Intervju Multimedijalni kamp udruge UKE i Hackaton
Piše: Matija Mrakovčić
MMKamp zamišljen je kao rezidencijalni prostor gdje ljudi zajedno žive i stvaraju. Utemeljen na slobodarskim idejama i praksama, MMKamp propituje vezu kreativnosti i umjetničkog stvaranja u srazu s lokalitetom u kojem djeluje. Gotovo svake godine kamp se podiže na drugome mjestu i bavi se drugačijim radovima. Ove je godine udruga UKE – Urbana kultura i edukacija organizirala MMKamp u Deringaju pored Gračaca od 1. srpnja do 24. kolovoza. Između 11. i 20. srpnja bili su na Silbi gdje su sa svojim projektom Mobile Art Dome (MAD) praktični zajednički rad postavljanja geodezijske kupole kombinirali s uradi-sam metodama unutar nje, a rasvjeta i tehnologija pogonjeni su isključivo na obnovljive izvore energije. Sredinom kolovoza MAD u Deringaju bio je u punom pogonu, opremljen DIY tušem, wc-om, sistemom za grijanje vode, kompostištem.
“Krenuli smo u Liku u veljači u potrazi za pravim mjestom i pravom suradnjom. Tek 1. srpnja došli smo ovdje, dosta bezobrazno uselili na neki privatni teren dok se nije pojavio lokalni stanovnik i ponudio nam svoj teren za održavanje kampa”, opisuje Kruno Jošt prve dane prilagođavanja prostoru. “Istraživanjem kraja otkrili smo što se događa, kakvi su tereni, tko što uzgaja, gdje je voda. Recimo, u ovom području postoje 32 izvora pitke vode, a sve je jako slabo istraženo i popisano. Većina se okolnih sela napaja iz rijeke Otuče. Sama je rijeka nezaštićena, kad padaju obilnije kiše, a veliki broj ljudi ovdje drži stoku, po nekoliko dana ne mogu na ispašu ili ne mogu sami koristiti vodu”. Način na koji bi se vodni kapaciteti kraja mogli koristiti Jošt povezuje s piko- i mikro-hidroelektranama: “Radi se o malim elektranama koje bi se mogle raditi na mlinicama kojih na potezu na kojem se nalazimo ima čak osam. One jesu privatne, ali u razgovoru s lokalnim stanovništvom neke bi se sigurno mogle donirati ili ustupiti za korištenje. Mogle bi se preobratiti u privredni objekt pošto bi mogle proizvoditi električnu energiju koja trenutno nije ni provedena do mnogih kuća. Ili u svojevrstan turističko-kulturni proizvod”.
Multimedijalni je kamp snažno vezan uz mjesto na kojem se nalazi, inspiraciju za tehnološko propitivanje pronalazi upravo u okolišu u kojem nastaje. Tako je uz MMKamp povezana i rezidencijalna forma, a UKE svake godine organizira Artist in Residence program, ove godine ostvaren u suradnji s dva umjetnika. Austrijski znanstvenik Roland Alton koji, osim što predaje na Sveučilištu za primijenjene znanosti u Vorarlbergu, vodi Ethify Yourself, projekt etičnog življenja koji se temelji na zajedničkim vrijednostima kao odgovorima na ekonomsku i ekološku krizu. “Uz sve ostalo, poseban je fokus projekta na tome gdje se i što kupuje. Pazi se da hrana ne dolazi izdaleka, a postoji i lokalna valuta. Taj je potez jako dobro prihvaćen među malim privatnim biznisima ili zadrugama odnosno kooperativama zbog osjećaja zajedništva koji proizvodi. Imaju jaku potporu lokalnih vlasti”, objašnjava Jošt. Tijekom boravka u kampu, Alton je posjetio i načelnicu općine Gračac te s njom razgovarao o problemima ovoga kraja i projektu koji bi objedinio kulturni turizam i socijalno poduzetništvo. Drugi je rezident bio Antonios Galanopoulos, haker i programer iz Grčke koji se bavi pitanjima autonomije. Galanopoulos živi u Londonu na brodu koji je opremio otvorenom tehnologijom za praćenje životnih potreba. Njome izračunava vanjsku temperaturu ili temperaturu vode, a usporedbom s unutarnjim temperaturama procjenjuje koliko topla voda mu treba ili koliko je hladan zrak unutar broda te prema tome može izračunati koliko je uštedio energije putem obnovljivih izvora. “Nama je to jako važno u kontekstu razvoja projekta Mobile Art Domea“, ističe Jošt, “radi se o senzorima koji u skladu s prirodom sudjeluju u organizaciji svakodnevnog života, a projekt se tiče autonomije, odnosno off grid života. Također, Antonios je u kampu održao radionice skupljanja samoniklog bilja i radionice open hardwarea”.
