Spasiti sjećanje

Piše: Matija Mrakovčić

Prije razornog djelovanja tranzicije i prateće pretvorbe i privatizacije Zagreb je bio jedno od vodećih industrijskih središta Hrvatske i bivše Jugoslavije, s brojnim tvornicama koje su zapošljavale tisuće radnica i radnika. Industrijska postrojenja izgrađivana su većinom na rubnim dijelovima grada, a na njihovim pročeljima preostali su i neki od zaštitnih znakova ovih propalih tvornica. Većina tvornica u Zagrebu izgrađena je nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme intenzivne industrijalizacije do tada pretežno poljoprivredne zemlje. U to vrijeme ekonomskog napretka, zaštitni znakovi zagrebačkih tvornica nalazili su se i na pročeljima zgrada na glavnom trgu.

Spasi znak! je projekt i istoimena knjiga umjetničke organizacije Kultura umjetnosti koji promiče zaštitu i obnovu starih tvorničkih natpisa, znakova i logotipova na području grada Zagreba kao doprinos očuvanju dizajnerske i industrijske baštine. Autori su projekta Sanja Bachrach Krištofić i Mario Krištofić, a istraživanje, dokumentiranje i katalogiziranje koje su poduzeli proširilo se s tvorničkih natpisa na bivšim industrijskim zgradama na natpise ponad bivših obrtničkih radnji diljem cijeloga grada. Fotografije nastale tijekom projekta objavili su u knjizi Spasi znak!, izdanoj u 400 primjeraka, u vlastitoj nakladi, uz pomoć Ministarstva kulture, Grada Zagreba i Zaklade Erste.

Značajan broj ovakvih znakova predstavlja svjedočanstva gradske industrijske prošlosti, nekadašnjeg ekonomskog razvoja, ali i simboličnih te estetskih vrijednosti vremena kojem pripadaju. U posljednjih su petnaest godina na civilnoj sceni nastali mnogi projekti koji se bave istom tematikom, od Operacije: Grad 2005. godine, Nevidljivog Siska Marijana Crtalića, Umjetnika pri radu Dalibora Martinisa ili Nade Dimić file Sanje Iveković, Iskopavanja Lane Cavar i Narcise Vukojević ili projekta i knjige Obrtni spektakl Rosane Ratkovčić i Fedora Kritovca. 

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ne sadrži poseban propis za očuvanje znakova, tvorničkih natpisa i logotipova, a dizajneri su tih znakova uglavnom anonimni odnosno rijetki su poznati, poput Milana Vulpea, Raula Goldonija ili Borisa Ljubičića. Grad Zagreb krajem kolovoza prošle godine donio je izmjene i dopune Zakona o komunalnom redu kojim se naložilo uklanjanje (reklamnih) znakova s pročelja fasada na Trgu bana Jelačića, s rokom 1. ožujka 2014, no do danas se ništa nije učinilo u tom pogledu, a značajno je i da se tom uredbom izjednačava tretman znakova-baštine i znakova postavljenih u novije vrijeme koji svojom veličinom zaklanjaju fasade.

Slijedom toga, ali i nedavnog postupanja u slučaju Paromlin, gdje gradonačelnik Zagreba pod izgovorom brige za ljudske živote i imovinu ruši jedan od najvažnijih primjera industrijske arhitekture, Sonja Leboš je na predstavljanju publikacije u Tehničkom muzeju naglasila da pred našim očima nestaje grad dvadesetoga stoljeća. U tom je smislu ova knjiga značajna jer je prvi korak prema sustavnom popisivanju tvorničke i obrtničke baštine, simbola ekonomskog prosperiteta grada. Očuvanje i zaštita ipak je zadatak šire zajednice, a da se ne radi o nemogućoj misiji pokazuje upravo primjer berlinskog Muzeja slova (Buchstaben Museum), osnovanog 2005. godine na inicijativu civilnog društva, a ostvarenog u suradnji s lokalnim vlastima i privatnim partnerom.