Tema Piše: Tomislav Žilić
Na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj održan je simpozij koji šestu godinu zaredom organiziraju Udruga studenata komunikologije i novinarstva Komuna i Odjel komunikologije Hrvatskih studija, a tema ove godine bila je cenzura. U sklopu simpozija održana su predavanja Andreje Žapčić (gong.hr), Gordane Vilović (FPZG) i Nataše Škaričić (Slobodna Dalmacija), kao i predavanja studenata komunikologije te panel rasprava Medijska sloboda u Hrvatskoj na kojoj su sudjelovali novinari i urednici iz više domaćih medija.
Predavanje Nataše Škaričić naslovljeno Cenzura i novinarska autonomija bilo je posvećeno ocrtavanju statusa cenzure u medijima kao i pozicije profesionalnih novinara u domaćem kontekstu. Predavanje je započeto davanjem kraćeg pregleda povijesti cenzure kao “alata” koji je od šesnaestog stoljeća naovamo nezaobilazna točka u promatranju javne sfere i protoka informacija. Odnosno, cilj je bio prikazati kako je cenzura od svojih ranih dana služila očuvanju dominantnih društvenih i političkih paradigmi, povezanih s institucijama države i Crkve, dok današnja cenzura prije svega proizlazi od straha od informacija i pada profita medijskih kuća.
U osvrtu na situaciju u domaćim medijima, Škaričić je prije svega istaknula kako se jedan od uzročnika problema može naći u slaboj demokratskoj tradiciji na ovim prostorima, koju je povezala s nekadašnjim kaznenim djelom verbalnog delikta koje i danas ima svoj nastavak u kaznenom djelu sramoćenja. Ta nepovoljna zakonska regulativa dodatno je pomognuta i evidentno slabim poznavanjem radnih i profesionalnih prava od strane samih novinara. U daljnjem ocrtavanju problema, istaknula je da nije zanemariva činjenica da je tržišno orijentirano novinarstvo uvelike pomoglo nepovoljnom statusu slobodnih informacija i poziciji samih novinara, budući da komercijalni mediji zauzimaju ogroman dio tržišta, dok javni medijski servisi naprosto ne obavljaju svoju dužnost.
Prema Škaričić, upravo je u radu komercijalnih medija najočitiji zamah koji cenzura ima danas, jer je očito da se zbog monopola koji komercijalni mediji drže nad informativnom sferom pojavljuje kontrola nad time koje će informacije dospjeti u javnost, što je izravno povezano s iznimno jakom vezom samih medija i političkih elita. U potkrepljivanju te tvrdnje navela je primjere afera u koje su izravno bili povezani predstavnici državnog vrha u posljednjih 10 godina, kako u slučaju Sanader, tako i u slučaju smanjivanja PDV-a izdavačima u trenutnom mandatu Kukuriku koalicije. Zasebno je izdvojena i već poznata izravna komunikacija s najvišim državnih dužnosnicima kada su u pitanje političke teme iznimne važnosti, koje se redovito objavljuju u medijima bez jasno naznačenog autora ili izvora.
U razmatranju medija koji su “ispod radara” i koji bi se mogli oduprijeti izravnoj cenzuri, Škaričić je istaknula da internetski portali i alternativni novinski mediji ne mogu adekvatno ispunjavati ulogu svojevrsnog javnog servisa zbog neodrživosti poslovnih modela, odnosno bez jakih državnih potpora. Kao alternativni model održavanja tih medija na životu spomenut je primjer izravnog financiranja od strane članova, odnosno čitatelja. No, za razliku od većih europskih zemalja, u lokalnom kontekstu i više je nego jasno da je nedovoljna tiraža prepreka koja takav model financiranja čini nemogućim.
U zaključku predavanja Škaričić je naglasila da je cenzura ipak neodvojiva od suvremenih medija i da joj se u najmanju ruku ne bi trebalo čuditi, a niti je smještati isključivo u lokalni kontekst. Prema njoj, oblici cenzure nisu više toliko očiti i grubi da bi izazvali “neku jasnu i decidiranu reakciju koja bi izazvala neki dijalektički odnos, kojim bi se došlo do rješenja”, već je prema sadašnjem trendu jasno da se neko sistemsko rješenje teško može očekivati. Izrazila je mišljenje da novinarstvo u konačnici ipak ovisi o inicijativi novinara i njihovoj sposobnosti da manevriraju tim “neprohodnim prostorom”, zadržavajući skepsu o krajnjim rezultatima tih napora.
ObjavljenoObjavljeno