MMK14 je otvoreni kamp koji se temelji na ekološkim principima, zajedništvu i kreativnosti. Centralni dio kampa rezerviran za radionice geodezijska je kupola veličine 8 metara promjera i visine 3.6 metara, sastavljena od drvene konstrukcije i pokrivena platnom za šatore te opremljena satelitskim internetom i električnom energijom iz solarnih panela. Kupola je dio cjelokupnog projekta Recycled Art Dome (RAD), “socijalne skulpture” koja koristi DIY principe, upcycling i recikliranje. Plastične boce postaju viseći vrtovi, dijelovi starih kompjutora posude za biljke, stari drveni materijal sjedalica za toalet, a od predmeta pronađenih u gradu nastaju modularni stol i stolica. RAD se provodi kroz 14. krug programske razmjene i suradnje Saveza udruga Klubtura, a u Deringaju se spojio s programom radionica i međunarodnim ljetnim kampom pod nazivom Hackaton koji osmišljava Udruga za razvoj “uradi sam” kulture – Radiona.
Između 19. i 25. kolovoza, pod nazivom Suptilne tehnologije – bio-elektroničke dimenzije, hackaton je okupio hakere, DIY entuzijaste, umjetnike, dizajnere, znanstvenike, inženjere. U prostoru kampa održale su se radionice off grid laboratories britanskog istraživača i umjetnika Briana Deggera, gdje su sudionici u lokalnom izvoru i rijeci nalazili floru i faunu koju su mogli naknadno proučavati ispod mikroskopa ili kroz uređaje biokemijskih laboratorija. Nakon istraživanja svi su uzorci vraćeni na mjesta pronalazaka. Radionica Water Biohacking istog voditelja bavila se proučavanjem kvalitete i sastava vode uz korištenje testera za dijagnozu bolesti kod riba, te je napravljena komparativna analiza vode kroz nekoliko parametara na različitim mjestima na dva izvora i jednoj rijeci. BeautyHack Marine Petrović omogućila je izradu DIY kozmetike bazirane u potpunosti na prirodnim materijalima lako dobavljivim svakom kućanstvu poput sode bikarbone, kokosove masti, soli, gline i prirodnih ulja. Bakteria Lab Deggera i Kristijana Tkaleca u prvom se dijelu bavila mikrobiološkom izradom podloge za uzgoj bakterija, gljivica, plijesni, dok se u drugom koncipirala na obradi i ekstrakciji domaćih morskih lignji koje spadaju u vrstu bioluminoscentnih bića. Njih karakterizira pojava poznata pod nazivom counter-illumination, tj. emitiranje svijetla na površini tijela kako bi u slučaju napada predatora ribe zrcalile boju mora, što spada u vrstu biomimikrije.
Radionice DIY mikroskopija i DIY solarni punjač Kristijana Tkaleca, Textil{e}tronics i hakiranje solarnih igračaka Deborah Hustić, cIRCuIT bENDing Tina Dožića i drugi dio radionice Briana Deggera održane su kao gerilske radionice u spontano odabranom kafiću Marino u Gračacu. Poseban je događaj bila radionica Noć pod zvijezdama koju su vodili Ivan Lovrek i Uroš Todorović Mikšaj iz Zvjezdarnice Zagreb odnosno Astronomsko-astronautičkog društva, održana prvu noć upotrebom dvaju profesionalnih teleskopa i popratnih objašnjenja promatranih svemirskih tijela, te iduća dva dana uz upotrebu teleskopa i filtera za praćenje sunca. “Prvo izdanje hackathona koje smo organizirali pri Tehničkom muzeju i Studentskom centru u Zagrebu sublimirao je nekoliko sfera napredne, sofisticirane i DIY elektronike s jedne, te next-nature održivih sustava i DIY biotehnoloških pristupa s druge strane”, opisuje specifičnosti drugog hackatona projektna voditeljica Radione Deborah Hustić. “Deringajsko izdanje otvorilo je niz pitanja o tome kako organizirati edukativne elektroničke programe u uvjetima koji možda baš ne idu pod ruku sudionicima, o tome kako je nemoguće pobijediti prirodu, gdje su granice izdržljivosti, do koje mjere se osloniti na reciklažu i samoodrživost u različitim uvjetima i slično. Za Radionu ovo je prvo takvo iskustvo gostovanja s našim edukativnim programom u uvjetima koji su posve drugačiji od urbanog okruženja uobičajenih u našem radu, uz sve bonuse koje ono nosi sa sobom i na koje smo navikli – struja, publika, sigurnost ugode. Deringaj nas je, vjerujem, naučio mnogočemu o nama samima i različitim metodologijama, no potegnuo je također niz pitanja i misli o tome kako angažirati lokalnu zajednicu i zainteresirati je za rad. Sasvim je sigurno da zajednici moramo doći mi – edukatori, organizatori, umjetnici, znanstvenici, jer zajednica neće sama doći nama”.
