivanje o ustavnosti trebati dvotrećinska umjesto dosadašnje natpolovične većine sudaca, a sud neće moći održavati sjednice bez najmanje 13 prisutnih sudaca, umjesto dosadašnjih devet, čime se značajno usporava rad suda. Vladajući PiS također je imenovao pet novih sudaca bliskih stranci te smijenila dva suca koja je imenovala prethodna vlada.
Europska komisija pokrenula je istragu o vladavini prava u toj najvećoj istočnoeuropskoj članici, povodom dva sporna zakona, i dok se uglavnom raspravljalo o zakonu o ustavnom sudu, zakon o javnim medijima spominjao se samo sporadično i o njemu će se, kažu dužnosnici, raspravljati poslije.
PIS-ov plan je jednostavan, piše Igor Stokfiszewski na portalu Political Critique, “pretvoriti Poljsku u nacionalnu autokraciju gdje se garantiraju osnovna socijalna davanja za građane (između ostalog, mjesečni iznos od 500 zlota za podizanje drugog djeteta, povećanje osobnog odbitka), financirana ispravljanjem slobodnog tržišta (između ostalog, uvođenjem poreza na transakcije banaka i trgovačkih lanaca), u zamjenu za ograničenja osobne slobode (poput olakšavanja internetskog ili policijskog nadzora) i zakonodavstvo po uzoru na nacionalkatolički moral (pro-life zakoni, zabrana in vitro oplodnje, definicija braka kao zajednice isključivo između muškarca i žene) te kulturu koja slavi heroje patriotizma, slavne epizode nacionalne povijesti i poštivanje religije”.
S obzirom na, prvenstveno, orijentaciju hrvatske vanjske politike na uspostavljanje NATO-ove uspravnice Jadran-Baltik-Crno more kao živog štita od ruskih pretenzija na ekonomski prostor Europe, potom niz zabrinjavajućih odluka kojima se dovodi u pitanje neovisnost sigurnosnog sektora i stvaranje mogućnosti za politički nadzor nad njim, te posljednje i ne najmanje važno, gašenje financiranja neprofitnih medija i otvoreni zaokret prema nacionalističkom predznaku kulture, upućuju na to da događanja u Poljskoj možemo pratiti kao svojevrsno pretkazanje smjera domaće politike.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
