

FOTO: Promotivni spot za Građanski odgoj i obrazovanje, Blank_filmski inkubator, 2014.
Piše: Ana Sorić
Prijepori koji se već godinama vode oko uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatske škole doveli su i do postavljanja pitanja uloge sveučilišta u afirmaciji građanskog odgoja, kao i njegovog doprinosa obrazovanju stručnog kadra. Zašto sveučilišta nisu angažirana ili dovoljno angažirana u edukaciji i provođenju građanskog odgoja i obrazovanja, ne samo među svojim studentima, već i među stručnim kadrom, kakvi su njihovi razvojni i strateški pogledi te koja je civilna misija sveučilišta, pitanja su na koja se tražio odgovor na okruglom stolu organiziranom u suradnji s Centrom znanja Kuće ljudskih prava i GOOD Inicijativom. Na ta su pitanja pokušali odgovoriti stručnjaci koji su direktno sudjelovali u izradi kurikuluma predmeta GOO-a, koji su provodili istraživanja o stvarnoj potrebi tog segmenta obrazovanja, te koji su uključeni u građanske inicijative i bave se edukacijom nastavnika.
Premda se prije nekoliko godina Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta hvalilo uvođenjem Građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatske škole, smatrajući to ključnim pomakom u modernizaciji nastavnog sustava, i premda je isti bio dio koalicijskog programa Vlade na osnovu kojeg je Vlada i dobila podršku Sabora, promjenom na ministarskoj poziciji u lipnju 2014. cijela je ideja dobila sasvim drugačiji smjer, kao i provedbu. Podsjetimo, GOO je od ove jeseni trebao biti uveden u osnovne škole kao obavezan predmet za šeste razrede, a trebao se predavati 35 sati godišnje, otprilike jedan sat tjedno. Do školske godine 2016/2017. predmet je trebao postati obavezan i za sedme i osme razrede osnovne škole, te za prve i druge razrede srednje škole. U svim ostalim razredima, prema prvotnom planu, GOO se trebao provoditi međupredmetno, tj. implementiran u ostale predmete. No, krajem lipnja 2014. godine i dolaskom Vedrana Mornara na mjesto ministra znanosti, obrazovanja i športa, stavovi su se naglo promijenili – zaključeno je kako je međupredmetni sadržaj primjereniji premda je GONG odmah upozorio da se sadržaj programa građanskog odgoja od 1999. godine provodi međupredmetno, a što se pokazalo nedovoljnim. Sadržaj programa i izrada kurikuluma povjerena je Agenciji za odgoj i obrazovanje te četirima vanjskim suradnicima iz škola u kojima se GOO prethodne dvije godine provodio eksperimentalno, a program je od ove jeseni uveden u škole međupredmetno, kako je ljetos i najavljeno.
Osnovni problemi koji su se nametnuli već na početku rasprave na okruglom stolu podrazumijevaju slab angažman sveučilišta te njihov otpor prema civilnoj misiji koja se percipira kao “dodatni posao”, a u osnovi je definirana u okviru Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Kako je naglasila Bojana Ćulum s Filozofskog fakulteta u Rijeci, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja ima sjajno definiranu civilnu misiju u zakonskom okviru, te u zakonu između ostalog stoji: “Visoko obrazovanje se temelji i na otvorenosti visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici” i “Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje”. Nažalost, u Hrvatskoj se to rijetko događa u praksi.
Ćulum je istaknula javnu odgovornost Sveučilišta koje ima utjecaj na društvene, političke i ekonomske procese zbog čega se javna odgovornost širi i na sve ostale te dodala da bi se trebalo snažnije integrirati u lokalnu zajednicu čiji je dio. Osim toga, više je puta naglašena važnost interdisciplinarnog prožimanja unutar edukacije budućih ne samo nastavnika, već aktivnih građana Hrvatske. Kao dokaz da je to moguće ponudila je primjer sa Sveučilišta u Rijeci gdje su se studenti Građevinskog fakulteta na vrlo jednostavan način uključili u funkcioniranje i edukaciju lokalne zajednice ostvarivši zajednički projekt s lokalnim vrtićem. Naime, djecu je u vrtiću zanimalo odakle dolazi voda koju oni puštaju iz slavine. Studenti su za njih izradili maketu grada u kojoj su istaknuli proces protoka vode od izvora do slavine.
