Tema Društveni centar Čakovec
Piše: Matija Mrakovčić
Krajem travnja, u Čakovcu je okupljena Inicijativa 1729/2 s ciljem stvaranja Društvenog centra Čakovec u prostorima nekadašnje vojarne. Neformalna mreža nazvana je po katastarskoj čestici pod tim brojem, a trenutno okuplja desetak lokalnih organizacija civilnog društva i dvadesetak pojedinaca iz lokalne zajednice uz potporu nacionalnih organizacija i platformi (Savez udruga Klubtura, Pravo na grad, Mreža mladih Hrvatske) te drugih relevantnih sudionika u lokalnoj zajednici, poput Tehnološko-inovacijskog centra Međimurja i REDEA – Regionalne razvojne agencije Međimurje.
O čakovečkom društveno-kulturnom kontekstu
U Čakovcu se već nekoliko godina razvijaju dva društvenopoduzetnička pothvata koje je pokrenula udruga Autonomni centar – ACT: Socijalna zadruga Humana Nova i ACT Printlab. Zadruga Humana Nova uz sakupljanje i sortiranje odjeće razvija poslovnu aktivnost upcyclinga odjeće i proizvodnje unikatnih odjevnih i uporabnih predmeta od ostataka industrijskog tekstila. Dizajn studio ACT Printlab osnovan 2007. godine organizacijama civilnog društva i drugim neprofitnim organizacijama nudi kreiranje vizualnog identiteta, grafičko oblikovanje i prijelom, izradu web stranica, print i tisak, a početkom 2014. udruga ACT osnovala je i ACT Press – društveno poduzeće za izdavačke djelatnosti. ACT Grupa je konzorcij organizacija i pojedinaca koji promiču, razvijaju i unapređuju društveno odgovorno ponašanje i poslovanje, društvenu i solidarnu ekonomiju, društveno poduzetništvo i civilno društvo, a uz društvena poduzeća Autonomnog centra, grupu čine i CEDRA Čakovec, Centar za pomoć u kući Međimurske županije i Socijalna poljoprivredna zadruga Domači vrt.
Osim ACT Grupe, inicijativu 1729/2 čine udruge poput CeZama, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Međimurja ili Međimurske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu, potom pojedinci, građani, aktivisti, nezavisni kulturni radnici, umjetnici, arhitekti. Pozamašan popis sudionika priče o Društvenom centru Čakovec stvara i pozamašan pritisak na strukture vlasti, Grad i Županiju, pogotovo u gradu poput Čakovca prepoznatom kao okruženju za kvalitetniji razvoj pojedinca čemu svakako u prilog ide i povijest ACT-a i njihov nesumnjiv doprinos rastu i razvoju osvještene zajednice. Na tribini u sklopu Clubture foruma pod nazivom Društveni centar Čakovec: izazovi i prilike, održanoj u dvorani Zrinski zgrade Scheier 17. lipnja, na kojoj su sudjelovali predstavnici civilne inicijative te predstavnici Grada i Županije, ideja o osnivanju Društvenog centra jednoglasno je podržana. No, kako se pokazalo, situacija je poprilično zamršena, a uzroci komplikacije sežu u sada već daleku 2006. godinu.
Kronologija vlasništva i preuzetih obaveza
Nakon što je MORH te godine napustio objekte bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski i časničkog doma u Čakovcu te vojni poligon Gmajna na području grada Čakovca i općine Pribislavec, 5. lipnja 2007. godine navedeni su prostori prešli u ruke Međimurske županije, piše Lidija Knežević na portalu obris.org. Ugovor o primopredaji potpisali su tadašnji premijer Ivo Sanader i međimurski župan Josip Posavec. Time je okončano dvije godine dugo razdoblje rješavanja bivših vojnih nekretnina na području Međimurja, a vrijednost ovih nekretnina procijenjena je na 67 milijuna kuna. Zauzvrat, Međimurska županija trebala je za potrebe Ministarstva obrane do kraja 2011. godine izgraditi 10 skladišta te osigurati 350 četvornih metara prikladnog uredskog prostora za potrebe MORH-a. Prijedlog idejnog rješenja organizacije prostora u bivšim vojnim objektima osmislila je REDEA – Regionalna razvojna agencija Međimurja te je prostor od ukupno 55 hektara zamišljen u dva segmenta koja bi se međusobno upotpunjavala – bili bi tamo Centar znanja i Poslovna zona, dok bi se postupno ostali objekti prilagodili za Međimursko sveučilište koje je s radom počelo tek 2008. godine.
