Blic Izložba T-HT @ MSU
Kao i prethodnih godina, u namjeri da podupire, prepoznaje i muzealizira recentnu domaću umjetničku produkciju, ova najveća telekomunikacijska korporacija u zemlji i Muzej suvremene umjetnosti predstavljaju izbor radova prijavljenih na izložbu. Od 203 prijavljena rada izložba predstavlja ukupno 21, a dominiraju oni aktivno usredotočeni na različite aspekte krize koja razdire društvo.
Od 21 rada, njih 5 čine pozivni radovi kojima umjetnici izravno sudjeluju na izložbi. U tom korpusu našli su se radovi umjetničkog dvojca LIGHTUNE.G Bojana Gagića i Mije Gladovića koji za polazište uzimaju produkciju zvuka različitih svjetolosnih tijela poput neona, halogena, LED žarulja i videoprojekcija koje stvaranjem različitih zvučnih frekvencija proizvode materijal za daljnje procesuriranje u modularne glazbene komade. Još jedan dvojac – Kristian Kožul i Damir Žižić predstavljaju se radom 0.50, instalacijom koja se referira na novčanu vrijednost plastične ambalaže, jednog od temeljnih izvora prihoda brojnog osiromašenog građanstva. No, osim komentara na aktualnu ekonomsku problematiku, Žižić i Kožul igraju se i s pojmom konzumerizma, komodifikacije i približavanja muzejskih institucija trgovačkim centrima.
Žižić, Kožul, 0,50, 2014, dio instalacije
Od pozvanih radova tu su još Vedran Perkov s instalacijom-skulpturom Broadway Boogie-Woogie, replikom Empire State Buildinga izvedenom od novinskog papira. Krhka struktura sačinjena od pravilnih geometrijskih tijela ovješena je o tanke konopce koji pak na podu tvore koncentrične krugove suprotstavljajući hipnotičku strukturu horizontale geometrijskoj pravilnosti vertikale. Sandra Vitaljić na poziv je odgovorila serijom fotografija Voljena u kojoj donosi reprodukcije osakaćenih tijela. Vitaljić je godinama prikupljala novinske napise i policijska izvješća o ubojstvima u partnerskim vezama, a fotografije prikazuju jezive tjelesne ozljede koje su rezultirale smrću. Davor Vrankić predstavio se radom Silent Dancer, crtežom velikih dimenzija, neuobičajenog formata za tehniku, koji svojim detaljima, čistoćom i jasnoćom poziva na približavanje, unošenje i ulaz u sam rad čime promatrač postaje dijelom same slike.
Sandra Vitaljić, Voljena, 2011-2013, foto-objekt
Praznina u ulici Felton rad je Nikole Bojića nastao za njegova boravka na poslijediplomskom studiju na Harvardu, a bavi se odsutnošću signala u ulici Felton u Cambridgu u kojoj iz nepoznatog razloga nema nikakvih signala što tvori informacijsku tišinu. Sondirajući ulicu kako bi vizualizirao prostor praznine, kreira 3D model koji se materijalizira u novi objekt obložen 24-karatnim zlatom. U svom komentaru Bojić navodi kako se “materijalizacijom praznine nevidljivost transponira u dopadljivu hiper-vidljivost, dok otvorenost javnog prostora prelazi u ekskluzivnu zatvorenost privatnog”, izravno upućujući tako na aktualne ekonomske dinamike i pritiske u rad inkorporirajući graf tržišnih dinamika rasta i pada vrijednosti nekretnina, zlata i umjetničkog djela. Kroz zlato kao simbol bogatstva, Marko Marković gradi instalaciju usmjerenu na dekonstrukciju proizvodnje obiteljskog nasljedstva, tvoreći sinonim za prošle ideologije, stare i nove sisteme transformirane u konzumerizam moći. Obiteljskom poviješću bavi se i serija minijatura Na Dančama Ivane Dražić Selmani nastalih prema izvornim fotografijama iz sredine 20. stoljeća. Prizore dolaska, kupanja i odlaska s jednog od najstarijih dubrovačkih kupališta iscrtanih u formatu “negativa” u kontekst postavlja pismo iz 1941. podsjećajući na strahote rate i postavljajući tako u drugačiji kontekst zabilježenu dokonost iz obiteljske povijesti. Na arhivskoj građi svoj rad bazira i Silvestar Kolbas reproducirajući na velikom formatu ostatke oštećenih filmskih vrpci, a uvećavanjem sličica koje bi činile jednu filmsku sekundu, Kolbas prikazuje snimku šetnice uz Stari most u Mostaru.
