Piše: Martina Domladovac
Nedavno objavljeno istraživanje o broju nestale djece izbjeglica u Švedskoj pokazalo je kako je čak 1 829 maloljetnika u toj zemlji izgubljen trag. Podatak se odnosi na djecu koja su registrirana te im je dodijeljen smještaj, a spomenut broj čini četiri posto od gotovo pedeset tisuća djece bez pratnje koja su zatražila azil u Švedskoj između 2013. i svibnja 2016. godine. Većina te djece marokanskog su ili afganistanskog podrijetla što znači da su im šanse za dobivanjem pravne zaštite jako male.
Početkom 2016. godine Švedska je donijela zakon kojim bi se trebao smanjiti broj tražitelja azila u zemlji. Novim zakonom mogućnost trajnog ostanka u zemlji zamijenjena je privremenim dozvolama čime je ograničeno pravo na spajanje obitelji za djecu bez pratnje. Smatra se kako ih je puno pobjeglo iz smještajnih domova zbog straha od deportacije ili straha da će njihov zahtjev za azilom biti odbijen, kao i zato što su smješteni u dijelove Švedske daleko do prijatelja ili članova obitelji, ili uopće nisu željeli tražiti azil u Švedskoj.
“Situacija u kojoj sve više raste grupa djece i adolescenata kojima nije dozvoljeno ostati, ali istovremeno se ne mogu vratiti u svoje zemlje, postaje neodrživa. Dobivamo paralelno društvo s mladim ljudima u vrlo ranjivoj situaciji”, kaže Amir Hashemi-Nik iz štokholmskog državnog vijeća. “Otprilike dva školska razreda nestanu svakog mjeseca. U kojoj drugoj situaciji bi društvo to prihvatilo”, naglašava.
Istovremeno, prema procjenama organizacije Refugee Youth Service (RYS), od rušenja improviziranog izbjegličkog kampa u Calaisu, nestalo je gotovo jedno od troje djece koji su do tada živjeli u kampu. Trećinu od 179 djece koju je RYS pratio od napuštanja kampa u listopadu, više se ne može locirati, a organizacija također kritizira francuske vlasti kako ne postoji jasan proces prijavljivanja nestale djece u zemlji.
Početkom godine obavještajna kriminalna agencija Europske unije objavila je kako je od registracije, barem 10 000 djece bez pratnje nestalo u Europi. Iako to ne znači nužno da su svi u životnoj opasnosti, vjeruje se kako su mnogi postali žrtve organiziranog kriminala, posebno seksualnog zlostavljanja i robovskog rada. Ovim problemom posebno se bavi organizacija Missing Children Europe iz koje ističu kako je kaotična situacija na granicama EU i balkanskih zemalja doprinijela velikom broju djece koja su odvojena od svojih obitelji. Organizacija također naglašava kako veliku prepreku lociranja nestale djece predstavlja činjenica da se nestanak djece izbjeglica ne tretira jednako kao nestanak građana određene zemlje, a u većini slučajeva nestala djeca bez pratnje nikad nisu locirana.
Objavljeno