U prostoru Časničkog doma danas su caffe bar i izložbeni prostor kojim upravlja gradska tvrtka. Veći dio prostora je prazan, a cijeli je prostor inače prepušten Gradu Čakovcu. Županija je prodala Gradu prostor za 3,5 milijuna kuna, a sporazumom tadašnjih gradonačelnika i župana u prostoru je trebao biti smješten i Dječji odjel knjižnice, no desetak godina kasnije, nakon prokišnjavanja i nastanka štete koju se Grad 2012. godine obvezao sanirati s oko 260 000 kuna, do saniranja prostora, a još manje otvaranja Dječjeg odjela nije došlo. U jednoj zgradi uređeni su prostori za potrebe Veleučilišta, u druge dvije za Tehnološko-inovacijski centar te u četvrtom za potrebe REDEA-e, Međimursku energetsku agenciju, Obiteljski centar i Međimurje investicije i nekretnine. U srpnju 2012. godine, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU dalo je Međimurskoj županiji 207 tisuća kuna za izradu projektne dokumentacije potrebne za rekonstrukciju i prenamjenu dodatnog objekta Veleučilišta.
Problem nastaje u ispunjavanju spomenute obveze Županije prema MORH-u. Prema ugovoru, Županija je trebala izgraditi 10 skladišta, a ako to ne bi učinila, Republika Hrvatska preuzima svoje objekte natrag. No, ništa se od toga nije ostvarilo. Županija, naime, smatra da bi plaćanjem izgradnje vojnih skladišta bila dovedena u neravnopravan položaj prema ostalim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, od kojih je velika većina vojne objekte dobila bez naknade, a određeni broj ih je i komercijalizirao. Temeljem Vladina priznanja ulaganja Međimurske županije u javne sadržaje, Županija zahtijeva da im se bivši vojni prostor prepusti bez ikakve naknade, a i dug za komunalnu naknadu za razdoblje od 2004. do 2007. godine, u iznosu od oko 700 tisuća kuna, nastao nakon što je MORH prestao plaćati naknadu tvrdeći da neperspektivna vojarna nije u funkciji, daljnji je argument za prepuštanje objekata Županiji. U međuvremenu MORH je Županiji nudio nagodbe, tražeći da izgradi barem 6 skladišta, no Županija ponuđene nagodbe nije prihvatila, te je jedno od rješenja i ponovno knjiženje Republike Hrvatske na bivše vojne nekretnine u Čakovcu.
Trenutno stanje
Dakle, radi se o prostoru u vlasništvu Međimurske županije, u cijelosti prepuštenom Gradu Čakovcu na upravljanje. Obveznik ugovora s MORH-om je Županija, a direktna je posljedica neispunjenja ugovorne obaveze nemogućnost postupanja s prostorom, odnosno vezane ruke Grada u njegovoj dodjeli civilnoj inicijativi. Župan Matija Posavec, govoreći na tribini u zgradi Scheier, istaknuo je da je pitanje vlasništva dodatno zakomplicirano nakon što je Hrvatska ušla u NATO savez, a izgradnja obećanih skladišta dvostruko poskupila te sada iznosi 70% ukupnog prihoda Županije. Zamjenik gradonačelnika Romano Bogdan zamjera pritiscima države jer smatra da bi novaca za sve bilo “kada bi država napokon provela dosljednu i potpunu decentralizaciju. S obzirom na to da državna uprava zahtijeva ulaganja lokalne uprave u nešto što lokalnoj zajednici ne treba, lokalna zajednica ostaje bez novaca za svoje potrebe”. Unatoč tome što su obojica izrazila punu podršku inicijativi za Društveni centar, ostao je dojam da su i njihove ruke vezane potraživanjima iz ugovora te da će još neko vrijeme morati balansirati između željenog civilno-javnog partnerstva koje predlaže inicijativa i ugovornih obaveza koje su potpisale bivše vlasti.
Što se tiče prostora bivše vojarne, kako je rečeno na tribini, još od odlaska MORH-a civilno društvo, u suradnji s arhitektom Lorandom Klemenčićem, počinje promišljati što učiniti s prostorom. Godine 2006. projekt Park kulture i znanosti urudžbiran je pri Međimurskoj županiji, bez odgovora do današnjih dana. Od 2006. do 2009. godina udruga ACT traži prostor za Klub mladih te organizira tribine, okrugle stolove i provodi zagovaračke aktivnosti. Rezultat je toga otvaranje prostora Prostor kao centra za mlade smještenog u kompleksu gdje je i ACT, a čije troškove najma pokriva Grad. Već 2009. godine desetak lokalnih organizacija civilnog društva pokreće kampanju za propitivanja korištenja prostora u vlasništvu Grada, a 2013. ACT Grupa počinje tražiti prostor u gradu za smještaj konzorcija. Između nekoliko opcija sjetili su se stare vojarne koja ispada prevelika za njih sa svojih 2,5 hektara neiskorištenog prostora, no koja ima sjajan potencijal za društveno-kulturni centar. Nakon toga kreću u pregovore sa Županijom i Gradom te se nakon procjene zemljišta cijena naglo udvostručava, baš kao i u slučaju cijene izgradnje MORH-ovih skladišta. Zemljište na kojem se nalazi bivša vojarna u prostornim se planovima vodi kao mješovito odnosno na njemu je moguća gradnja biločega. Iako pregovori i dalju traju, prostor je dan na privremeno korištenje (bez definiranja roka) inicijativi 1792/2 čija je vizija samoodrživ model upravljanja i djelovanja. ACT je udruga koja zastupa Inicijativu u pregovorima s vlasnicima prostora, i Gradom i Županijom, a nedavno su se prijavili i na poziv Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za iskaz interesa gradova za uspostavu razvojne suradnje financiranja društveno-kulturnih centara iz strukturnih fondova EU. Potpisan je tripartitni ugovor te bi u sljedećem razdoblju u krugu budućeg Društvenog centra trebao nastati i Regionalni centar za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju i kampus koji bi primao do 600 studenata.
