Novinarstvo u krizi

Vrhovni je sud u rekordnom roku od tri mjeseca poništio presude nižih sudskih instanci prema kojima je, po prvi put u povijesti struke, tzv. RPO ugovor izjednačen s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, na koji se primjenjuju odredbe Zakonu o radu. Sve do odluke Vrhovnog suda time je bio otvoren presedanski prostor brojnim novinarima na RPO ugovoru da mnogo lakše ostvare i zaštite svoja radna prava.

H-alter donosi intervju s Natašom Škaričić u kojem ona, između ostalog, zaključuje da brzina donošenja odluke Vrhovnog suda znači da je ta presuda od iznimnog značenja za ovu državu. ”Budući da je pitanje RPO sustava od iznimnog značaja za novinske izdavače, po sebi se nameće da je ono što je važno izdavačima, važno i državi. Svi izdavači u državi žele da RPO ostane točno takav kakav jest u praksi. Oni bi, ukratko, da se legalizira da novinari rade sve što i stalni zaposlenici, ali u trajnom statusu honorarca – samostalnog novinara”. Škaričić spominje javnu tribinu u Hrvatskom novinarskom društvu koju su organizirale radne skupine Ministarstva kulture i HND-a gdje su se pravni praktičari i teoretičari konsenzusno složili da je za ovo pitanje nadležan Zakon o radu, dok je Vrhovni sud odlučio da bi ”trebalo razmisliti” je li ipak nadležan Zakon o medijima, odnosno članak 2. koji definira što je novinar preko radnopravnog statusa.

O općenitom stanju novinarstva i novinarskih sloboda u Hrvatskoj, Nataša Škaričić tvrdi da je novinarska profesija okusila demokraciju tek u tragovima te da suštinski ne razumije elementarna pitanja novinarske autonomije, koja je osnova konzumacije vlastitih prava i slobode profesije. ”Ova situacija neće se riješiti preko noći, a možda se nikada neće riješiti, jer rješenja i nema na način kakvog ga mi često zamišljamo. Novinarstvo je negdje u sredini stalnog konflikta između onih koji žele zadržati moć u društvu i onih koji bi tu moć htjeli ograničiti ili barem kvalitetno kontrolirati, među koje spadaju i sami novinari”. Novoizabrana je vladajuća garnitura, prema Škaričić, mogla potaknuti razrješenje nekih krajnje sumnjivih poslova koje je Ivo Sanader obavio na medijskoj sceni, mogla je i morala drugačije riješiti problem HRT-a. Također, mogla bi pomoći demokraciji i slobodi novinarstva, tako što bi sama postala demokratskija i otvorenija. No, ”oni su većim dijelom politički nepismeni, a to znači i novinarski nepismeni, jer su mediji danas osnovne poluge političkog upravljanja”.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u te prijedlogu o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima, koji bi trebao obuhvaćati i sufinanciranje neprofitnih medija, nema jasnog kriterija dodjele sredstava, niti jasne definicije što je to javni interes u nekoj eventualnoj medijskoj politici Republike Hrvatske. U slučaju Milana Živkovića Škaričić detektira problem u tome što se savjetnik ministrice kulture oko ideje smanjenja PDV-a i ideje legalizacije RPO-a složio s novinarima, a ne s izdavačima koji su ranije daleko dogurali u lobiranju kod izvršne vlasti. ”Za te ljude – izdavače – držim da su u načelnom sukobu interesa bili prije pisanja o Živkoviću, a samom kvalitetom izvještavanja su pokazali da taj sukob interesa i utječe na njihovu profesionalnost”, spominjući prije svega angažman Jurice Pavičića u Jutarnjem listu.

Ako zaključimo da je novinarstvo u teškoj profesionalnoj, moralnoj i financijskoj krizi, to znači da i ključne institucije za obranu novinarstva i novinara, strukovna udruženja i glavni strukovni sindikat, imaju neke veze s time. ”HND i novinarski sindikati rade bez strukturirane platforme i jasnih procedura i sve se svodi na kavanske dogovore o ad hoc sklepanim priopćenjima, u povodu neke trenutne provokacije”. O njihovu angažmanu iz pozicije onih koji bi trebali štititi interese novinara, konkretno prijedlogu vrha HND-a i njegova predsjednika Zdenka Duke za smanjenje PDV-a za novinske izdavače, Nataša Škaričić zaključuje: ”U toj instituciji stvari godinama funkcioniraju jednako kao i u hrvatskom političkim i stranačkom životu – imate personaliziranu vlast, umjesto sistema”. Jedan je od pokazatelja budućnosti novinarskih sloboda u Hrvatskoj i novouvedeni koncept sramoćenja kao kaznenog djela. U ovome slučaju, Nataša Škaričić smatra da je najveći problem ”što je zakonodavac uveo nove mogućnosti penaliziranja novinarskog rada, dok se istodobno, kroz druge zakone, nije jačala novinarska autonomija”.

Izvor: H-Alter