Na rubu fikcionalnosti

Naratologija se, kao uže područje teorije književnosti, razvija kao metodološki pristup strukturi pripovjednih tekstova, a svoja teorijska ishodišta duguje Morfologiji bajke Vladimira Proppa te ruskim formalistima i češkim strukturalistima, da bi bi čvršće obrise dobila sredinom 1960-ih, u radovima francuskih književnih teoretičara Rolanda Barthesa, Gérarda Genettea, Algirdasa Juliena Greimasa i Tzvetana Todorova te Shlomith Rimmon Kenan, Dorrit Cohn te Mieke Bal. I dok je fokus tog rada bio uspostava univerzalnih analitičkih alata koji bi omogućili lakše snalaženje u pripovjednom tekstu, interesi suvremene, takozvane postklasične naratologije ponešto su različiti i tiču se, primjera radi, transmedijskog pripovijedanja, žanrova “na rubu fikcionalnosti” poput autobiografije, usmenog pripovijedanja, kao i pripovijedanja iz specifične rodne, rasne, klasne, manjinske perspektive i pripovijedanja u svakodnevici.

Tim će se problemima baviti i međunarodna konferencija Narratology and its Discontents: Narrating Beyond Narration, najavljena od 6. do 8. travnja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu kao dio znanstvenog projekta How Practice-led Research in Artistic Performance Can Contribute to Science. “Raspon ove konferencije”, ističe se u najavi, “trebao bi predstaviti širok raspon tema povezanih s proučavanjem logike i principa narativne proizvodnje, a li i s ‘postklasičnom’ naratologijom, koja pak cilja dalje od svoje stukturalističke pozadine i fokusira se na načine koje pripovijedanje strukturira našu percepciju društvenih i kulturnih fenomena te nam pomaže u konstrukciji značenja”.

Gošća konferencije upravo je spomenuta Mieke Bal, nizozemska kulturna teoretičarka i umjetnica koja je imala priliku biti s obje strane naratološke avanture i čiji je rad iskorišten kao moto pod kojim će se ona i održati: “narativ kao kulturni stav i naratologija kao pogled na kulturu”. U tom smislu, predložene, ali nikako ne i isključive teme za sudjelovanje u radu konferencije tiču se odnosa klasične i postklasične naratologije, izvedbe narativa u suvremenim performativnim praksama i svakodnevnom životu, transmedijskog pripovijedanja, pripovijedanja nasilja i traume, kognitivne naratologije, narativnosti i digitalnih medija, dokumentarnog pripovijedanja i nepouzdanih pripovjedač(ic)a, itd.

Prijave se primaju do 5. veljače 2017. godine, a više o procesu prijave te samoj konferenciji naći ćete na njezinim službenim stranicama.