Tema Piše: Hrabren Dobrotić
Književno izdavaštvo, tržište knjiga, čitateljska praksa i interes za stručnu i znanstvenu knjigu u Hrvatskoj posljednjih su godina čest predmet razgovora, rasprava i analiza akademske zajednice, književne struke i skupine redovitih čitatelja koja prati književno tržište. Pritom se dolazi do zaključaka da su nabrojani segmenti u svojevrsnoj krizi, ne u vidu pada tržišta ili količine ponude, nego kvalitete, raznolikosti, cijene i utjecaja na čitateljske navike. Očita tržišna dominacija lanaca knjižara pod upravom velikih izdavačkih kuća diktira distribuciju, žanrovsku usmjerenost, atraktivniji dizajn i cijenu knjige, stvarajući time hegemonijsku situaciju koja publiku odvraća od teksta, a približava knjizi kao simbolu masovne kulture, održava sliku knjige kao robe na polici koja se kupuje poput namirnica u supermarketu, bez stručnog razmatranja i kao potrošni materijal. Dakako da pojačani interes za popularnu ulogu knjige nije po sebi ni loš, niti alarmantan, jer i takav pruža struci materijal za kulturnu, sociološku, ali i novu tekstualnu analizu. Problematičan je naime sustav koji istovremeno zanemaruje male izdavače, naklade hrvatskih autora, posebno nezavisnih od književnih udruženja, nezavisne i male knjižare, a naročito naklade stručne i znanstvene knjige za čijom je domaćom proizvodnjom, kao i prevođenjem, interes u struci velik, ali realizacija u izdavačkoj politici slaba.
Nevladina neprofitna udruga Knjižni blok, stoji u priopćenju nakon naslova teksta Knjiga u fokusu podnaslova Potpora kreativnoj industriji – stručna analiza i preporuka za uređenje tržišta i knjiga i širenje kulture čitanja u RH, aktivno cilja na poboljšanje književnog društvenog i znanstvenog statusa, apelira na uređenje zakona koji se tiče hrvatskog tržišta knjiga te na uključenje građana i struke u donošenje odluka vezanih uz knjigu. Najvažnije je i posebno hvalevrijedno sudjelovanje Knjižnog bloka u prijedlozima, analizama i raspravama o problemima u sektoru, ulazeći u ekonomsku, pravnu i književno-socijalnu domenu, kao i poziv odgovornim tijelima na raspravu i dijalog ne bi li se uskoro došlo do rješenja problema definiranih u tekstu. Radi se, dakle, o praćenju tržišta i isticanje nedovoljne dostupnosti statistike; predlaganje zakona i pravilnika koji bi uredili stanje u književnom izdavaštvu, kontrolirali i racionalizirali financijski trošak nakladnika i Vladinih udruga odgovornih za njihovo funkcioniranje te praćenje statistike čitateljskih praksi, organiziranje programa u knjižnicama, književnim manifestacijama, festivalima i sajmovima knjiga.
Definiranje problema i problem definiranja
Početni dio podnaslova uključuje termin kreativna industrija o kojoj se raspravlja na dva mjesta u knjizi. Problem je, navodi se u tim poglavljima, u nepoznavanju definicije ovoga termina, odnosno njegova nepriznavanja kao važnog dionika kulture u strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske. Termin se uopće ne koristi u Vladinim dokumentima pa je početni zadatak teksta definirati termin, što i čini prema zborniku Kreativne industrije koji je uredio britanski suvremeni kulturni teoretičar John Hartley, prevedenom i objavljenom u srpskom izdanju. Hartley, u struci poznat i kao koautor knjige Reading Television s Johnom Fiskeom iz 1978. godine, kreativne industrije definira kao “koncept, koji je evoluirao iz pojma ‘kulturnih industrija’ i ‘kreativnih umjetnosti’ spajajući pojedinačni talent kreativnih umjetnosti s masovnim pristupom kulturnih industrija u kontekstu novih medijskih tehnologija i u okviru nove ekonomije znanja, a na korištenje novonastalim interaktivnim građanima-potrošačima”. Problem definicije tiče se geografskog položaja, jer je kreativnost u SAD-u okrenuta potrošaču i tržištu, a u Europi tradiciji nacionalne kulture i kulturnog građanstva. Iz priložene tablice je, unatoč razlikama u definiciji, vidljivo da se knjiga i izdavaštvo spominje kao dio kreativnih industrija u dokumentima Europske unije, Velike Britanije, Njemačke i Austrije. Definiranjem kreativnih industrija i uvođenjem terminologije u dokumentaciju koja se tiče izdavaštva – a koje jest ili bi trebalo biti dio kreativnih industrija (iako u Hrvatskoj do sada tako nije percipirano) – trebala bi se postići reorganizacija razvoja i financiranja izdavaštva te ostalih kulturnih djelatnosti vezanih uz knjigu. Dobar dio posla je već odrađen uvrštenjem preglednog plana organizacije u tekst, što potvrđuje njegovu aktivnu ulogu oko angažmana na pitanjima književnog izdavaštva.
