Jedan čovjek, jedan vijek

Institut za film i video umjetnost Arsenal (Arsenal – Institut für Film und Videokunst) registrirana je organizacija koja upravlja kinom Arsenal u Berlinu, godišnje organizira međunarodnu smotru nove kinematografije Berlinale Forum, dio Berlinskog filmskog festivala, ujedno je i producent i distributer filmova i filmskih publikacija.

Želimir Žilnik (rođen u Nišu 1942. godine, živi i radi u Novom Sadu) autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova, jedan od začetnika žanra dokudrame, nagrađivan na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima. Od samog početka profesionalnog rada na filmu, okrenut je suvremenim temama koje uključuju društvenu, političku i ekonomsku kritiku svakodnevice. Studentske demonstracije 1968. godine, i veliki potres iste godine, poslije okupacije Čehoslovačke, tema su i Žilnikova prvog igranog filma Rani radovi (1969), nagrađenog Zlatnim medvjedom i s četiri nagrade u Puli. Nakon problema s cenzurom u Jugoslaviji te zaustavljanja rada na sljedećem igranom filmu Sloboda ili strip (1972), također u produkciji Neoplanta filma, Žilnik sredinu sedamdesetih godina provodi u Njemačkoj radeći nezavisne filmove – sedam dokumentaraca i igrani film Raj. Jedna imperijalistička tragikomedija (1976). Ti su filmovi među prvima tretirali temu gastarbajtera u Njemačkoj te se i danas prikazuju na retrospektivama i simpozijima, pa će tako, uz navedene filmove, biti prikazan i u berlinskom Arsenalu.

Tijekom devedesetih, u nezavisnim filmskim i medijskim produkcijama realizira niz igranih i dokumentarnih filmova na temu kataklizme na Balkanu (Tito po drugi put među Srbima (1994), Marble Ass (1995), Do jaja (1967), Kud plovi ovaj brod (1998) i drugi). Filmovi su dobili najznačajnije nagrade na domaćim festivalima, prikazani su na brojnim međunarodnim festivalima. Slom sistema vrijednosti u post-tranzicijskim zemljama centralne i istočne Europe, problemi izbjeglištva i migracija u novonastalim okolnostima proširene Europe, okvir su tekućeg tematskog ciklusa započetog filmovima Tvrđava Evropa (2000), Kenedi se vraća kući (2003), Gde je dve godine bio Kenedi (2005), Evropa preko plota (2005), Dunavska sapunska opera (2006) i Kenedi se ženi (2007).

Ti su filmovi prikazani na preko 250 međunarodnih festivala i filmskih manifestacija te će ih publika moći pogledati i u berlinskom Arsenalu gdje će Želimir Žilnik gostovati od 11. do 13. siječnja, a do kraja mjeseca bit će prikazano dvadeset njegovih filmova. Cjelovit popis i datume projekcija pronađite ovdje.

M.M. / Arsenal / Fotografija: novosti.rs