Intervju Ako ste ikad u bespućima interneta naišli na spiritualne vilinske memeove na tragu yearnpostinga tipa I know a spot u kojima je spot/mjesto najčešće pastoralan prizor idiličnog krajolika, onda biste upravo takvu mentalnu sliku prizvali na premijernoj večeri SNOP serijala “koncertnih i diskurzivnih večeri inovativnih audiovizualnih performansa”. Ako ste se pak zatekli na SNOP-ovoj eksperimentalno-ambijentalnoj večeri, možda ste na trenutak zaboravili da ste u Attacku i prepustili se atmosferi koja evocira blizinu kakvog slapa ili guste šume prekrivene maglom na mirno rosno jutro.
Unatoč nezapamćenoj vrevi koja nije tipična za običan četvrtak u Mediki (osim SNOP-a prošlog su se četvrtka održala su još 3 događaja: izložba Lovre Škiljića Biblical Violence u Galeriji Siva, tribina i promocija knjige Diskografija ex-yu punka i novog vala Vinka Barića i veganska trpeza vrijednog People’s Kitchen kolektiva), u prostoru Attacka formirala se prava mala oaza ambijentalnog happeninga. Kao nova pojava na kulturno-izvedbenoj sceni, SNOP je najavljen kao niz performativno-diskurzivnih večeri posvećenih umjetničkom stvaranju na presjeku sfere zvuka, slike i prostora. Prva SNOP večer posvećena je ambijentalno-eksperimentalnoj glazbi čije su iskustvo recepcije transformirale site-specific instalacije Monike Milas, a glazbeni program predstavili su zagrebački DJ Kornet i producent Varboska uz pojačanje gostujućeg DJ SAUD-a iz Beograda.
Ulaskom u prostor Attacka istog trena opravdava se ono inovativno u programskom opisu. Posjetitelje je dočekao sasvim drugačiji Attack od onog na koji smo navikli: umjesto kaotičnog meteža, buke, dim mašina i senzorne hiperstimulacije, prostor su ispunili turski ćilimi i imerzivne prostorne instalacije Monike Milas, a miksete na DJ pultu, koji je inače na uzdignutoj bini, spuštene su na ćilime tako da se publika mogla još bolje povezati s izvođačem i njegovom glazbom. Iznad DJ-a postavljena je kaleidoskopska instalacija koja je reflektirala svjetlo tako da su izvođači bili okrunjeni svjetlosnom aureolom kao da su se nebesa poviše njih otvorila. Prostor s ćilimima i instalacijama omeđen je kvadrofoničnim ozvučenjem koje je za ovu priliku omogućio Kordoom Hi-Fi Soundsystem. Postavljena svaki u svoj kut prostora, četiri kanala zvuka omogućila su najbolje moguće iskustvo slušanja onima koji se nalaze unutar ozvučenog kvadrata.
Uoči početka glazbenog programa organizatori_ce su održali predstavljanje koncepta SNOP-a uz kratki razgovor s izvođačima. “SNOP je bila Monikina ideja. Kada je SAUD pokretao vlastiti kulturni centar u Beogradu, naziva KC Živa, jedna od ideja za izbor naziva bila je SNOP”, objasnio je Kornet kako su odlučili imenovati program performativnih događaja. Kornet inače djeluje unutar zagrebačkog klupskog kolektiva Volta zajedno s još trojicom DJ-eva okupljenih oko zajedničkog cilja promocije klupske elektronske glazbe. “Uvijek smo koketirali s eksperimentalnom glazbom, od početra rada Volte ideja je bila organizirati ovakav događaj, nešto što će u fokus staviti iskustvo slušanja glazbe. Želimo odskočiti od klasičnih klupskih događaja” dodao je Kornet uz napomenu kako svake zime objavljuje serijal ambijentalnih mikseva pa se prirodno pojavila i želja da ih podijeli s publikom uživo.
Monika se osvrnula na kolektivnu iscrpljenost od konvencionalnog clubbinga: “željni smo suradnje i eksperimentiranja, što god ono uključivalo: live nastupe, performanse, instrumentalnu glazbu”. Izrazila je želju za suradnjom sa svim umjetnicima_ama koji žele eksperimentirati s prostorom namijenjenim za clubbing, a koji ga žele prenamijeniti u laboratorij igre. Budući da je nebrojeno puta izložila svoje instalacije upravo u Attacku, Monika je spontano doživjela očekivano zasićenje: “nakon što dvadeset puta radiš instalacije na istom stageu, teško da možeš nadmašiti samog sebe”. SNOP je zamišljen kao platforma koja se ne ograničava na jednu skupinu ili kolektiv, nego mladim umjetnicama_ima pruža priliku da surađuju, međusobno se inspiriraju i istraže nove pristupe i mogućnosti na klupskoj sceni.