Marko Marković, Produkcija nasljedstva, 2013, dukat, dio instalacije
Neli Ružić u videu Bez riječi snima svojega oca kako mumlja pjesmu Marjane Marjane u samom ambijentu Marjana, a izostavljanjem riječi i ostavljanjem samo melodija, autorica pjesmu pokušava osloboditi simboličkog bremena i sagledati u kontekstu pitanja identiteta i intimnih slojeva povijesti. Hertaformiranje Ane Vuzdarić reakcija je na fotografiju mlade žene koja pozira naslonjena na deblo drveta. Riječ je o Herti Turze, heroini antifašističkog pokreta u Karlovcu, a radom Vuzradić uzima Hertin lik, izmiješta ga iz konteksta ratne Jugoslavije i postavlja u nedefinirano alternativno postojanje. Vlastitom dokumentacijom bavi se Vlasta Žanić u performansu Recycle Bin posežući za korištenim rekvizitima iz prijašnjih performansa s namjerom da ih reinkarnira. Pored serije radova temeljenih na arhivskoj građi i njezinoj transpoziciji u druge formate, tehnike i kontekste, aktualnom stvarnošću niz se radova bavi iz pozicije sadašnjosti. Nedostatkom, nemogućnošću komunikacije i shizofrenim ishodima međuljudskih odnosa bavi se Alen Floričić u radu Bez naslova No. 1/13, četverokanalnoj video instalaciji koja prikazuje snimke samog autora u neartikuliranom govoru kako nesuvislo pokušava komunicirati s gledateljem i stvara prostorno-vremensku petlju trajnih nesporazuma. Sferom ekonomije, ovaj put otpada, bavi se i ulje na platnu Götterdämmerung Sebastiana Dračića. Iako naslov preuzima iz zadnje u Wagnerovu ciklusu opera Prsten Nibelunga, Sumrak bogova ne referira se izravno na Wagnera, barem prema iskazu samog autora, već upućuje na katastrofalan ishod određenih događaja ili apokalipsu.
Alen Floričić, Bez naziva No. 01-13, postav MSUI
Asocijacija na odlagalište otpada objedinjuje namjeru rada da artikulira kulturno opadanje, političku i ekonomsku nestabilnost te relativiziranje vrijednosti ljudskog života. Otpad kojim svi raspolažemo – beskonačne količine letaka kojima nas zatrpavaju različite kompanije oglašavajući svoje proizvode, Iva Gobić pretvara u knjige. U instalaciji Home Liberary Gobić ukoričuje reklamne letke doslovno pretvarajući letke u literaturu današnjice. Krugovi u vrtu Tonke Maleković nastali su kao dokumentacija participativnog društveno-umjetničkog projekta izvedenog u “gradskim vrtovima” podno Mamutice. Kroz tri proljetne subote na prostoru nekadašnjih vrtova održavane su društveno-umjetničke aktivnosti u formi razgovora, druženja, radionice plesa, piknika i foto safarija bilježeći sjećanja na bivše vrtove uklonjene radi realizacije gradskog parka kojeg stanovnici ove četvrti još čekaju. Luiza Margan u radu Anatomija naklona nastalog na rezidenciji u Seulu, preispituje tradicionalne patrijarhalne strukture kroz seriju sekvenci fotografskog materijala arhiva KWWO-a – Korejske ženske radničke organizacije koji opisuje žensku borbu za posjedovanje glasa i govora kao tjelesnog i društvenog iskustva. Crna slika / Rozeta Silvija Šarića projekcija je crnog kruga na platnu u kojoj se autor igra s dubinom zumiranjem i odzumiravanjem, a promatrač se pojavljuje kao dio hijerarhije u kojoj ne remeti odnose već čini dio jasno strukturiranih društvenih odnosa.
Mirjana Vodopija, Led, 2013., video projekcija preko printa, dio rada Mogućnost, volja, odluka, djelovanje
Izložba nudi još malih predaha od mučne svakodnevice. Daleko od toga da radovi ne nude interpretativne mogućnosti, no to čine s odstupnicama i bijegom od opasnosti doslovnog učitavanja. Rufov Medvjedolav sačinjena je od skulpture i videa u kojoj skulptura prikazuje stilizirane noge i dio trupa nepostojećeg medvjedolava, dok video prikazuje uvećanu skulpturu koja postaje platforma za performans u kojem autor “uživo” izvodi svoju pjesmu. Goran Škofić u meditativnom radu Jezero skokom u jezero remeti idiličan pejzaž omeđen šumom i planinama koje se zrcale u vodi, a Mirjana Vodopija predstavlja se ambijentalnom trokanalnom instalacijom Mogućnost, volja, odluka, djelovanje također meditativnog ugođaja.
Rahlo postavljena izložba koja svakom radu daje prostor za disanje i potrebnu artikulaciju otvorena je do 27. travnja kada će biti dodijeljene i nagrade. Kao i svake godine, tri rada će osvojiti nagrade žirija, a nekog od umjetnika usrećit će i publika svojim izborom.
ObjavljenoObjavljeno
