Tema “Daj skini se više s tog, pusti nas koji znamo posao!”, dovikuje šaljivo mlađi mišićavi lik prijatelju koji visi sa šipke. “A kaj ti znaš, da si u stranci zvala bi se Ne možemo”, odgovara mu ovaj dok skače na pod i otresa ruke. Prvi namješta rukave, da se malo bolje vide mišići, i baca se u zrak na šipku: “Gledaj sad ovo!” Počeo je izvoditi zgibove, jedan, drugi, treći, četvrti… Unedogled, popraćene onim muškim teretana-uuughhh zvukovima. Bio je to jedan od onih savršenih osunčanih dana kada se stanovnici Zagreba sjate na Jarun u rolama, tenisicama, na biciklima. I inače je teško uloviti trenutak samoće u jarunskom parku za vježbanje, a kamoli tek za lijepog dana. Od desetina parkova za tjelovježbu koji su niknuli u Zagrebu u posljednjih deset godina – djelomično i zahvaljujući nastojanjima Hrvatskog street workout saveza i platforme 1POSTOZAGRAD – jarunski slovi za jedan od najboljih pa je ovdje čak i u noćnim satima frekventno.
“Ovdje imaš sve bitne sprave, samo je nezgodno ljeti jer su neki dijelovi izloženi suncu cijeli dan, a navečer te ubiju komarci”, priča mi Ana Petković koja ponekad rekreativno dolazi u jarunski street workout park. Samim time što je žena, Ana je netipični profil korisnika otvorenih teretana. U boljim parkovima, poput onih u Gajnicama, Kušlanovoj, na Volovčici, Sveticama, Folki, Trešnjevci ili kod Britanca, uglavnom ćete vidjeti mušku publiku. U deset dana obišli smo ove parkove i gotovo uvijek su bili prisutni mlađi dečki (oko 20 godina) koji treniraju u grupicama, te nešto stariji sportaši koji treniraju sami. U nekima koji nisu tako popularni, poput omanjeg na drugom ulazu u Jarun kod Ulice Hrvatskog sokola, u ranim jutarnjim ili poslijepodnevnim satima vidjet ćete penzionere kako se razgibavaju ili rade lagane vježbe. No, osim Ane, nismo sreli nijednu žensku osobu.
“Ima žena koje vježbaju u ovim parkovima, ali su baš malobrojne spram muškaraca. Ja sam par puta vježbala s prijateljicom. Nekad bih vidjela cure koje treniraju same, ali to su bile profesionalne sportašice koje tu obave zagrijavanje prije trčanja i slično”, priča mi Ana dok u pozadini čujem dečke kako broje sklekove. “Jednostavno, žene više odlaze u teretanu na grupne ili privatne treninge. Ili se bave nečim ‘normalnijim’ poput plesa, pilatesa ili joge. Ovo što oni rade…”, kimnula je glavom prema dečkima na spravama, “… to ti je čisto nabijanje mase. Žene općenito ne idu prema tome, kad treniraju one uglavnom žele smršavjeti ili malo oblikovati mišiće. Puno njih misli da će se od ovoga ‘nabildati’, no to nije istina.”
Čak je i sam street workout u modernoj varijanti (da ne idemo sad u povijest do Spartanaca) potekao iz američkih zatvora gdje su zatvorenici htjeli u što kraćem vremenu nabiti što veću mišićnu masu kako bi bili teže mete drugim zatvorenicima. Budući da nisu imali klasične resurse i rekvizite za tjelovježbu okrenuli su se ovoj ‘sirovoj’ verziji, a po izlasku iz zatvora postali su ambasadori ulične tjelovježbe koja je pomogla u socijalizaciji mladih, naročito u getima gdje nije bilo novaca za odlazak u teretanu. Street workout ili ulična tjelovježba je, dakle, sportska vještina koja podrazumijeva treniranje s težinom vlastitog tijela. U svijetu se održavaju i Svjetska natjecanja u kalistenici (koja se poistovjećuje s uličnom tjelovježbom) za žene, među kojima su istaknutije Malin Malle, Valentina Di Miceli, Natalia Modzelewska, Alex Hoover… S porastom popularnosti ulične tjelovježbe sve se više govori o njenim prednostima: ne iziskuje dodatnu opremu, tjelovježba se odvija na svježem zraku, moguće je targetirati određene skupine mišića uz malo informiranosti i mašte, besplatno je, a hej, može se i dobiti lijep ten. Međutim, iz niza razloga ženama su i dalje privlačniji drugi tipovi treninga i vježba u teretani ili vježbaoni.
