Svima je važna sigurnost

Na tribini u Dugavama, gdje se nalazi prihvatilište za tražitelje azila, s lokalnom se zajednicom raspravljalo kako se suživot u ovom zagrebačkom kvartu može poboljšati.

izlozba_ljudi_CMS_630 FOTO: CMS / Facebook

Uz Kutinu, zagrebački kvart Dugave prije pet godina postao je jedino mjesto u Hrvatskoj u kojem se nalazi prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Prihvatilište je smješteno u bivši željeznički hotel Porin čime su stanovnici Dugava dobili nove sugrađane. Paralelno s time Centar za mirovne studije počeo je provoditi procese integracije izbjeglica te njihove susrete sa sugrađanima, u sklopu kojeg je 2013. godine organizirana tribina na koju su pozvani tražitelji azila, predstavnici institucija koje se njima bave te mještani Dugava. Takve tribine, osim prilike za međusobno upoznavanje, također predstavljaju siguran prostor u kojem građani mogu dobiti sve potrebne informacije, ali i dati svoje prijedloge kako bi se suživot u kvartu mogao poboljšati.

Takva tribina održana je i 14. prosinca u Domu za odgoj djece i mladeži u Dugavama, nakon što su neki građani medijima uputili prigovor u vezi stanja u prihvatilištu. Na događaju koji su moderirali Josipa Lulić iz CMS-a i Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), prisustvovali su aktivisti i volonteri prihvatilišta, predstavnici institucija zaduženih za izbjeglice i tek nekoliko stanovnika Dugava. U žustroj raspravi naglašeno je više problema koje stanovnici smatraju problematičnim u svojem kvartu, pri čemu je najveći neinformiranost. Nedostatak informacija i činjenicu kako ne znaju što se događa u Porinu i njihovom susjedstvu, koliko ljudi u Hrvatskoj traži zaštitu i što to točno znači, građani su isticali kao velik problem zbog kojeg se osjećaju nesigurno, no kada je ustanovljeno da su sve informacije stalno dostupne i da ih se u bilo kojem trenutku može zatražiti, zaključeno je kako bi one ipak trebale biti sustavnije plasirane u javnost. Tea Vidović iz CMS-a kaže kako oni imaju sporazum s MUP-om o radu s lokalnom zajednicom, no građanima je očito bitno da važne informacije dobiju izravno od institucija.

Pitanje sigurnosti bila je još jedna važna stavka tribine, najviše zbog, kako je navedeno “kulturnih razlika”, no predstavnici MUP-a naglasili su da se količina kriminalnih radnji nije povećala s povećanjem broja izbjeglica. Općenito, kada se cijeli sastanak ogoli i “očisti” pojedinih izjava proizašlih iz straha od nepoznatog, dolazi se do zaključka kako su određene infrastrukturne promjene, kao što je poboljšanje javne rasvjete, postavljanje ležećih policajaca ili češće odvoženje smeća, sve što je potrebno kako bi se stanovnici Dugava, ali isto tako i štićenici prihvatilišta osjećali sigurnije. Isto je zaključeno na sličnoj tribini u Kutini 2013. godine, na kojoj je sudjelovalo više pripadnika lokalne zajednice koji su također predložili poboljšanje infrastrukture kako bi se pri kretanju svi osjećali sigurnije.

Više puta naglašavan je i prevelik broj tražitelja azila samo u jednom kvartu, te da bi bilo praktičnije kada bi se takva prihvatilišta rasporedila po ostatku Zagreba. Iako se ova opaska čini kao izraz ksenofobije, činjenica je kako je prihvatilište prekapacitirano te ima premalo zaposlenika koji se ne stignu posvetiti svim slučajevima, zbog čega najviše trpe upravo njegovi štićenici. Izmijenjene okolnosti i često granično human način života u prihvatilištima teško kod ljudi može izazvati želju za druženjem i socijalizacijom, a kao što je spomenuto na tribini “ljudima prvo treba omogućiti dostojanstven život – a onda od njih očekivati ‘pristojno’ ponašanje”.

Sara Kekuš iz Inicijative Dobrodošli! naglašava da su od tražitelja azila saznali da im nije ugodno hodati po Dugavama ni ostatku Zagreba zbog pogleda i ružnih riječi koje im upućuju. “To je feedback koji smo dobile na radionici s njima prije nekakvih mjesec dana. Mislim da zbog toga nitko od tražitelja nije došao na tribinu, jer se ne osjećaju ugodno, iako su bili pozvani. Inače mi se čini da su zainteresirani za mijenjanje situacije, samo im treba podrška u tome i dobra volja stanovnika Dugava”. Kekuš također ističe kako je moguće da je, u odnosu na prije kad je u Porinu bilo tek pedesetak ljudi, zaokretom diskursa u medijima način na koji su izbjeglice percipirani postao problematičniji i da ih se češće izjednačava s teroristima. Također naglašava da joj se čini kako je stupanj informiranosti i dalje nezadovoljavajuć i da neki suživot ne postoji, osim pojedinačnih inicijativa (kao što je NK Zagreb 041), koje onda kroz javne aktivnosti rade na povezivanju.

U odnosu na 2013. godinu ova je tribina bila tek neznatno posjećenija, što donekle govori kako unatoč povećanju prisutnosti izbjeglica, nije porastao i interes ili zabrinutost stanovnika Dugava. Ipak, usuglašeno je kako bi se ovakvi sastanci trebali organizirati kvartalno te da bi se u njih, kao i u rješavanje tekućih problema prvenstveno trebala uključiti i Mjesna zajednica.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano