Tema Posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava migranata Felipe Gonzales Morales u svom se obraćanju u Sarajevu 1. listopada osvrnuo na situaciju u Bosni i Hercegovini i prozvao hrvatsku zbog nezakonitih protjerivanja i nasilja. Gonzales Morales je dobio informacije kako hrvatska granična policija prisilno vraća migrante i tražitelje azila na teritorij BiH, bez provedbe ikakvog službenog postupka, a zabilježio je i različite taktike koje policija koristi, što uključuje i fizičko nasilje. Ovo nam naravno nije nepoznato jer se u javnom prostoru već dugo upozorava na nezakonito postupanje hrvatske policije, no sve to nije imalo nikakvog učinka na promjenu takvih praksi. Zaključak posebnog izvjestitelja također je kako ovakvo postupanje hrvatske policije zapravo nema stvarnog učinka i ne odvraća migrante od nastojanja da nastave put prema Europskoj uniji. Umjesto toga razvija se mreža krijumčara i organiziranog kriminala.
Situacija nije puno bolja ni u drugim zemljama na vanjskim granicama EU. Na obalama Casablance nedavno je pronađeno 16 tijela osoba poginulih u brodolomu na putu prema Španjolskoj, dok su u Grčkoj izbili požari u privremenom, prenatrpanom kampu pri čemu su jedna žena i jedno dijete smrtno stradali. Istovremeno, brojne europske organizacije obilježile su šestu godišnjicu stradavanja 368 izbjeglica u blizini Lampeduze uz pokretanje inicijative No More Bricks In The Wall kojom se nadležne europske institucije poziva da 3. listopada proglase Europskim danom sjećanja i dobrodošlice. Na ovaj dan 2013. godine potopio se brod s više od 500 izbjeglica na putu od Libije prema talijanskoj obali, a iako ovo na žalost nije bila ni zadnja niti najveća takva nesreća na Mediteranu, 3. listopad spontano je postao dan na koji brojni aktivisti, spasitelji i preživjeli upozoravaju na opseg izbjegličke krize i prosvjeduju protiv smrtonosnih politika Europske unije.
Inicijativa je pokrenuta u sklopu projekta Snapshots from the Borders čiji su nositelji u Hrvatskoj Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL i Centar za mirovne studije, a Zagreb je jedan od 28 europskih gradova koji se pridružio kampanji i potpisivanju peticije kako bi pokazao solidarnost, ali i sudjelovao u suradnji gradova i otoka u rubnim područjima EU suočenima s migracijom na svojim granicama. Zagrebačko obilježavanje Europskog dana sjećanja i dobrodošlice započelo je otvorenjem izložbe Daga Oršića Ljudi i grupnom intervencijom Valovi udruge Domino na Europskom trgu kojima se htjelo ukazati na uvijek potrebnu međuljudsku solidarnost te ukazati na probleme migracija. Na sam Dan sjećanja i dobrodošlice prikazan je dokumentarni film Četiri vjetra redatelja Michaela Toesce koji donosi jednu sličicu izbjegličke krize kroz priču francuskog farmera Cédrica Herroua koji je živeći u dolini Roya na Francusko-talijanskoj granici pružio utočište stotinama izbjeglica i uz nekoliko prijatelja i aktivista pomogao im prijeći sve tvrđu granicu.
Film je fokusiran na priču Cédrica Herroua i njegovo uporno i tvrdoglavo nastojanje da pomogne ljudima pod svaku cijenu, pa čak i vlastite slobode, no kroz njegov portret prikazuje se šira slika birokratske i policijske opresije koja se provodi kako bi se ograničilo kretanje ljudi. Kako kamp u Herrouvom dvorištu sve više raste, a sam farmer dolazi u izravne sukobe s vlastima u regiji, kroz filmske kadrove počinju se provlačiti i sve ozbiljnija kršenja ljudskih prava te posebno prava djece koje regionalne i državne vlasti pokušavaju prikazati kao “čuvanje granica” i “borbu protiv krijumčara”. Glavna ideja koja se tada provlačila kroz medije bila je da “iako možda želi, Francuska jednostavno ne može primiti sve te ljude”, dok istovremeno Herrouv primjer pokazuje kako samo jedna osoba s malom farmom može pomoći stotinama ljudi. Film ovlaš problematizira i praksu prepuštanja brige za izbjeglice individualnim građanima koji zbog toga ne mogu produktivno obavljati svoj posao dok se istovremeno inzistira kako francuska ekonomija ne može podnijeti teret tolikih imigranata.
Unatoč brojnim ilegalnim postupcima lokalnih i državnih vlasti, Herrou je taj koji je zbog svojih aktivnosti bio kažnjeno gonjen, no veliki prosvjedi i medijska hajka koja je zbog toga nastala doprinijeli su vidljivosti i javnoj osudi politika kriminalizacije pomoći izbjeglicama. Film završava prikazom farmera koji ponovno počinje obrađivati zapuštenu zemlju nakon što su se zbog pojačanog policijskog nadzora izbjegličke rute pomaknule sjevernije, što također pokazuje koliko je kriza na granicama i umjetno proizvedena.
Od 2016. godine 3. listopada u Italiji se i službeno obilježava kao Dan sjećanja i dobrodošlice, a s obzirom na razmjere tragedije, ne samo na Mediteranu već i drugim europskim granicama, vrijeme je da Europska unija barem na ovaj način prizna vlastitu ulogu u stvaranju ove krize. Obilježavanje jednog dana sjećanja na kontinuirani globalni problem neće zaustaviti krizu na granicama, isto kao što ni obilježavanje Dana planeta zemlje nije utjecalo na smanjenje zagađenja. Ipak, temeljito pristupanje problemu i iskrena diskusija u javnosti, makar samo jedan dan u godini, mogla bi doprinijeti “ispravljanju grešaka u sadašnjosti i viziji europske budućnosti u kojoj ćemo biti solidarni i poštovati sve ljudske živote”.
ObjavljenoObjavljeno