Čitatelj će primijetiti da je tekst studije intoniran gotovo pesimistično, jer svako poglavlje započinje utvrđivanjem i nabrajanjem nedostataka koji se tiču zapravo svih područja književne proizvodnje, distribucije i konzumacije u Hrvatskoj. Međutim, ta intonacija nije ni pretjerana, niti ishitrena, jer je problematika dobro proučena pa joj se treba pristupiti ozbiljno, a tekst donosi konkretne podatke, posebno napominjući u kojim slučajevima se do podataka nije moglo doći i po tome je trenutno jedan od rijetkih u javnosti. Problem je vidljiv već u nedostatku podataka Ministarstva kulture o proizvodnji, čitanosti i prodaji, a oni podaci koji postoje, javnosti su nedostupni, na što se dodatno upozorava u poglavlju posvećenom tržištu knjiga u RH, gdje se zaključuje o statistički slabom prosjeku čitanja i još slabijem prosjeku kupovine knjiga, čemu pogoduju i visoke kupovne cijene adekvatne visokim troškovima proizvodnje i stopi PDV-a od 5 posto, koja se smatra previsokom. Nedostatak programa za nove inicijative i projekcija za razvojne komponente, suprotno stavu Ministarstva o ulaganju, zatim besciljno provođenje programa poduzetništva u kulturi, a naposljetku i nejedinstvenost Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi i njihovo provođenje prema nedorečenom pravilniku, predstavljaju ključne probleme. Gašenje knjižara i manjih nakladničkih kuća, zbog monopola nekolicine velikih nakladnika o kojima su ovisne preostale knjižare te pad produkcije, uzrokovan je nenaplaćivanjem potraživanja, prevelikim rabatima, smanjenom distribucijom konkurentskih izdanja, nemogućnošću plasiranja knjige i nepostojećim financijskim instrumentarijem te nedostatkom obrazovnog sustava i nepostojećim institutom za analizu tržišta. Pritom je najgore prošla stručna i znanstvena knjiga te samostalni književnici koji nisu članovi društava književnika, niti su ugovorom vezani za izdavača. Kao nesretan podatak treba istaknuti i neaktivnost nevladinih organizacija koje se bave politikom knjige, njih oko 150, zbog čega je teško pokrenuti sustavno rješavanje spomenutih poteškoća. Stoga Knjižni blok (kao trenutno jedina udruga nakladnika koja se bavi javnom politikom) poziva ostatak nevladinih organizacija i javnih ustanova na pojačan angažman, uz pohvalu zainteresiranim akterima, poput Zaklade Kultura nova koja potiče razvoj civilnog društva u području kulture i umjetnosti.
Vrijedi spomenuti nekoliko detalja koji se provlače tekstom ne bi li ih se posebno naglasilo kao čimbenike nepovoljnog stanja u kojem se nalazi hrvatsko izdavaštvo, a to su previsoka stopa PDV-a od 5 posto, nepostojanje pravog cehovskog predstavnika koji bi se bavio problematičnom nakladničkom djelatnošću i razvojem (Zajednica nakladnika i knjižara HGK ne izvršava tu dužnost), premali fokus na razvoj hrvatske e-knjige i širenja njezine dostupnosti na uređajima za reprodukciju, ugroženost znanstvene i stručne knjige (koja je i skuplja, a i daleko manje popularna), gašenje knjižara, suženi pristup izvorima financiranja (kriteriji Ministarstva su zastarjeli, novih izvora nema, a fondovima EU pristupa se nezainteresirano i površno) te financijska kriza i recesija koja se u posljednje četiri godine posebno odražava na književnu proizvodnju. Primjerice, zbog ispodprosječnih čitateljskih navika, ali i nepovjerenja korisnika prema mogućnosti čitanja na elektroničkim uređajima (laptop, tablet, e-čitač, smartphone), e-knjiga nije doživjela ni popularnost, odnosno razinu interesa kod čitateljske publike da bi njezina masovna distribucija uspjela. Unatoč sve veće dostupnosti strane literature u digitalnom obliku za akademsku zajednicu pa čak i “dvosjeklom maču” ilegalnog pristupa servera za skidanje književnog sadržaja s interneta, kvalitete softvera za čitanje i malih memorijskih dimenzija takve literature, većina će se korisnika ipak i dalje lakše nositi s tiskanim primjercima, makar to značilo traženje teže dostupne stručne literature u našim knjižarama i knjižnicama.
