Intervju U drugom tekstu temata o umjetnoj inteligenciji i medijskoj pismenosti, autorice donose komparativnu analizu obrazovnih sustava u Belgiji i Portugalu, istražujući kako se škole, učitelji_ce i učenici_e nose sa sve većom prisutnošću, mogućnostima i rizicima korištenja AI alata. Tekstovi su nastali u sklopu obrazovnog i mentorskog programa projekta Come Together i izvorno su objavljeni na portalu rekto:verso.
Umjetna inteligencija (AI) brzo je transformirala digitalni svijet, s alatima kao što je ChatGPT koji su revolucionarizirali stvaranje sadržaja, a istovremeno omogućili brzo širenje dezinformacija. Zabrinutost zbog dezinformacija koje pokreće umjetna inteligencija, poput deepfakeova koji se koriste za manipuliranje javnim mnijenjem tijekom izbora, potaknula je društvene mreže i medijske organizacije da uvedu mjere poput označavanja AI-generiranog sadržaja i provjera koje provodi zajednica. Međutim, održavanje povjerenja javnosti u vjerodostojne izvore vijesti i točne informacije ostaje izazov za platforme društvenih mreža, medijske organizacije i donositelje odluka, osobito jer su mladi ljudi sve osjetljiviji na dezinformacije na internetu. Kao odgovor na to, Europska unija pokrenula je inicijative kao što su Akcijski plan za digitalno obrazovanje i Smjernice za medijsku pismenost kako bi unaprijedile digitalne vještine i medijsku pismenost u svojim državama članicama.
Kao što smo opisali u prvom članku iz ove serije, dok okviri EU-a nude korisne smjernice, a napori lokalnih vlasti također napreduju, djelovanje na nacionalnoj razini ostaje karika koja nedostaje za prevođenje ovih inicijativa u povezana, održiva rješenja. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) dodjeljuje državama članicama odgovornost za provedbu ovih ciljeva, zahtijevajući od svake zemlje da razvije vlastitu strategiju medijske pismenosti i podnosi izvješća o napretku svake tri godine. Ovaj decentralizirani pristup rezultirao je značajnim razlikama u tome kako države članice provode inicijative medijskog opismenjavanja. Dvije zemlje EU-a s različitim strategijama i pristupima digitalnoj medijskoj pismenosti u školama – Belgija i Portugal – nude vrijedan uvid u to kako se rješavaju izazovi koji dolaze s umjetnom inteligencijom. Kako bismo proniknule dublje, istražile smo političke dokumente i izvješća, analizirale postojeće inicijative i razgovarale s nastavnicima_ama, studentima_cama i članovima_icama civilnog društva u obje zemlje.
Medijsko praćenje i pismenost u Belgiji
Prema Medijskom informacijskom centru (CIM), Belgijci_ke prate više medijskih sadržaja nego ikad prije, s gotovo devet od deset građana_ki koji_e se svakodnevno spajaju na Internet – što je povećanje od 5,2 % u odnosu na 2022. Studija CIM-a, provedena na uzorku od 6325 osoba između rujna 2022. i ožujka 2023., također pokazuje promjene u navikama medijske potrošnje te sve veći interes za video i audio sadržaje. Štoviše, prvi je put pametni telefon postao najkorišteniji medijski uređaj, pretekavši televiziju – koristi ga 88 posto Belgijanaca, a među onima u dobi od 12 do 34 godine taj se udio penje na 98 posto.
Ovaj porast korištenja digitalnih medija čini mlade ljude posebno izloženima online dezinformacijama. Axel Baeyens, belgijski učitelj koji učenicima_ama u dobi od 10 do 12 godina predaje matematiku, jezik, znanost, umjetnost i religiju, često nailazi na utjecaj internetskih dezinformacija u svojoj učionici: “Gotovo svaki dan moram razotkrivati stvari koje kažu da su vidjeli na Internetu. Mogli bi ponavljati izjave poput ‘Mjesec je napravljen od sira’ jer je to netko rekao na Internetu.”
Sličnu sliku možemo vidjeti i u Portugalu. Mladi u Portugalu, kao i njihovi vršnjaci u Belgiji i diljem Europe, sve se više okreću društvenim mrežama i streaming platformama kao izvoru vijesti, distancirajući se od tradicionalnih medijskih izvora. Prema Reutersovom izvješću o digitalnim vijestima za 2024., 72 % portugalskih građana_ki brine koji se sadržaj na Internetu prikazuje kao stvaran, što je znatno iznad svjetskog prosjeka. U Portugalu je politički sadržaj najčešći predmet dezinformacija. Ova rasprostranjenost dezinformacija utječe na povjerenje mladih u vijesti. Mnogi mladi Portugalci iskazuju niže razine povjerenja od starijih generacija, što može biti posljedica njihovog oslanjanja na digitalne platforme koje se smatraju manje vjerodostojnima od tradicionalnih medija.