Na vratima Attacka organizatori_ce su zalijepili upozorenje Poštuj atmosferu u klubu! Ne stvaraj buku!, i zaista, zakoračivši u Attack kao da sam prošla kroz portal i teleportirala se u onaj pastoralni prizor iz spiritualnih memeova. Publici nije dugo trebalo da se opusti i prepusti atmosferi, tako da su posjetitelji vrlo brzo zauzeli svoja mjesta na tepisima i ugnijezdili se u najudobniji mogući položaj, bilo sjedeći ili ležeći, a pridošlice su se obazrivo ušuljavali u prostor četveronoške puzajući do slobodnog komadića ćilima. U turskom sijedu, Kornet je otvorio glazbeni program ambijentalnim setom koji je započeo mističnim glosolalijama, a razvijao se u kreativnim sekvencama koje su se smisleno nadovezivale jedna na drugu i hipnotizirale publiku čak i u najtišim trenutcima seta.
Pretakanjem i nadograđivanjem slojeva izmjenjivali su se različiti zvukovi, od pozadinske buke, kapljica kiše, ptičjeg pjeva, vodopada, do klasičnih instrumenata poput klavira, bubnjeva, žičanih i puhačkih instrumenata. Vokali su se rijetko uključivali u set, a kada bismo ih čuli to su bili vokali nalik na crkvene, ili autotune, pa čak i Rosalíjini ekspresivni vokali iz pjesme Aunque Es De Noche, inače adaptacije poeme sedamnaestostoljetnog katoličkog sveca Ivana od Križa. Takav izbor zvukova i vokala u vješto nadograđenim slojevima i pretakajućim sekvencama doprinosio je izgradnji jako mistične atmosfere koja je učinila iskustvo slušanja – u nedostatku bolje i manje otrcane riječi – prekrasnim. Dojam misticističke katarze slušanja pojačale su Monikine animirane videoprojekcije koje je ona ovisno o tempu glazbe ubrzavala (ili puno češće – usporavala) i koje su se neuhvatljivo probijale kroz prostorne instalacije stvarajući dodatnu intrigu. Zajedno sa zastorima od tila, Monikine site-specific instalacije supstancijalan su dio prostora i “puno su dramatičnije od recimo instalacija od stiropora koje se mapiraju, zato što ovo nije motivom jasno definirano, što ljude intrigira, odnosno preuzme prostor i pažnju”, prokomentirala je autorica.
Pauza između setova također je dio iskustva recepcije, trenutak za predah i refleksiju o poslušanome. Nekima je pauza poslužila i za brzinsko protezanje nogu, ali takvi teško da su po povratku uspjeli uloviti mjesto na ćilimu jer je interes za SNOP-ovom ambijentalnom večeri bio nevjerojatan. Nakon Korneta nastupio je Varboska, producent koji je maksimalno iskoristio kvadrofonično ozvučenje u svojoj live izvedbi jer se poigrao s različitim zvukovima na različitim kanalima. Koliko su neki posjetitelji uživali i opustili se dovoljno govori činjenica da su se izuli i zalegli, a sigurno bi im dobro došla i dekica da se ušuškaju. Varboskine sekvence sa zvukovima prirode, kiše koja lije i pljuskanja valova isprepletale su se s povremenim zvukovima šaptanja i drone glazbe. Dosljedna reverberacija zvuka potencirala je slojevitost zvukova reproduciranih u setu i ostvarila dojam kao da smo u crkvi na eksperimentalnoj glazbenoj misi.
Nakon još jednog kratkog predaha, SAUD je imao čast zatvoriti posebnu večer setom koji je bio najmekši i najtiši, a publika je spremno prihvatila sve intimne loopove i efekte koje je SAUD pripremio. Treba napomenuti kako su svi setovi bili lišeni elitističkog pretendiranja na neshvaćeno eksperimentalističko stvaranje i pružili su publici jedno jako zahvalno iskustvo. Oni koji do kraja večeri još nisu upali u stanje transcendentalne meditacije vjerojatno su zaspali, a po završetku SAUD-ovog seta prostor su ispunili tišina i mrak – najneagresivniji fajrunt u povijesti clubbinga. Još jedna stvar indikativna je za to koliko je prva SNOP večer bila posebna i nekonvencionalna: posjetitelji su klub napustili svježi kao rosa, a idući dan nitko nije imao ubojit mamurluk.
SNOP je dokazao ne samo kako se post-clubbing i eksperimentalni clubbing događaju i kod nas, nego i koliko je publika željna događaja koji idu kontra mainstream izlazaka, ili SAUD-ovim riječima “svi mi volimo clubbing i obožavamo da đuskamo, ali ovde se radi o izlaganju aktivnom slušanju”. Ne radi se ni isključivo o publici ni sceni, jer se dalo osjetiti koliko je izvođačima bilo posebno dijeliti ambijentalnu, intimnu glazbu s drugima. “Inače puštam eksperimentalne stvari na otvaranju setova, koje onda postepeno prelaze u clubbing. Do sad mi je to bio jedini kanal za puštanje ovakve vrste glazbe”, prokomentirao je Kornet. Publika željna programa poput ZEZ-ovih i KONTEJNER-ovih napokon je došla na svoje: audiovizualna iskustva koja ekstrapoliraju kulturne prakse, kao i društvene i klupske konvencije moći će doživjeti na SNOP-ovim večerima koje će se održavati na dvomjesečnoj bazi.
ObjavljenoObjavljeno