Dotaknula se također i otpora koji akademski krugovi pružaju prema civilnoj misiji ustvrdivši da ona samo daje postojećem obrazovanju novi koncept. Tako su primjerice na njihovom Sveučilištu uvedene dvije nove nagrade – jedna za najboljeg studenta volontera i jedna za najboljeg studenta aktivista, čime se indirektno i neformalno potiče ono što građanski odgoj u osnovi treba ponuditi – od kritičkog promišljanja preko građanske svijesti do aktivnog sudjelovanja u provođenju zaštite ljudskih prava.
O formalnim i neformalnim modelima provođenja građanskog odgoja i obrazovanja više je govorio Marko Kovačić, stručni suradnik na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu te član GOOD Inicijative. Formalno, dakako, podrazumijeva provedbu kurikuluma kao studija, odnosno kolegija s obzirom da su brojna istraživanja pokazala da su studenti itekako svjesni da im je taj vid obrazovanja jako potreban. Neformalnu komponentu Kovačić vidi u studentskom aktivizmu, prosvjedima, blokadama i studentskim zborovima, no i tu dolazimo do problema jer i sami studenti primjerice studentske zborove vide kao leglo nepotizma dok oni ni na koji način ne potiču niti poboljšavaju studentski standard.
Što se tiče situacije u Hrvatskoj, Kovačić je istaknuo da su formalno gledano naši studenti polupismeni, što su pokazala brojna istraživanja i ankete u kojima je 2004. godine sudjelovao. Studenti nemaju osnovna znanja, kao na primjer što znači građanin ili koja je uloga Vlade u državi. S neformalne strane, od 1968. godine, kad je u Hrvatskoj postojala generacija političkih prosvjeda iz koje se formirala politička elita, pa sve do blokade Filozofskog fakulteta prije šest godina imali smo razdoblje “nevidljivih studenata”. Bljeskovi koji bi se mogli nazvati iznimkama u tom razdoblju bili su prosvjedi za Radio 101 i Glas ‘99.
O konkretnom doprinosu koje bi akademska zajednica mogla dati usavršavanju nastavnika govorila je prof. dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jedna od kreatorica kurikuluma Građanskog odgoja i obrazovanja. I ona je naglasila da se Vlada obavezala da će napraviti i uvesti program, no još ništa od toga nije realizirano, a dobiven je jedino “hibridni, posve smušen tekst koji govori o interdisciplinarnom programu i sadržaju za osnovne i srednje škole za koji mene zadnja tri tjedna nazivaju bivše studentice, koje danas rade u školama, jer se to ne može provoditi”.
Govoreći o postojećem, izmijenjenom kurikulumu građanskog odgoja i obrazovanja naglasila je da je to “jako štetan tekst i moramo ga nastojati maknuti jer ćemo izgubiti mogućnost uvođenja kvalitetnog Građanskog odgoja i obrazovanja s obzirom na to da je uveden kao međupredmetni sadržaj preko konfuznog teksta s formularima i nespremnošću nastavnika”. Zaključila je da su fakultetsko obrazovanje nastavnika kao i paralelno, specijalističko obrazovanje nužni želimo li kvalitetan kadar za provedbu GOO-a.
U Hrvatskoj imamo oko 190 000 do 200 000 studenata, a u svijetu ih ima stotinjak milijuna. Prema podacima iznesenim na okruglom stolu u Kući ljudskih prava, koliko god se razlikuju stavovi pojedinaca, organizacija, udruga i institucija oko konkretnog programa ili kurikuluma GOO-a, jedno je svima zajedničko – svi se slažu da studente u tom smjeru treba obrazovati.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno