Kritika Piše: Tomislav Žilić
Obilježavanje Međunarodnog praznika rada tradicija je koju mnogi više ne povezuju s njezinim ishodištem u radničkoj borbi s početka dvadesetog stoljeća. Održavanje svijesti o potrebi borbe za radnička prava danas nije manje važna od vremena kada se borilo za kraće radno vrijeme i veće nadnice. Valja imati na umu da suvremeni globalizirani svijet funkcionira prema gotovo pa jednakim principima, u kojima kapitalizam “s ljudskim licem” ništa manje ne obespravljuje i eksploatira radničku populaciju.
Stoga će Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) na svojim mrežnim stranicama povodom obilježavanja Praznika rada učiniti dostupnima pet hrvatskih filmova koji nude različite poglede na rad i radništvo. Odabrani naslovi kroz različite forme, rodove i žanrove tematiziraju pitanja rada i radništva u suvremenom hrvatskom društvu. Filmovi će se moći pogledati od petka, 1. svibnja, do nedjelje, 3. svibnja.
Ljepotan Saše Bana smješten je na set jedne reklame, a govori o djevojci zaduženoj za bavljenje statistima, među kojima se nalazi i njezin dečko. Problem nastaje kada joj šef naredi da zgodne statiste stavi bliže kameri, a one manje lijepe na sam kraj grupe, jer njezin je dečko sve samo ne ljepotan. Film kroz prikaz dodjeljivanja uloga na jednom filmskom setu kritizira površnost svijeta u kojem živimo. S druge strane, film kritizira i vrste rada na koji su prinuđeni filmaši, zarađujući za život “niskim” formama poput reklama i sapunica.
Petar Orešković u Ustaj, Miro, brzo, brzo! kreće se u sličnom radnom miljeu, ali svoju inspiraciju pronalazi u dizajnu i koreografiji suvremenih poslovnih ureda. Oslanjajući se na komediju i slapstick, on govori o činovniku koji odluči promijeniti svoj život nakon što se zaljubi u djevojku koju je vidio na putu kući. Priča je to kojom se želi prokazati ispraznost svakodnevnog života u korporativnoj stvarnosti koja se sastoji od neumornog ponavljanje dosadne rutine, kao i prikrivene potrebe da se od takve svakodnevice pobjegne.
Film Jesam li sretna? Vanje Sviličić, kamerom koja se nesputano kreće hodnicima jednog luksuznog zagrebačkog hotela, uvodi gledatelje u svakodnevicu živopisne skupine radnica. Prateći skriveni rad nekoliko sobarica otkriva se priča o svakodnevnoj borbi za egzistenciju, pogotovo u svjetlu globalnih ekonomskih i političkih kretanja koja ne zaobilaze mikrokozmos u kojemu se protagonostice kreću.
Dragi Keno Natka Stipaničeva i Fibonaccijev kruh Danijela Žeželja predstavljaju animirane refleksije na rad. Dragi Keno priča je o djevojci sa sela koja se u upušta u romansu s poduzetnikom iz grada. Počivajući na dihotomiji selo/grad, film kroz ispreplitanje stereotipnih poimanja života i rodnih uloga ironizira i ismijava moderni život u suvremenom urbanom okruženju. Kroz šaljiv i groteskni prikaz odnosa djevojke i poduzetnika osvrće se na lako prihvaćanje degradacije koju kapitalizam diktira.
Žeželjev poetski film ponešto je drugačije intoniran, oslanjajući se na labavo strukturiran bajkovit prikaz svakodnevnog radnog života jednog pekara. Zarobljen u rutini noćnog pekarskog rada i dnevnog dostavljanja proizvoda svog rada junak priče sneno prolazi kroz urbani krajolik, odajući se vlastitim snovima i sjećanjima u rijetkim slobodnim trenucima. Film se prikazom univerzalnih potreba poput gladi i rada pokušava naznačiti postojanje neke više potrebe za čijim ispunjenjem svi stremimo.
Praznik rada online nastavak je inicijativa Ženijalni vikend online i Online maraton kratkometražnog filma. Cilj im je omogućiti uvid u neke od najuspješnijih recentnih hrvatskih filmova koji su završili svoju festivalsku distribuciju, a predstavljaju jedinstvenu prigodu da publika vidi domaće filmove.
ObjavljenoObjavljeno