Pozitivne strane i rješenja
Knjiga u fokusu nakon artikulacije problema donosi i prijedloge za njihovo rješenje, što je vrlo vrijedan dio teksta i doprinos hrvatskoj kulturi. Najprije su navedene mjere koje se trenutno provode i koje ne predstavljaju poteškoće, ili ih ima zanemarivo malo: potpora za objavljivanje knjiga, otkup za knjižnice, potpora za programe knjižnica i knjižara, potpore časopisima, e-medijima i internetskim portalima za kulturu. U tekstu se napominje da knjižnice kao dio sustava nisu obrađene, jer su u potpunosti financirane od strane ministarstava i jedinica lokalnih uprava, ističući ipak njihovu kulturnu i obrazovnu ulogu. Knjižnicama bi se trebalo pristupiti i sa stajališta statistike, jer se čitateljske navike i konzumacija literature ne mjeri samo prodajom i potražnjom, nego i posudbom, čitanjem u bibliotekama (pogotovo onima vezanima uz visoka učilišta), ali kopiranjem (uz sadržana prava i bespravnim), čitanjem s Interneta i skidanjem (legalnim i ilegalnim). Problemi bespravne internetske distribucije knjiga spominju se u tekstu, kao i njihova nepovoljna pozicija u odnosu na autore i izdavače, no nema podataka o stavovima čitatelja i konzumenata, kao ni o utjecaju downloada na interes za književnost, većinom popularnu, ali i stručnu literaturu. Pregledna rješenja nude se za organizaciju kreativne industrije, Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige, Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi, osnivanje agencije za knjigu (nadležnu za provođenje Zakona). Do sada nije ostvareno mnogo od planova za poticanje izdavaštva i interesa za knjigu, no prošle godine je osnovano nacionalno tijelo za poticanje čitanja čiji su koraci i zadaće definirani, a obilježava se i Svjetski dan knjige prigodnom manifestacijom Noći muzeja. Iako je pojava jeftinih knjiga u ponudi s dnevnim tiskom sredinom 2000-ih okarakterizirana kao “trivijalizacija medija” i “poplava tržišta jeftinim knjigama” jeftinog dizajna i upitne uređenosti, koja je nakon pada interesa korisnika dovela i do suženja kulturnih rubrika u tisku, mora se dodati da je izbor tekstova vodećih dnevnih novina u tvrdo ukoričenim izdanjima, unatoč povremenim uredničkim propustima donio i dobru stranu navike, interesa i čitanja kanonskih djela svjetske književnosti.
Čitatelj u fokusu
Zaključak pokazuje da ova studija ima očekivanog čitatelja te da njeno objavljivanje za cilj postavlja svoju aktivnu ulogu u književno-društvenoj politici i javnosti. Objektivnost i stručnost stila potiče na znanstvenu raspravu i poziva na politički dijalog, svjesna osjetljive situacije u kojoj se nalazi knjiga kao znanstvena ili umjetnička forma, nasuprot čvršćoj ulozi koju ima kao medij popularne kulture kakvom je znaju predstavljati sadašnji hrvatski distributeri. Međutim, ne može se reći da je interpretacija ovoga teksta svedena na mogućnost ili nemogućnost ostvarenja njezinih prijedloga i uputa. Tekst će biti zanimljiv s ekonomskog stajališta, zbog analiza tržišta i financijske statistike potkrijepljene grafičkim prilozima ekonomskog kretanja, zatim s pravnog stajališta, zbog prijedloga zakona i pravilnika te mogućnosti osnivanja nadležnih tijela s kvotama zaposlenja. Knjiga će, svakako, biti čitana iz perspektive ljubitelja knjige i književnosti, čitatelja koji ima uvid u stanje nakladnika i knjižara iz prve ruke i kojem je stalo do razvitka tih grana. Naposljetku, zanimljiva po svojoj organiziranoj formi i artikulaciji informacija, studija Knjiga u fokusu funkcionira kao dijagnoza stanja i problema književnog tržišta u Hrvatskoj.
Knjigu u fokus možete besplatno čitati ovdje.
ObjavljenoObjavljeno
