

Piše: Matija Mrakovčić
Splitska Platforma Doma mladih zagovaračka je platforma na lokalnoj razini, a čini ju sedamnaest organizacija civilnog društva iz područja suvremene kulture i umjetnosti te jedna ustanova u kulturi. Platforma je neprofitna, nestranačka i participativna inicijativa za nezavisnu kulturnu scenu i scenu mladih, a orijentirana je na fizički prostor istoimenog kulturnog centra. Gradnja Doma započela je 1974. godine uoči Mediteranskih igara, uz još nekoliko kapitalnih projekata, no izgradnja je uskoro stala i čitavih petnaest godina prostor je bio prazan. Grad Split tek 1996. godine osniva Kulturno središte mladih Split kojem daje zgradu na upravljanje. Od 2004. do danas, još uvijek nedovršenom zgradom upravlja gradska ustanova Multimedijalni kulturni centar Split, pridružena članica Platforme.
Novi kulturno-društveni centri koji postoje ili nastaju u Hrvatskoj razlikuju se od tradicionalnih prostora i ustanova za kulturu. Njihov program stvara velik broj različitih organizacija, njima se upravlja na način prilagođen suradnjama, njihovi prostori su infrastruktura podložna promjenjivom korištenju, otvorena za nove interpretacije i kulturne procese. Među najpoznatijima su Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade – POGON, Društveni centar Karlo Rojc u Puli, Art radionica Lazareti u Dubrovniku, Hrvatski dom u Karlovcu, prostori Palacha, Filodrammaticae i Marganova u Rijeci te Dom mladih u Splitu.
Izložbom Izgradi platformu u Domu mladih nastojalo se na jednom mjestu dati pregled dugotrajnog procesa stvaranja tih prostora za nezavisnu kulturu koji je u posljednje vrijeme ubrzao zahvaljući institucionalnoj potpori i prepoznavanju važnosti postojanja prostora za rad i djelovanje organizacija civilnog društva. Osim izložbe sastavljene od fotografija, citata, povijesti, nacrta i aktualnih procesa transformacije prostornih, programskih i organizacijskih koncepata, Dom mladih je ugostio i paralelnu izložbu izvedbene skupine BADco. pod nazivom Strgane izvedbe te predstavu Fleshdance koja je nakon live izvedbe uvrštena u postav u formatu videa.
Tijekom trajanja izložbe posjetiteljima je na raspolaganju veliki rad stol na kojem se nalaze isprintane fotografije svih prostora koji čine Dom mladih, a koje su oni pozvani upotpuniti svojim sugestijama, crtežima i željenim budućim sadržajima. Na tom je tragu organizirana i Urbanistička početnica pod vodstvom Dinka Peračića iz Platforme 9,81 gdje su prema scenarijima sudionika vizualizirane moguće budućnosti Doma. Tijekom radionice saznali smo da je prije početka gradnje na mjestu Doma mladih bila predviđena crkva, potom Dom socijalističke omladine, pa koncertni prostor ili planetarij – niti jedna ideja nije na kraju zaživjela jer prostor od impresivnih 10 tisuća kvadrata nikada nije dovršen. No, što to točno znači? Koliko prostor mora biti “sređen” da bi bio upotrebljiv?
Godine 1994. u prostoru tada derutnog, neožbukanog i zapuštenog Doma mladih gerilski je organiziran Art Squat, trodnevna manifestacija koja je prerasla u višemjesečni program koncerata i performansa. Njemu je prethodilo dugotrajno čišćenje prostora. Na video snimci iz arhiva KUU Uzgon koja prikazuje tribinu ili javni sastanak tadašnjih aktera zauzimanja prostora, Tom Gotovac izjavljuje da je Dom mladih, takav kakav jest – spreman za korištenje. U tom trenutku Dom mladih nije bio ni blizu današnjem stanju. Stoga su i Urbanistička početnica i otvorena diskusija na temu Sadržaji novih kulturno-društvenih centara, održani 4. prosinca, bili usmjereni propitivanju mogućih programa i sadržaja koje bi Dom mladih, centralno mjesto splitske nezavisne kulturne scene, mogao ponuditi lokalnoj zajedinici kojoj i pripada.
U diskusiji koju su moderirali Emina Višnić, ravnateljica zagrebačkog Pogona, i Dinko Peračić, naglasak je stavljen na pitanja što u sadržajnom smislu nezavisnu kulturu razlikuje od institucionalne, kakvu kulturu stvaraju kulturno-društveni centri te na koji način na idejno-vrijednosnoj i praktičnoj razini takva kultura i takva umjetnost utječu na širi društveni kontekst.
Davor Mišković iz Saveza udruga Molekula, koji uz Studentski kulturni centar vodi tri nova prostora za kulturu u gradu Rijeci, kao ključni je pojam osmišljavanja kulturnih programa Saveza ponudio – kontekst. “Na neki način, osnovna odrednica programskog usmjerenja udruga članica Saveza jest to da sve ono što nas okružuje postaje sadržaj toga što radimo”. U tom je smislu istaknuo specifičan riječki kontekst gdje na isti način (sada) reagiraju i institucije – Muzej moderne i suvremene umjetnosti i Hrvatsko narodno kazalište. Slaven Tolj, gostujući na tribini kao ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i kao dugogodišnji voditelj Art radionice Lazareti, ponudio je integritet kao osnovni koncept koji mora prožimati svaki (kulturni) rad da bi on bio društveno relevantan.