To nam je potvrdila atletičarka, državna prvakinja i trenerica Kristina Dudek. “Nema puno cura koje treniraju na otvorenom, rijetko kad ih vidim. Osobno to ne prakticiram, kao niti ijedna moja kolegica koju znam. One koje rade kao trenerice to rade u teretanama”, ističe Kristina. “Najveći benefit zbog kojeg bih se odlučila za uličnu tjelovježbu jest boravak na zraku, u prirodu – to mi je dobra alternativa teretani. Da mi ništa drugo nije pri ruci, vježbala bih u street workout parku, ili bih ga koristila za rastezanje i zagrijavanje prije trčanja. Razumijem zašto cure preferiraju teretanu. Tamo imaš trenera ili trenericu koji te može usmjeriti ili ti pomoći, pokazati ti pokrete, ispraviti ako radiš nešto krivo. Imaš gdje ostaviti stvari, presvući se, otuširati… Cure su također sklonije drugim oblicima tjelovježbe. Ti primjerice možeš raditi cardio na otvorenom, ali za to ti ne treba park, jer je u njemu fokus na bodyliftingu.”
Muškarci kojima zatreba pomoć trenera ili savjet drugog vježbača u parku će to lakše pronaći jer u parkovima vježbaju i drugi muškarci, ili i sami vježbaju u skupinama s prijateljima, često slične fizionomije i ciljeva koje žele ostvariti tjelovježbom. Pitali smo ju je li istina da se žene boje “prenabildanosti”. “Moguće da žene tako misle, jer su u parkovima obično mišićavi, nabildani dečki pa povezuješ taj tip tjelovježbe s njima.“ Iako se situacija polako mijenja, još uvijek je dominantna društvena predodžba o tome što je privlačno muško tj. žensko tijelo – točnije, o tome koliki i koji mišići su “muževniji”, a koji “ženstveniji”, pa to posljedično utječe na odabir (tj. odbijanje) određene vrste tjelovježbe.
U zagrebačkim parkovima nalaze se sprave poput vodoravnih ljestvi (tzv. monkey bars ili kod nas slatko doslovno prevedeno: majmunske šipke), raznih vrsta šipki, rukohvata, gimnastičkih prstenova i klupa – i to je to. Nema utega, bučica, strunjača, lopti i sličnih rekvizita. Na ovoj karti Zagreba mogu se pronaći svi parkovi koji omogućuju barem neke segmente tjelovježbe, a to su uglavnom skokovi, čučnjevi, zgibovi, penjanja, izdržaji, propadanja, sklekovi… Na jednoj od šipki jarunskog kvarta stoji naljepnica kao reklama: StreetGainZ. Riječ je o zagrebačkoj street workout zajednici koja je rođena 2019. godine, a na svom YouTube kanalu objašnjavaju različite oblike vježbi, prate progres, obilaze razne parkove, pa čak i one u regiji gdje uspoređuju minuse i pluseve. Zahvaljujući njima čak i amateri mogu dobiti dobar uvid u stanje pojedinih parkova, od toga koju opremu sadrži do toga koliko je sam park u dobrom stanju.
“Kad smo kod stanja, zagrebački parkovi su stvarno okej”, ističe Ana. “Imaš nekih koji su malo zahrđali, imaš novijih koji su puno bolji. Imaš onih s manje sprava, onih s više sprava, ali u biti su dobri – na tebi je hoće li ti smetati ako je na podu šljunak umjesto betona, što su neki od njih na suncu, ili ako preferiraš park koji nije blizu ceste ili škole jer ti buka može biti distrakcija.“ S ovime se slaže i Kristina: “Jedan od većih parkova je onaj na Maksimiru, kod stadiona. Tamo nema hlada i vruće ti je. Da, možeš dobiti ten, ali i sunčanicu”, smije se.
