Tema Kao svojevrsni uvod i poziv na program Mirovnih studija, Centar za mirovne studije organizirao je panel pod nazivom Prijeti li svijetu “klimatski aparthejd”? Panel je održan u vrijeme kad je zbog neaktivnosti političkih moćnika najavljen još jedan Globalni prosvjed za klimu koji organiziraju djeca i mladi, dok se takozvano “čuvanje granice” u Hrvatskoj zaoštrilo do te mjere da je policija upucala jednog izbjeglicu u Gorskom kotaru. Mirovni studiji ove se godine održavaju već 22. put, a pitanja ekološkog aktivizma, kao i migracija jedne su od glavnih tema kojima se kroz svoju dugu povijest program bavio. Na panelu su tako sudjelovali njegovi predavači i bivši polaznici. Anja Vlašić koordinatorica je programske cjeline Ljudska prava na Mirovnim studijima, Drago Župarić-Iljić predavač je na Odsjeku za Sociologiju Filozofskog fakulteta te dugogodišnji predavač Mirovnih studija unutar programske cjeline Migracija, dok je Petra Andrić, bivša polaznica Mirovnih studija, govorila u ime organizacije Greenpeace Hrvatska.
Andrić je otvorila izlaganje objasnivši kako je na relativizaciju problema klimatskih promjena uvelike utjecala fosilna industrija, no posljedice klimatskih promjena danas su sve vidljivije pa ih je i puno teže “gurati pod tepih”. Još 1980-tih godina naftne kompanije kao što su Exxon i Shell provele su samostalnu procjenu ispuštanja ugljičnog dioksida zbog fosilnih goriva i predvidjele njihove globalne posljedice. Već krajem osamdesetih znali su da bi se do 2030. godine globalna temperatura mogla podići za 2 stupnja te da bi to značilo otapanje arktičkog leda i znatno podizanje razine mora koje će utjecati na velike gubitke tla, specifičnih eko-sustava, promjene u temperaturi zraka i nedostatke pitke vode. Sva otkrića kompanije su skrivale od javnosti te istovremeno započele kampanju kojom su ideju klimatskih promjena relativizirale u javnosti, te aktivno sprječavale donošenje zakona za zaštitu okoliša.
Ovi dokumenti tek su tijekom 2015. i 2018. godine procurili u javnost, no nitko za njihovo skrivanje još nije preuzeo odgovornost. Ipak, posljedice o kojima su naftne kompanije bile informirane prije četrdeset godina postaju sve očitije. Zemlja je već sada upala u lanac povezanih aktivnosti koje nas guraju u sve dublju klimatsku krizu i nepovratno mijenjaju naš okoliš kojem ćemo se morati naučiti prilagoditi. Povećanje temperature utječe na topljenje permafrosta iz kojeg se oslobađa metan koji utječe na daljnje zagagrijavanje planeta. Podizanje razine mora ugrožava sva naseljena priobalna područja u kojima živi najviše Zemljine populacije zbog čega su masovne migracije i svi socio-ekonomski problemi koji iz toga proizlaze vjerojatno naša skora budućnost.
Drago Župarić-Iljić objasnio je kako u pravnom smislu klimatske izbjeglice još uvijek nisu prepoznate kao izbjeglice, prvenstveno zato što je posljedice klimatskih promjena teško utvrditi kao razloge napuštanja doma. Također, postojeći međunarodni sustav azila ne predviđa takvu praksu niti ima mehanizme kojima bi se utvrdilo takvo izbjeglištvo. Župarić-Iljić također naglašava kako socio-ekonomsku deprivaciju i pogođenost klimatskim promjenama ne treba gledati odvojeno, jer su najčešće povezane. Kao primjer je dao poplave u Gunji i Rajevom selu od prije nekoliko godina gdje se pokazalo da su iz ugroženih područja, čak i prije izlijevanja rijeka, prvo odlazile osobe koje su za to imale određeni kapital – rodbinu i prijatelje u nekom drugom dijelu zemlje, dovoljno financijskih sredstava, pa čak i saznanje o postojanju opasnosti. “Klimatski apartheid je vrlo klasno pitanje”, zaključio je Župarić-Iljić. Zanimljivo je i da su žene manje otporne na klimatske promjene i općenito im prijeti veća mogućnost smrtnosti od posljedica klimatskih promjena zbog već poznatih razloga koji sežu od nemogućnosti donošenja odluka u državama i vlastitim obiteljima do restriktivne odjeće koju su nekad prisiljene nositi.
Panel se u velikoj mjeri bavio izvještajem Klimatske promjene i siromaštvo profesora Philipa Alstona, posebnog izvjestitelja UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava. U ovom izvještaju iz lipnja 2019. Alston je iznio tezu da svijetu prijeti doba tzv. “klimatskog aparthejda” u kojem će se zbog posljedica klimatskih promjena produbiti nejednakosti u društvima te će ljudska prava mnogih biti ugrožena. Izvještaj je pokazao da će si za razliku od siromašnih, bogatiji moći priuštiti život u klimatskoj sigurnosti i bez puno redukcije vlastite konzumacije i potrošnje resursa. Pokazao je to na primjeru New Yorka u vrijeme uragana Sandy 2012. godine kad su mnogi ostali bez svojih domova, bez pristupa struji ili zdravstvenoj zaštiti, dok su istovremeno sjedište Goldman Sachsa napajali vlastiti generatori za struju. Izvještaj koji je u vrijeme izlaska podigao određenu prašinu, jasno navodi da je odgovornost za borbu protiv klimatskih promjena na državama, a ne na samodiscipliniranju pojedinaca. To ističe i Župarić-Iljić koji kaže da umjesto individualnih radnji za koje mislimo da “pomažu” rezultate daje jedino udruživanje i zajedničko djelovanje jer se tako stvara pritisak i utječe na nužne promjene sustava u kojem operiramo. Kao svojevrsni zaključak panela svi su sudionici istaknuli nužnost objedinjavanja borbe za klimatsku i socio-ekonomsku pravdu.
ObjavljenoObjavljeno
