Piše: Tomislav Žilić
Sve raširenija digitalizacija omogućuje lakši pristup širokom spektru nekada ne odveć dostupnog sadržaja, pogotovo iz domene vizualnih umjetnosti i književnosti. No za razliku od oslanjanja na osjetila vida i sluha u proučavanju fenomena online dokumentirane kulture, podvig okupljanja audio snimki čitanja poezije nekih od najvećih suvremenih autora poezije pruža drugačiju dimenziju doživljaja.
Čitatelj u tom slučaju zauzima poziciju slušatelja, koji stihove nekih od kanonskih pjesnika i pjesnikinja dvadesetog stoljeća čuje iz usta samih tvoraca, na starim i isprekidanim audio zapisima, u ritmu i atmosferi koja ne samo da dokumentira specifičan autorski glas, već i nužno stvara određene romantičarske impresije koje su često i neodvojive od iskustva čitanja klasika svjetske književnosti.
Od ranih 30-ih godina dvadesetog stoljeća, u Woodberry Poetry Roomu na Harvardu sakupljeno je više od šest tisuća zvučnih zapisa pjesnika dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća. Kako bi jedan segment svoje bogate zbirke približili i široj publici putem Interneta, pribjeglo se je projektu digitalizacije, pri čemu je samo jedan manji dio zbirke našao svoje mjesto na webu. No, bez obzira na broj zastupljenih autora, projekt Listening Booth ipak pruža priliku da se čuju djela T. S. Eliota, Tennesseeja Williamsa, Ezre Pounda, W. H. Audena, Anais Nin, Jorgea Luisa Borgesa i drugih velikih imena, kao i mnogih značajnih suvremenih autora. Posve besplatno ih možete poslušati ovdje.
Uz Harvardski projekt valja spomenuti i sličan projekt online dokumentiranja pjesničkih čitanja koji je poduzelo Sveučilište u Pennsylvaniji, PennSound. Na mrežnim stranicama projekta možete pronaći i ponešto klasika kao i na stranicama Listening Bootha, no ovaj projekt je ipak više posvećen modernoj i suvremenoj poeziji tako da se zbirka sastoji od stotina imena koja su itekako prepoznatljiva poznavateljima suvremenog kanona, no kao i od nekih imena koja će svoje mjesto u istome možda tek pronaći.
ObjavljenoObjavljeno
