Protiv zaborava

Izložba je osmišljena je u suradnji sa United States Memorial Holocaust Museum iz Washingtona i Schwules Museum iz Berlina i okuplja arhivsku građu (fotografije, kopije dokumenata, svjedočanstva žrtava, novinske isječke) iz perioda 1933-1945 u kojem je nacistička politika sustavno proganjala homoseksualce od kojih je većina skončala svoje živote u koncentracijskim logorima (gdje su simbolično bili označeni roza trokutima).

Specifičnost homoseksualnih žrtava jest da završetkom rata, njihov progon nije zaustavljen, jer neki su morali i nastaviti odsluživati svoje dodijeljene zatvorske kazne po savezničkom oslobođenju iz logora. Naime, zakonska osnova koja je omogućila nacistički teror nad homoseksualcima bila je na snazi od 1871. godine, dakle mnogo prije pojave nacističke ideologije, dok je nacistička revizija Kaznenog zakona 1934. godine, u dijelu koji se odnosi na homoseksualne muškarce, ostala aktualna još dvadesetak godina nakon rata. Tek se ponovnim buđenjem pokreta za prava homoseksualnih osoba krajem 1960-tih godina počela stvarati klima da se povijest sustavnije pozabavi i homoseksualnim žrtvama nacističkog režima. 

Ova tema zasigurno je nova u hrvatskoj javnosti, a čini se da je od velike važnosti kako bi s jedne strane podsjetila domaću javnost o opsegu zločina koji su provodili nacisti, ali istovremeno doprinjela smanjenju homofobije u hrvatskom društvu. Ovdje se radi i o važnoj antifašističkoj izložbi koja uz podizanje svjesti o širini nacističkih zločina jasno osuđuje sam fašizam.

Nakon Zagreba, izložba je stoga predstavljena i u Rijeci u svibnju 2010. godine, te u sklopu Antifa festivala u Puli, najesen iste godine. Prikazivanje ove izložbe u Beogradu važno je i zbog otvaranja ove teme na razini regionalnog dijaloga, a tome će, ističu organizatori, pogodovati i sam prostor izlaganja – Muzej grada Beograda.