Blic Do ove godine festivalska je praksa bila predstaviti jednog umjetnika ili umjetnicu s više njegovih radova kako bismo dobili što bolji uvid u njegovo ili njezino stvaralaštvo. Ove su godine u fokusu predstave s njemačkog govornog područja koje bi trebale dati nešto bolji uvid u izvedbenu scenu Njemačke i Austrije. Kako bi se što bolje predstavilo “Novo njemačko kazalište” organizirana je i serija predavanja su sudjelovali Thomas Franka, osnivač i umjetnički direktor kazališta Brut iz Beča, Claudia Bosse, umjetnička direktorica Theatarcombinata iz Beča te Christiane Kühl, novinarke, dramaturginje i izvedbene umjetnice iz Berlina.
U okviru festivala ZOOM igrat će se osam predstava iz Austrije, Njemačke, Kosova, Slovenije i Hrvatske (Ligna, Jeton Neziraj, Plesni centar Tala, VRUM, Doris Uhlich, Damir Bartol Indoš, United Sorry i Janez Janša), od toga su dvije namijenjene djeci. Za vrijeme festivala održat će se i četiri radionice, a voditelji radionica su kazališna grupa Ligna iz Njemačke, Janez Janša iz Slovenije, Igor Ružić i Ivan Marušić Klif iz Hrvatske.
Ligna djeluje od 1997. godine. Grupu čine Ole Frahm, Michael Hueners i Torsten Michaelsen, koji od ranih 1990-ih zajedno rade na neprofitnoj radio postaji u Hamburgu. Sve njihove predstave povezuje odnos prema publici, publika je kolektiv producenata koji utječe na razvoj samog performansa i omogućava događaje koji su neočekivani i koji utječu na regulaciju izvedbenog prostora. Performans / audio instalacija The New Man – Four exercises in Utopian Movements, komad je bez glumaca i bez pozornice. Glavnu ulogu preuzima publika, koja sluša performativnu radio dramu. Posjettitelji postaju producenti perfomansa koji se odvija gotovo isključivo u glavama sudionika i preispituje kazalište kao mjesto reprezentacije.
Jeton Neziraj dramski je pisac te bivši umjetnički ravnatelj Nacionalnog kazališta na Kosovu. Napisao je preko petanest drama koje su postavljene u kazalištima diljem Europe i Amerike te prevedene na više starnih jezika. Za jednu od svojih drama, Liza is Sleeping, dobio je i prvu nagradu na natječaju koju je organizirala albanska izdavačka kuća Buzuku, a ista je drama izvedena 2007. u Nacionalnom kazalištu na Kosovu. Jeton Neziraj autor je i mnogih teorijskih članaka o kazalištu objavljenima u različitim specijaliziranim časopisima lokalno i internacinalno. Yue Medlin Yue njegova je najnovija predstava. Fokus ove tragikomedije apsurda je romska obitelj koja je nasilno preseljena iz Njemačke na Kosovo. Zatečena u novoj svarnosti ova će se obitelj morati suočiti s izazovima života u novooformljenoj državi. Yue Medlin Yue inteligentna je drama koja opisuje emotivno stanje tisuće Roma koji bivaju podvrgnuti nasilnim procesima povratka.
Plesni centar Tala neprofitna je umjetnička organizacija koju su pokrenule Larisa Navojec i Tamara Curić, umjetnice koje već duži niz godina uspješno djeluju u suvremenom plesu kao profesionalni plesačice, koreografkinje i plesne pedagoginje. Predstava Tri skockana praščića koristi okvir poznate dječje priče kako bi istražila određene prepoznatljive obrasce ponašanja kod pojedinca i njihov utjecaj na dinamiku, odnosno stvaralačku snagu grupe. Predstava naglašava važnost zajedništva i ljepotu zajedničkog stvaranja, ali i propituje načine kojima se do toga dolazi. Predstava će dakle ponuditi i mogući model kojim se negativne i štetne osobine u određenim motivacijskim kombinacijama sklapaju u čudesan stvaralački mehanizam: bez osude i bez ruganja. Priča o praščićima lako usmjerava dječju pažnju iz imaginarnog svijeta u svakodnevicu, vrlo jednostavno komunicirajući s prepoznatljivim problemima i kvalitetama; od lijenosti, destrukcije, nespretnosti i nediscipline, pa sve do prihvaćanja, zajedništva i kreativnosti.
