

U petak, 9. prosinca, na datum rođendana pokojnog redatelja i multimedijalnog umjetnika Željka Zorice Šiša (1957. – 2013.), u kino Kinoteci je prikazan njegov dokumentarac Mekani brodovi o Kugla glumištu. Film, koji nosi naziv po jednoj od predstava Kugle, premijerno je prikazan u sklopu ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala. Dovršili su ga Ana Janjatović-Zorica i montažer Viktor Krasnić koji su, kako su sami rekli, nastojali što manje intervenirati u Šišov već započet i složen film. Krasnić je također kasnije u razgovoru otkrio kako je film isprva trajao sat vremena duže zbog goleme količine materijala koji je sniman i prikupljen, a koji su ko-autori skratili na nešto manje od sat i pol vremena koliko film na kraju traje. Osim intervjua koje su 2011. godine vodili Zorica i kulturna antropologinja Suzana Marjanić, u film su uključene i arhivske snimke kazališnih i televizijskih projekata te novinarske reportaže o istima. Arhivski je materijal oživljen šarolikim animacijama koje uglavnom naznačuju prijelaz na iduće faze razvoja Kugle glumišta, pritom evocirajući ondašnju popularnu strip ikonografiju.
Materijal filma složen je kronološki, uključuje okvirni period rada Kugle tijekom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, od osnutka do prestanka aktivnog djelovanja grupe. Film vješto i zorno uspijeva prikazati pa i prenijeti duh Kugla glumišta i njezinih sudionika, koji se opisuje sintagmama “nevjerojatnog kreativnog kaosa” gdje bi “uvijek netko nešto zabrijao”. Anica Vlašić-Anić, jedna od članica, ističe kako je cilj bio prije svega publici prenijeti spomenuti duh i energiju grupe, a ne nekakvu dramsku priču ili ideju. Iz tog je razloga, za vrijeme izvođenja, često bila pod dojmom kako izvođači znaju manje od gledatelja što će se u predstavi dogoditi. Nekoliko se puta tijekom filma ponavlja i motiv “krivih vrata”, odnosno da su članovi po dolasku u Studentski centar u Zagrebu u želji da se uključe u Studentsko eksperimentalno kazalište (SEK) pogriješili vrata i završili u Satiričkom glumištu, kasnije preimenovanom u Kugla glumište.
Promjenom imena grupa se distancirala od satiričke odrednice, da bi u kasnijim fazama razvoja svoje estetike/filozofije/koda dodatno raskinula s konvencionalnim institucionalnim kazalištem tog vremena tako što su izašli na ulice, tj. napustili su uobičajeni zatvoreni kazališni prostor i stvarali predstave na otvorenom, u javnosti među građanima. Film ilustrira prijateljsku atmosferu koja je vlada među “kuglašima” i želju za bavljenjem kazalištem primarno iz čiste ljubavi prema toj umjetnosti, što pokazuje iskustvo Damira Bartola Indoša koji je u trupu došao isprva na prijateljski poziv, bez scensko-izvedbenih ambicija. Jak osjećaj kolektiva isto tako se čita iz napomene kako je autorstvo Kuglinih projekata zajedničko, a popularnost i vidljivost stjecali su bez potrebe za marketingom svojih akcija, performansa tj. happeninga.
Iako ispočetka i dugo vremena tijekom svog djelovanja zanemareno od strane domaćih medija i kritike, Kugla glumište priznanje je dodijeljeno Posebnom nagradom na BITEFU 1978. godine za predstavu Mekani brodovi i Orlandom na Dubrovačkim ljetnim igrama 1980. za najuspješnije glumačko ostvarenje u dramskom programu Ljetno popodne ili što se dogodilo s Vlastom Hršak dodijeljeno Dunji Koprločec. Uz dvije nagrađene predstave spominju se još Ljubav i pamćenje, Doček proljeća, Bijela soba i Cirkus plava zvijezda koji su obilježili rad ovog uzbudljivog kolektiva, koji je karakterizirala angažiranost i nepredvidljivost otvorenih izvedbi pred nerijetko slučajnom publikom. U razgovoru nakon projekcije, koji je moderirala teatrologinja Agata Juniku, spomenulo se kako je prvotni cilj snimanja dokumentarca bio bilježenje točnih podataka, činjenica i svjedočanstva zarad negiranja neispravnih informacija koje kruže internetom pa je tom prilikom najavljeno i potencijalno objavljivanje knjige o Kugli.
Vezano uz to, bilo je zanimljivo čuti i raspravu o uključenosti Kugle glumišta u akademske kurikulume s obzirom na važnost koju su imali na kulturnoj sceni za vrijeme svog postojanja. Usprkos utjecaju i pažnji koju su privukli za vrijeme djelovanja, Kugla i dalje ima status opskurne fusnote u povijesti hrvatske kazališne scene; do podataka i materijala teško se dolazi, a u današnjoj široj javnosti (čak i onoj kulturnoj) gotovo da nema interesa za taj uzbudljiv teatar. Zanimljiv je kuriozitet da je dva dana nakon premijere filma jedan od pokretača i spiritius movensa Kugle Zlatko Burić Kićo osvojio Europsku filmsku nagradu za najboljeg glumca, a to bi priznanje moglo potaknuti i interes za njegovim počecima u okviru zagrebačke studentske kazališne scene. Filmom Mekani brodovi sjećanje na važnost Kugla glumišta zapravo je tek otpočelo svoju plovidbu.
Tekst je nastao u sklopu edukacije i mentoriranja mladih kritičara koje u suradnji s Human Rights Film Festivalom provode Zaklada Solidarna i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva.
Objavljeno