Martim Caçador, 17-godišnji srednjoškolac iz portugalskog grada Ponte de Lima, opisao je svoje navike vezane uz informiranje: “Ponekad gledam vijesti na TV-u sa svojom obitelji, ali uglavnom dobivam informacije s društvenih mreža i digitalnih platformi. Ponekad jednostavno odem na Instagram ili druge platforme poput X-a i vidim novosti s profila koje pratim.” Umjetna inteligencija postala je koristan alat za mlade ljude, što je Martim objasnio ovako: “Uvijek bih radije imao algoritamske preporuke jer želim vidjeti samo ono što mi se sviđa na Internetu, i mislim da mi to pomaže. AI chatbotovi i slični alati pomažu mi u školskim obvezama. Ako zapnem oko nečega, a nitko mi nije dostupan za pomoć, mogu ih iskoristiti da pronađem odgovore.”
Martimovo korištenje umjetne inteligencije odražava uobičajeni obrazac među mladima, kao što je istaknuto u različitim istraživanjima o digitalnim navikama: algoritmi za preporuke i alati umjetne inteligencije imaju sve važniju ulogu u njihovim privatnim i akademskim životima. Iako ove tehnologije nude pogodnosti i podršku, one također dolaze s rizicima, poput produbljivanja postojećih predrasuda ili stvaranje pretjeranog oslanjanja na odgovore koje generira umjetna inteligencija bez kritičke procjene. To otvara ključno pitanje: mogu li škole učinkovito odgovoriti na te izazove i opremiti učenike_ce vještinama potrebnim za kritičko i odgovorno korištenje umjetne inteligencije?
Obrazovanje iz medijske pismenosti u Belgiji
Prema Indeksu medijske pismenosti iz 2022., Belgija je svrstana među zemlje s “dobrim učinkom” u medijskoj pismenosti, no pristupi obrazovanju o medijskoj pismenosti znatno se razlikuju među regijama. U nizozemskom govornom području Flandrije medijska je pismenost integrirana u formalno i neformalno obrazovanje. Flamanski centar znanja za digitalnu i medijsku pismenost Mediawijs promiče kritički angažman s digitalnim sadržajem. Programi poput Novosti u učionici pomažu učenicima završnih razreda osnovne škole u razumijevanju aktualnih događaja kroz kritičko i kreativno razmišljanje. Medijska pismenost također je ključna kompetencija u srednjoškolskom obrazovanju, gdje se nastavnike_ce potiče da je integriraju u različite predmete, uključujući povijest, jezike i prirodne znanosti.
U federaciji Valonija-Bruxelles koja pripada francuskom govornom području, Conseil Supérieur de l’Éducation aux Médias (CSEM) vodi inicijative za medijsko obrazovanje, potičući suradnju među edukatorima, medijskim dionicima i donositeljima odluka. U međuvremenu, zajednica njemačkog govornog područja ima svoj medijski centar, Ostbelgien Medienzentrum, koji podržava medijsku pismenost za građane svih generacija. Svaka je zajednica razvila vlastitu strategiju medijske pismenosti na temelju lokalnih potreba, odražavajući belgijsku jezičnu raznolikost.
U Axelovoj školi obrazovanje za medijsku pismenost dijeli se na tri kategorije: medijska prosudba, medijska pismenost i medijske vještine. Medijska prosudba usmjerena je na poticanje etičkog korištenja medija i kritičkog razmišljanja, medijska pismenost na razumijevanje medijskih sadržaja i njihove strukture, a medijske vještine na praktične tehničke vještine, poput rada s digitalnim uređajima. Medijska se pismenost ne predaje kao zaseban predmet, već je integrirana u predmete kao što su jezici, znanost, povijest i zemljopis, pri čemu učenici digitalne uređaje u prosjeku koriste 30 do 60 minuta dnevno. Ovakav je pristup olakšao i integraciju alata umjetne inteligencije poput ChatGPT-a u pojedinim školama, omogućujući učenicima strukturirano upoznavanje s novim tehnologijama.
U školi Sint-Lievenscollege Wereldwijs, dijelu flamanske zajednice, ova integracija AI alata odvija se u učionicama. Axel je objasnio: “Medijska je pismenost dio školskog kurikuluma i propisana od vlade. Škole moraju ispuniti ishode učenja koje postavlja vlada i koji se procjenjuju u različitim fazama obrazovanja. Budući da su učenici već imali iskustva s ChatGPT-om i drugim alatima umjetne inteligencije izvan škole, vidim vrijednost u uključivanju ovih alata u nastavu.” Učitelj je također primijetio da njihova škola ChatGPT prvenstveno koristi za vježbe pisanja, omogućujući učenicima_ama da usporede vlastite tekstove s odgovorima koje je generirala umjetna inteligencija.
