Tema Piše: Petra Novak
Među stručnom javnosti u Mađarskoj već godinama postoji konsenzus oko promjene dotadašnjeg Zakona o medijima, no sve do 2010. postojala je pravna prepreka koja je priječila intervencije. Naime, u Mađarskoj je Zakon o medijima ili pojedinačne amandmane moguće mijenjati tek nakon osigurane dvotrećinske većine u parlamentu. Kako do desne koalicije FIDESZ-a i KDNP-a niti jedna parlamentarna stranka nije mogla ispuniti taj uvjet, ni Zakon se nije mijenjao. Neposredno nakon preuzimanja vlasti, konzervativna koalicija iskoristila je ustavno pravo i bez značajnije javne rasprave medije podredila interesima političkih elita. Od ove je godine državi omogućeno da kroz spektar dvosmisleno formuliranih odredbi kontrolira sadržaj i poslovanje televizija, radijskih postaja, tiskovina te internetskih portala i blogova.
Bodoky je ukratko opisao novi model upravljanja: za kontrolu javnih medija, provedbu zakona i istraga, propisivanje kazni i vrednovanje informacija zaduženo je Vijeće za medije, vladino tijelo kojim upravlja osoba neposredno postavljena od strane Premijera. Ukoliko Vijeće prosudi da se pružatelji medijskog sadržaja nisu pridržavali odredbi, može im propisati milijunske kazne koje posljedično dovode u pitanje daljnje poslovanje. Dok se privatni, nezavisni ili opozicijski mediji ograničavaju penalizacijama, javnim medijima dopušteno je prenositi samo one vijesti koje filtrira i objavljuje državna izvještajna novinska agencija MTI. Takva preskriptivna politika rezultira medijskom autocenzurom, tj. dovodi do ograničavanja sadržaja na izvještajno i nekritičko novinarstvo.
Govoreći o trenutnoj poziciji nezavisnog istraživačkog novinarstva u Mađarskoj, Bodoky je krenuo od vlastitog primjera. Kao reakciju na neizdrživu situaciju, u kojoj novinske agencije doslovno bježe iz Mađarske i prijavljuju poslovanje u drugim državama Evropske Unije, s kolegama je osnovao nezavisni news-portal atlatszo.hu. Zamišljen kao projekt kojim bi se testirale granice novog Zakona, atlatszo.hu specijalizirao se za istraživačko novinarstvo i suradnju sa “zviždačima”. Cilj je redovito objavljivati članke koji progovaraju o sprezi politike i kriminala, ali i educirati “zviždače” kako novinarima anonimno i sigurno predati dokaze o mogućim kršenjima zakona.
Tamas Bodoky je ispričao kako je nakon objave trećeg članaka koji ukazuje na korupciju u mađarskoj visokoj politici, pozvan od policije i Vijeća za medije da otkrije svoj izvor. Budući da je odbio, zaplijenjeno mu je računalo i trenutno se nalazi pod istragom. Cijeli slučaj je s kolegama prijavio Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, vjerujući da se radi o mogućem presedanu koji bi omogućio daljnje procesuiranje mađarskih novinara.
Razgovor nakon predavanja išao je uglavnom u smjeru analize mlakih reakcija Evropske Unije na mađarski slučaj. Na pitanja da li EU uopće može voditi proaktivnu politiku koja bi prisilila mađarsku vladu da odustane od represivnog zakona, Bodoky je izrazio skepsu. Poznavajući polariziranu mađarsku politiku, nepostojanje kritičkog javnog diskursa i hegemonijske prakse konzervativne većine, predavač je zaključio da je najbolja strategija borba na domaćem terenu, inzistiranje na elementarnim novinarskim pravima i provociranje zakona.
Foto: Mirela Šavrljuga
Objavljeno Objavljeno