Od StreetGainZ pokretača, Stjepana Žabčića i Nikole Pustišeka, saznajemo kako su kod nekih parkova postojali problematični dijelovi poput debelih šipki ili preširoko postavljenih dipova, ali kad je u pitanju problem koji narušava kvalitetu tjelovježbe ili zdravlja, odmah to dojavljuju nadležnima. Po njihovom mišljenju, jedan od najboljih street workout parkova u Hrvatskoj i regiji je onaj na Krku, tj. u gradu Krku kod šetališta Dražica. Osim što ima teretanu na otvorenom s velikim izborom utega i sprava prikladnih i za ljubitelje parkoura, pilatesa i slično, ovdje se održavaju i grupni treninzi, a naravno, Zagreb mu nikad neće moći konkurirati u kategoriji zvanoj borova šuma i pogled na more. No, vratimo se u naše parkove, sad već prekrivene snijegom. Još poznatih lica naše ulične tjelovježbe pronaći ćemo pod imenom Street Brothers. Ime nije proizašlo iz rodne isključivosti, već proste činjenice da iza njega stoje braća Švec koja su inicirala uređenje street workout parka Volovčica uz pomoć EU fondova.
“Toliko lijepih parkova, a oni trče u zatvorenom na trakama!”, glasilo bi parafrazirano gunđanje naših roditelja. Učlanili smo se u domaću Facebook grupu street workout entuzijasta i među 450 članova pronašli opet tek nekoliko žena. Kao ženska osoba koja i sama trenira, suosjećam s nekim objašnjenjima koje su mi navele cure s treninga – iako se načelno svi slažemo oko benefita treninga na otvorenom.
“Gle, te šipke su parku su mi prljave, kaj ja znam, kao da vježbam u tramvaju”, rekla je Ksenija. “A i neugodno mi je, kaj ću ja sad doć tamo među onu djecu. Ili da me ljudi na cesti gledaju kako se previjam. Ovdje dođem na gotovo: imam trenera, imam svoju privatnost, kad je vruće upalimo ventilatore ili klimu… Udobnije mi je!” I druge žene su potvrdile kako im je teretana naprosto praktičnija. Bi li ih dečki u street workout parkovima čudno gledali ili im stvarali neugodnu atmosferu? “Možda bi se vama mlađim curama nabacivali dečki i ometali vas, mene bi samo gledali zgroženo – šta ova radi…”, našalila se druga gospođa, Nives, s treninga. “Baš će mi se nabacivati kad me vide onako znojnu, kako dišem na škrge kao da imam astmatični napadaj”, smije joj se mlađa kolegica Tea. “Ne znam, bilo bi mi neugodno da me prolaznici gledaju, a i lakše mi je ovako uz trenera u teretani, organizacijski i logistički. Možda kad bi se nas par cura skupilo pa zajedno vježbalo vani…”
“Tebi se i u teretani može dogoditi da te gleda neka budala ili da se oko tebe vrte klinci koji se slikaju za Instagram”, odmahuje rukom Ana. “Nije u tome problem. Realno, u parku će te prije smoriti neki penzioner sa svojim pričama i savjetima, nego što će ti biti neugodno zbog mlađih muških koji treniraju. U nekim parkovima se održavaju grupni treninzi, a čak i da samo dođeš gledati nekoga kako vježba i pitaš ga za savjet, rado će ti pomoći i uputiti te. Općenito je u fitness zajednici zdrava atmosfera, ljudi se međusobno podržavaju i pomažu si. Mislim da je to više u glavama, ta prepreka u obliku sramežljivosti ili izlaganja pred drugim ljudima – što žene imaju s razlogom, jasno. Ali to se sve više mijenja. Za vrijeme lockdowna su ljudi poludjeli i vježbali po ovim parkovima, nisi mogao naći mjesto da se na trepavice postaviš.”
Kakva vremena dolaze, čini se da ćemo svi poludjeti i barem onda dočekati žensko oslobođenje po park-teretanama. Mens sana in corpore sano, uzdahnule smo gledajući iza sunčanih naočala dečke na spravama, ili kako već ide…
ObjavljenoObjavljeno