Međutim, ova integracija nije ujednačena u svim belgijskim školama. Iako je upotreba umjetne inteligencije široko rasprostranjena među učenicima u Flandriji, škole često ostaju suzdržane prema tim alatima. Lore Sleeckx, predsjednica flamanske Udruge škola (Scholierenkoepel), primijetila je: “U razgovorima s učenicima_ama čuli smo da koriste umjetnu inteligenciju i pametne chatbotove u različite svrhe.” Učenici_e najčešće koriste alate umjetne inteligencije za bolje razumijevanje složenih koncepata, provjeru gramatike, izradu sažetaka i traženje inspiracije za školske zadatke. No, iako su popularni izvan škole, često se ignoriraju ili zabranjuju u učionicama. “Učitelji_ce često nerado koriste AI aplikacije, bojeći se da bi se učenici mogli osloniti na njih u rješavanju zadataka i tako propustiti usvojiti ključne vještine”, dodala je Sleeckx. “Ali većina učenika_ca AI ne vidi kao čarobno rješenje, već kao pomoćni alat.”
Digitalna medijska pismenost u portugalskom obrazovnom sustavu
Portugal je tijekom godina uložio znatne napore u promicanju digitalne pismenosti. Inicijative poput Tehnološkog plana pokrenutog 2007. godine omogućile su studentima_cama pristup prijenosnim računalima i Internetu uz subvencioniranu cijenu, čime je načinjen važan korak prema digitalnoj uključenosti. Nadovezujući se na ove temelje, portugalske su vlasti 11. lipnja 2019. predstavile Nacionalnu strategiju za umjetnu inteligenciju pod nazivom AI Portugal 2030. Ova strategija naglašava važnost uključivanja obrazovanja o umjetnoj inteligenciji u nastavni plan i program kako bi se potaknula digitalna pismenost i pripremile buduće generacije za svijet koji sve više pokreće AI.
Jedna od inicijativa koja predvodi ovu promjenu je Bridge AI, nacionalni projekt koji financira Portugalska znanstvena zaklada u okviru svog programa “znanosti za politike”. Osnovan 2024. pod vodstvom profesorice Helene Moniz, Bridge AI ima za cilj pripremiti Portugal za provedbu Zakona o umjetnoj inteligenciji EU-a razvijanjem praktičnih politika i izradom alata za podršku javnoj upravi. Projekt pristupa temi na sveobuhvatan način integrirajući etiku, pismenost i zakonodavstvo u jedinstveni okvir osmišljen da odgovori na potrebe različitih publika, uključujući javne službenike_ce, profesionalce_ke u industriji i civilno društvo. Bridge AI ima za cilj adresirati nedostatke u obrazovanju i javnoj svijesti kako bi se osiguralo da građani_ke diljem Portugala, bez obzira na mjesto stanovanja, imaju pristup ključnim znanjima o umjetnoj inteligenciji i posljedicama njezine primjene.
Unatoč ovakvim inicijativama, Portugal trenutačno nema službeni nacionalni kurikulum digitalne i medijske pismenosti niti strukturirane smjernice za javne škole. Napori za razvoj medijske pismenosti često ovise o nepovezanim programima i resursima koje su razvile različite organizacije, poput Portugalskog regulatornog tijela za medije (ERC). Iako su ovi projekti usmjereni na podizanje svijesti o važnosti medijske pismenosti, njihov je učinak ograničen zbog izostanka sustavne integracije u školske programe.
Kao što smo saznale iz intervjua koje smo vodile s učiteljima_cama i učenicima_ama, nastavnici_e često potiču odgovorno korištenje digitalnih alata i procjenjuju vještine medijske pismenosti učenika_ca putem neformalnih metoda, poput prezentacija i zadataka. Međutim, ti su pristupi uglavnom nestrukturirani i ovise o pojedinačnim nastavnicima. “Medijsko opismenjavanje trenutno nije izravno uključeno u naš školski kurikulum. Pokušavamo usmjeriti učenike_ce na odgovorno korištenje interneta i dopustiti korištenje digitalnih alata kad je to moguće, ali to često sami usvajaju. Vještine medijske pismenosti procjenjujem tijekom zadataka i prezentacija u kojima koriste digitalne alate, ali nedostaje nam formalno vodstvo. Pokušavamo upozoriti učenike na rizike zlouporabe društvenih mreža i umjetne inteligencije, no u srednjoj školi nemamo poseban predmet koji ih uči snalaženju u digitalnom svijetu”, objasnila je Lurdes Cruz, profesorica portugalskog jezika i književnosti u srednjoj školi u Lisabonu.