Ništa nas ne spriječava da zajedno osnivamo javne ustanove
Teo Petričević iz ACT-a na spomenutoj je tribini rekao kako je trenutak za djelovanje upravo sada: financijski okvir je povoljan, Međimurje je puno incijativa koje moraju spojiti svoja znanja i vještine, potpora šire javnosti je jaka, a projekt ima mogućnost zapošljavanja velikog broja ljudi. Na tribini je sudjelovala i Emina Višnić, ravnateljica Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade – POGON osnovanog kao javno-civilno partnerstvo, koje je predstavila kao oslanjanje na resurse iz javne domene radi razvoja civilnog društva – resursi ostaju u javnoj domeni no ne kontrolira ih isključivo vlast. Inicijativa najčešće dolazi odozdo, a vezana je uz postojeću infrastrukturu, gotovo nikad uz novu, modeli suradnje temeljeni su na otvorenosti i dostupnosti. Radi se o prostorima društvenosti koji proizvode društveno dobro, a njihovi su preduvjeti načelna spremnost lokalnih vlasti, investicije iz EU fondova te regulatorni okvir na razini države. Prema Zakonu o upravljanju javnim ustanovama u kulturi, istaknula je, “ništa nas ne spriječava da zajedno osnivamo javne ustanove”, odnosno da svaki partner sudjeluje u svojim okvirima, ulažući infrastrukturu i druge resurse ili predlažući i provodeći programe.
Svakako, bilo je nesvakidašnje iskustvo u Čakovcu vidjeti javnu vlast i civilnu scenu jednoglasnu u podržavanju ideje koja bi trebala lokalnoj zajednici omogućiti rast i razvoj u pogledu održivosti, uključivosti i pluralizma, razvoj koji je mnogim predstavnicima lokalnih vlasti u Hrvatskoj mantra koju vole ponavljati, no ne i zaista provoditi, unatoč postojanju resursa. Što se tiče vojnih nekretnina, Republika Hrvatska peta je u Europi, iza skandinavskih zemalja, po veličini imovine u državnom vlasništvu te, riječima Gordana Bosanca iz Centra za mirovne studije koji je također sudjelovao na tribini, “prostora ima za sve”. MORH je 2013. godine objavio evidenciju vojnih nekretnina među kojima se nalazi 226 perspektivnih nekretnina koje koriste Oružane snage i MORH te 392 neperspektivne vojne nekretnine, kao i 358 nekretnina koje su predane državnim tijelima nadležnim za upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike. MORH je najavio kako će nakon izvršenog popisa izdvojiti perspektivnu imovinu koju će zadržati i njome raspolagati, a ostalu imovinu koja je neperspektivna predat će Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). DUUDI pak u svojoj strategiji za 2014. godinu navodi kako će se vojne nekretnine ustupati zainteresiranim stranama po najvažnijem kriteriju – razvojnim projektima i sukladnosti prostornom uređenju. Bosanac je također istaknuo da se među novim smjernicama DUUDI-ja nalazi i odluka da se nekretnine neće moći prepuštati organizacijama civilnog društva, već samo lokalnim zajednicama.
Budućnost Društvenog centra Čakovec tako se zasad nalazi između potraživanja države, podrške lokalnih i regionalnih vlasti i rada civilnog sektora na zasnivanju samoodrživog modela korištenja i upravljanja javnim resursom. Unatoč dobroj volji svih zainteresiranih, ipak je evidentno da su najveću štetu današnjim nastojanjima nanijeli dogovori i pregovori nekih bivših vlasnika javnog interesa koji su naslijeđe odbijanja odgovornosti i čekanja da “stvar prođe” prenijeli i na aktualne vlasti, a koje će to, izgledno je, nastaviti prenositi i na buduće generacije. U to kontekstu, javni prostor u službi javnog interesa pokazuje se kao prva stepenica u zajedničkoj borbi.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
