Kritika Prva domaća klaunska predstava za odrasle Slavuj, svoju će premijeru imati 10. veljače u 20 sati u zagrebačkom Međunarodnom centru za usluge u kulturi, a pretpremijena izvedba otvorena za publiku, na istoj je sceni bila odigrana 9. veljače. Ovu suvremenu kazališnu formu zgrebačkoj publici približit će izvođači Triko cirkus teatra Nikolina Majdak, Iva Peter-Dragan, Nikola Mijatović i Domagoj Šoić te francusko-američka redateljica Lee Delong.
Slavuj je predstava jednostavnog zapleta: obitelj Koko svim snagama pokušava udati svoju srednjovječnu kćerku Kupinu za zbunjenog mladića Octavia. Iako simpatije postoje, mladenci uz vlastitu nesigurnost moraju prevladati i ponekad nasilna uplitanja i očekivanja mladenkinih roditelja. Klaunska obitelj, komplicirana kao i svaka druga, u sat i pol zabavne scenske igre, uz brojne komične zaplete pokušava naći svoju sreću.
Oslanjajući se na mogućnosti cirkuskog jezika i krajnje stereotipizcije koju pruža klaunska izvedba, glumci-amateri Triko cirkus teatra pokazuju hvalevrijednu zrelost. Koristeći se elementima kabarea, fizičkog teatra, pantomime te cirkuskih tehnika akrobacije i žongliranja, glumci na pozornici izmjenjuju brojne dojmljive crnohumorne skečeve koji publiku ne ostavljaju ravnodušnom. “Pisanje ove predstave bilo je slično slikanju. Kopali smo dublje i dublje u svakog klauna tražeći pigment, a njihova su tijela postala kistovi. Poštivali smo zakone komedije: ponavljanje, brzinu i pretjerivanje, da bismo postigli spektar boja kao katalizator za ljudske suze i smijeh”, kazala je o procesu nastanka predstave redateljica i kazališna pedagoginja Lee Delong.
Svakako najzanimljiviji element Slavuja jest prisutnost pratećeg satava na pozornici. Glazbeni trio kojeg čine Ines Tričković, Nicolas Sinković i Pavle Miljenović, prisutni su tijekom čitave predstave te kroz glazbene brojeve, šumove i efekte prate glumce i njihove pokrete. Glazba, shvaćena čak i u elementarnom obliku zvučnog efekta, sastavni je dio ove predstave koji poput petog glumca uskače pri ponekoj dramskoj nedosljednosti. Interakcija glumaca i glazbenika u svrhu scenskog doživljaja, osjećaj za trenutak te zadivljujuća pedantnost izvedbe, svakako je kvaliteta koja se ne viđa često ni u bogatijim produkcijama. Brza igra, topla priča te komično poopćeni likovi, čine ovu predstavu dobrim odabirom za publiku željnu nekonvencionalnog, ali i nepretencioznog kazališnog izričaja.
Klaun je lik vječne ambivalencije. Travestira smiješno i iznevjerava tragično, zalazi u polje apsurda i tamo skače, urla i pleše, bezobrazno upirući pstom u ogoljelost našeg kraljevskog sebstva. Kažu da u svakom glumcu čuči njegov klaun. Pa ako je svaka ljudska komunikacija ujedno i gluma, ne čuči li u svima nama, jedan pripitomljeni klaun?
P. N.
Objavljeno