Njezino mišljenje potvrđuju i sami učenici. Sedamnaestogodišnji Martim iz Ponte de Lima podijelio je svoje iskustvo: “Nije postojao sustavan pristup učenju medijske pismenosti; jednom je održana prezentacija za cijelu školu, ali nismo čuli ništa osim upozorenja da bi na Internetu mogle biti lažne vijesti. Nisu nas naučili ništa što već nismo znali.” Napomenuo je da su učitelji_ce medijsku pismenost spominjali_e samo neizravno: “Primjerice, kad smo morali predati prezentaciju, a upozorili su nas da ne koristimo ChatGPT jer ćemo inače dobiti lošu ocjenu.” Martim je također priznao da nije bio svjestan ograničenja ChatGPT-a, poput činjenice da je krajnji datum podataka bio 2021. godine. “Sve što sam znao bilo je da mu mogu postavljati pitanja i da bi mi najčešće pomogao.”
Izazovi u implementaciji digitalne medijske pismenosti
Iako se pristupi između Belgije i Portugala razlikuju, obje se zemlje suočavaju sa sličnim izazovima u svojim nastojanjima u obrazovanju za medijsku pismenost. Axel, belgijski učitelj, istaknuo je financijska ograničenja koja utječu na dostupnost resursa i izbor digitalnih platformi. Škole su pod pritiskom da odaberu platforme na temelju cijene, što može ograničiti pristup raznovrsnim obrazovnim materijalima. Neki digitalni alati s vremenom postanu usluge uz nadoplatu, dodatno opterećujući školske proračune. Axel je naglasio važnost informiranja nastavnika_ca o digitalnom svijetu – ne nužno izravnim uključivanjem u aktivnosti na Internetu, već razumijevanjem onoga što se događa u tim prostorima. Ova svijest, objasnio je, pomaže učiteljima_cama u vođenju rasprava i promicanju sigurnog ponašanja na Internetu, posebno s obzirom na količinu vremena koje učenici_e provode u digitalnim okruženjima izvan škole.
Primijetio je i da su neki nastavnici otvoreni za uvođenje digitalne pismenosti, dok drugi oklijevaju. “Neki su učitelji otvoreni za digitalno opismenjavanje, dok ga drugi izbjegavaju jer ne poznaju dovoljno suvremene medije”, istaknuo je.
U Portugalu su izazovi slični. Srednjoškolska profesorica Lurdes Cruz primjećuje: “Sve više osjećam da moram biti u toku jer tehnologija brzo napreduje. Ako ne pratim razvoj događaja, osjećam se u zaostatku, čak i u odnosu na svoje učenike.” Iako učitelji_ce pokušavaju učenike upozoriti na rizike i prednosti društvenih mreža i umjetne inteligencije, minimalna je službena podrška za strukturiranu obuku medijske pismenosti. Lurdes je dodala: “Samouki smo u tom području, što možda nije najučinkovitiji način za poučavanje medijske pismenosti. Mnogi učitelji nisu u potpunosti razvili te vještine.”
Štoviše, resursi su ograničeni, što dodatno otežava ravnopravan pristup digitalnim alatima učenicima i nastavnicima. Ovaj nedostatak resursa onemogućuje školama da razviju sveobuhvatan program medijskog opismenjavanja koji dopire do svih učenika_ca.
Rješenja i budući koraci u razvoju medijske pismenosti
U Belgiji se napredak ogleda u povećanom fokusu na digitalne alate tijekom osposobljavanja nastavnika_ica, pri čemu se edukatore_ice potiče da koriste digitalne metode u svojim učionicama. Međutim, kao što je primijetio Axel, “cjeloživotno učenje je ključno. Imamo prilike učiti o digitalnim alatima, ali to su često jednodnevne sesije kojima nedostaje nastavak. Digitalna pismenost neprestano se razvija, a učiteljima_cama je potrebna stalna obuka.”
U Portugalu se sve više poziva Ministarstvo obrazovanja da uspostavi smjernice i programe obuke za odgovorno korištenje društvenih mreža i umjetne inteligencije te da digitalne alate učini dostupnima i učenicima_ama i nastavnicima_ama. Martim je predložio da škole više podučavaju kritičku analizu internetskog sadržaja: “Važno je da učenici_e mogu vidjeti jesu li informacije vjerodostojne. Na primjer, mogli bismo imati sat na kojem bi nam prikazali primjere lažnih vijesti i objasnili kako ih prepoznati i reagirati na njih.”
U obje zemlje obećavajuće inicijative poput Mediawijsa i Bridge AI-ja pružaju snažnu polaznu točku, ali njihov uspjeh ovisit će o sposobnosti da se učinkovito povežu politika, obrazovanje i praksa.
Prijevod: Marina Kelava, Voxeurop
ObjavljenoObjavljeno