Rad kustoskog kolektiva WHW / Što, kako i za koga predstavila je Sabina Sabolović, istaknuvši kao osnovno programsko usmjerenje svog kolektiva – odgovornost. “Uvijek smo pokušavale u određenom društvenom i političkom intenzitetu vidjeti na koji se način može pristupiti nekoj temi i kako inzistirati da nas određena pitanja vode u različitim usmjerenjima. Tu je izrazito važan i intenzitet dijaloga – mi nudimo početne pozicije, no otvorene smo i prema suradnjama koje se poklapaju i suradnjama koje se opiru. To se redovito događa i unutar izložbe”. Jedan od primjera na kojem se oslikala posebnost rada WHW-a jest projekt kojim je naslijeđe Vojina Bakića prvi put temeljito problematizirano, a u usporedbi s retrospektivom istoga autora u Muzeju suvremene umjetnosti koja nije ponudila ništa novo i k tome je svjesno zanemarila političke aspekte recepcije njegova rada.
Mirko Petrić, znanstvenik i istraživač s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, utvrdio je da je pojam hibridni centri potekao s nezavisne scene koja je u planiranju kulturnih politika mnogo snažnija i kompetentnija od nadležnih institucija. Spomenuo je kreativne industrije, teorija kojih se na Zapadu već četrdesetak godina razvija, a o kojima je u posljednih desetak godina zaključeno da se u europskom kulturnom krajoliku financiranom javnim novcem ne mogu razvijati. U tom je kontekstu spomenuo i društvenu funkciju kulturnih centara koja je nestala uslijed centraliziranosti sustava i smanjenja izdvajanja za alternativne vidove kulturne proizvodnje.
Petrić je istaknuo da stari modeli više ne funkcioniraju: “Mene zanima na koji ćemo način od ovoga gdje sjedimo napraviti kuću kulture koja će imati društvene posljedice. Prvi korak je razgovor o tome”. Na njega se nadovezala Emina Višnić koja je zaključila da je u hrvatskom javnom prostoru nestao dijalog koji može generirati produktivan konflikt i provokaciju: “Navikli smo na učmalu, močvarnu, šuti-i-gledaj-svoja-posla atmosferu”. S obzirom da je zaključeno da su u domaćem kontekstu institucije podbacile i zanemarile svoju javnu ulogu, povela se rasprava o jedinstvenom slučaju riječkog preklapanja angažiranog rada institucija i nezavisnih kulturnjaka, konkretno rada Olivera Frljića. “Cijela se javnost uzbudila oko jedne zastave i jednog plakata, a nitko se nije uzbudio oko dugogodišnjeg generiranja gubitaka u tom kazalištu, oko činjenice da na HNK odlazi 65 posto budžeta za kulturu, a da pritom ono ne opravdava svoju javnu funkciju. Frljić radi s kontekstom u kojem se nalazi”, zaključio je Slaven Tolj: “Njegova posljednja predstava šamara upravo tu veliku kulturnu publiku koja dobrovoljno krmči taj novac već godinama”.
Splitska je tribina, ugostivši upravo spomenute govornike, ukazala i na jednu specifičnost nezavisne kulturne proizvodnje, a to je suradnja kao temelj rada – ravnatelji, kustosi, intendanti, predsjednici udruga te koordinatori platformi nisu neupitne veličine koje svojim imenom iznose cijeli program, već taj program nastaje kao interakcija nekoliko zainteresiranih strana, perspektiva i kreativnih konflikata. S obzirom da se svjetski prepoznat BADco. izložbom i izvedbom u Domu mladih predstavio splitskoj publici prvi put nakon trinaest godina, a kustosica svjetski relevantnog kolektiva WHW prvi put posjetila Dom mladih, izgledno je da se Domu mladih otvaraju neke nove programske mogućnosti.
Platforma Doma mladih koordinacija je sedamnaest udruga u kulturi koja pod svojim nogama ima 10 tisuća kvadrata prostora i financijsku podršku Grada, Županije, Ministarstava, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, Zaklade Kultura Nova te vjerovatno Europskih strukturnih i investicijskih fondova kojom će prostor urediti – sve što je potrebno jesu korisnici. Kao što je Mirko Petrić istaknuo, “svaka kultura traži prostor, a prostor traži ljude“, možemo se vratiti na pitanje koliko prostor mora biti “sređen” da bi bio funkcionalan? Ispred Doma mladih oduvijek se okupljaju mladi, u njemu malo manje. Također, tijekom radionice predloženo je nekoliko mogućnosti korištenja prostora no većina prijedloga nije izašla izvan fizičkog i mentalnog prostora Doma. Prostor se ipak naglo “otvorio” nakon što je iznesen prijedlog društvenog poduzetništva, razmjene znanja i vještina, pa potom materijalnih sredstava za rad, samozapošljavanja nezaposlenih obrtnika, vještih kostimografa i scenografa, razvijanja zelene ekonomije. Koliko će biti moguće uključiti splitsku kulturnu proizvodnju u društveni kontekst umjesto nadanja da će se društvo prilagoditi kulturnim “gotovim rješenjima”, toliko će biti snažan potencijal sadržajne i programske suradnje između Platforme Doma mladih i zainteresiranih strana i perspektiva.