U tom kontekstu, Hustić napominje da je “ove godine Kreativna Europa započela svoju programsku liniju pod motom kreiranja novih publika, no mislim da nije isto kreiranje publike u manjim mjestima Nizozemske ili kreiranje publike primjerice u nekoj regiji naše Istočne Europe s najmanjom pismenošću. Kulturnim djelatnicima i aktivistima u manjim mjestima doista skidam kapu na volji i trudu da stvari ‘tjeraju dalje’, a ono što mi predstavlja sada veliki izazov je kako pomoći tim ljudima u kreiranju publike. Načelno gledavši sve ovisi o pojedincu, taj jedan pojedinac koji razumije ili je spreman podržati dobru i dugoročnu ideju može u malim koracima učiniti mnogo, refleksije mogu biti veće nego što se to na prvi pogled čini. Što se tiče same metodologije u našem se slučaju pokazalo da su gerilske radionice u javnim prostorima poput kafića i javnih parkova doista djelotvorne. Te sam stvari naučila od svojih dragih kolega biohakera i elektroničara iz Swiss Mechatronic Art Societyja i mreže Hackteria. Usuditi se, ponekad je stvar samo u tome”. Nakon Deringaja, posljednje će izdanje hackathona biti održano početkom listopada u Galeriji Kazamat u Osijeku u suradnji s udrugom Istok. Cijelo će događanje biti koncipirano kao Open Mechanical Lab s nizom radionica, prezentacijama i kontinuiranim hakiranjem elektroničkih gadgeta. U program su uključeni osječki relativno mladi Otvoreni multimedijski laboratorij – labOS, Zajednica tehničke kulture Osječko baranjske županije te Igor Petrović koji će predstaviti MIDI kontrolere Anandamidi proizvedene u vlastitoj nakladi.
Što se tiče budućnosti Multimedijalnog kampa, upravo zahvaljujući specifičnom kontekstu Gračaca i Deringaja nastala je ideja o umjetničkom rezidencijalnom centru kojem je radni naziv Center for Creative Solutions Lika. Kruno Jošt objašnjava princip funkcioniranja budućeg mobilnog centra: “Umjetnici bi radili sa znanstvenicima, sociolozima, antropolozima s ciljem rješavanja problema lokalne zajednice. Gračac, s jedne strane, ima velikih problema s raseljavanjem, stanovništvo je mahom staro, dosta je ljudi na socijali i loše plaćenim poslovima, ne postoji infrastruktura, privreda je uništena. S druge se strane nalazi prekrasna netaknuta priroda, mnogo vode, nezatrovan okoliš, nema industrije, nema velikih cesta ili autoputova. Da bi se to tako održalo, umjetnici bi se bavili ekologijom, okolišem, održivim izvorima energije. Kroz umjetničku aktivnost, kao što to čini i ovaj kamp, privlačili bi ljude koji bi tijekom svog boravka bili angažirani u radu s lokalnim ljudima i koji bi svoje viđenje događanja prenosili dalje kroz umjetničke projekte”. Projektna ideja prezentirana je u ožujku u Premniztu u Njemačkoj na sajmu A Wide Field – Ideas, values, dialogues and interventions in rural regions, a MMKamp je rezultirao sjajnim kontaktom “s načelnicom koja nas podržava. Naravno, ne financijski jer nemaju novaca ni za svoje ideje, ali bili smo na sastanku s lokalnom akcijskom grupom kojoj smo predložili projekt i koji su naše prijedloge ubacili u svoj zbir prijedloga na temelju kojega će se pisati europski projekti. Ideja je raditi na transdisciplinarnim pristupima i na temelju njih naći drugačije rješenje od dosadašnjeg. Ionako svi govore da nije učinkovito”, ističe Jošt te poentira: “Situacija u Gračacu je doista depresivna, ali ovaj je kraj u biti prepun mogućnosti”. Kreativna rješenja za probleme kojima se “stručnjaci” više ne mogu baviti svojim pravocrtnim načinom razmišljanja upravo je ono na čemu počivaju ideje MMKampa i Hackatona, zamišljene kao inkluzivni prostori slobode.
ObjavljenoObjavljeno