Glavno interesno polje izvedbenog umjetničkog kolektiva VRUM je suvremeni ples, međutim njihovi interesi se šire i u polje suvremenog kazališta, vizualnih umjetnosti, glazbe i fotografije. Četvero profesionalnih izvođača posvećeno je grupi od osmero djece. Radi se o uzrastu koji je tek prohodao ili radi na tome (12 do 20 mjeseci), dakle bori se sa silom težom, i pri savladavanju prostora često koristi pod, tj. strategije puzanja i slično. Roditelji i odrasli, smješteni uz rub, bitni su zbog same prisutnosti koja daje sigurnost i opušta bebe u njihovom istraživačkom poslu. I umjesto da imitiraju odrasle, djeca se ovdje nalaze u situaciji da vode priču. Izvođači ih slijede, mijenjajući male partnere i pritom pokušavaju otkriti što točniji impuls pokreta, poriv za artikulacijom.
Doris Uhlich rođena je 1977. u Austriji i diplomirala je pedagogiju plesa na Konzervatoriju u Beču. Od 2002. do 2009. bila je članica Theatercombinata. U predstavi More than Enough pita sebe i publiku kako tijelo može postati zaštitni znak i što to uopće znači. Doris Uhlich koju se u novinskim osvrtima često naziva i “korpulentna plesačica” – propituje važnost vanjskog plašta I “mesa” ispod kože. Koliko je unutar plesne izvedbe dominantna vanjski slika tijela?Postoji li neko tijelo koje percipiramo kao savršenim plesnim tijelom? I konačno: “Tko je lijep, a tko nije?”, “Što riječ ‘lijepo’ znači?”.
Damir Bartol Indoš, profesor filozofije koji nikada nije radio u školi, jedan od osnivača Kugla glumišta, kazališne grupe zaslužne za stvaranje tradicije performansa, uličnog, avangardnog, tjelesnog, zaumnog teatra. Dobro poznat i na međunarodnoj sceni. Čovjek koji već gotovo trideset godina živi svoju umjetnost i umjetnička uvjerenja, što je gotovo nevjerojatno u sredini koja ima tako malo sluha za drugačije umjetničke i životne prakse. Ova igra predstavlja sve faktore u stvarnome ratu i još općenitije dijalektike svih sukoba. Kriegspiel se odvija u solsticiju u kojem klima nije presudna, a noć nikada ne pada prije završetka sukoba. Šahtofon većim dijelom okomit prema svjetlu zove se Sjever, šahtofon većim dijelom paralelan sa svjetlom zove se Jug. Svaka strana zna što druga strana radi. Bočno kretanje izlaže vlastiti suprotni bok, bočni napadac će biti bočno napadnut. Urlici za Sadea preko bijele slike dolaze iz velike daljine: IN GIRUM IMUS NOCTE ET CONSUMIMUR IGNI – kružimo kroz noć i proždire nas vatra.
Frans Poelstra i Robert Steijn zajedno formiraju United Sorry. Frans Poelstra, koji živi u Beču svoju je karijeru započeo kao koreograf i plesni improvizator. a Rober Steijn koji živi nomadski život u Europi započeo je kao dramaturg da bi postao kazališni izvođač. Suradnju su započeli 2003. U Lost in Space United Sorry ukrcat će se na nemoguću misiju: u potrazi za novim ekološkim perspektivama za ovaj svijet katapultirat će se u beskrajni prostor svemira. Izgubljeni između neistraženih svjetova i bez pritiska neoliberalnog tržišta, gledaju i osluškuju zemlju iz daljune.
Janez Janša je autor, režiser i izvođač interdisciplinarnih performansa. Studirao je sociologiju i kazališnu režiju na Sveučilištu u Ljubljani i teoriju izvedbe na Sveučilištu u Antwerpu u Belgiji. Predstava otvara pitanja o odgovornosti pojedinca u suvremenom društvu recesije, šoka, nesigurnosti, neizvjesnosti i ravnodušnosti. Koji je to čin koji može unijeti promjenu? Je li demokracija prazan ritual beskrajnih dijaloga koje ne vode nikamo. Tko će preuzeti odgovornost za djelovanje? Tko će ići do kraja? Je li nasilje jedino rješenje? Predstava otvara ova pitanja kombinacijom dokumentarnog i fikcionalnog pristupa. Nema sumnje da se nešto mora napraviti, hitno. Pitanja jesu, što treba napraviti i tko će to napraviti. Možemo li mi nešto napraviti u kazalištu? Je li kazalište mjesto djelovanja?
Sve se predstave igraju u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, Filodrammatici, i u Harteri. Više informacija potražite ovdje.
Izvor: Drugo more
Objavljeno
