Tema Piše: Ela Pazdrijan
Kolektiv Žene ženama okupljen je 2016. godine kao dio aktivnosti Živog Ateljea DK. U ovom slučaju najbolje je koristiti riječ “iznikao” jer plodno tlo za pokretanje ateljea leži upravo u životnom i umjetničkom nasljeđu kiparice Vere Dajht-Kralj koji udruga danas nastavlja, a umjetničko sjeme koje je palo na to plodno tlo su žene čiji su se životi isprepleli tijekom prolaska najvećeg vala Balkanske rute od 2015.
Kolektiv je pokrenut s ciljem prevladavanja društvenih barijera te pružanja emotivne, socijalne i ekonomske podrške svojim članicama koje ovdje grade svoj dom i budućnost, što je ponekad izazovno u sredini koja izražava visoku stopu ksenofobije prema tražiteljima_cama azila. Prema istraživanju javnog mnijenja Centra za mirovne studije Stavovi i percepcije domaće javnosti o nacionalnim manjinama, izbjeglicama i migrantima objavljenog 2017. godine, baš u vrijeme kada je javni diskurs solidarnosti i dobrodošlice zamijenio onaj predrasuda i zastrašivanja, značajan dio javnosti tražitelje_ice azila doživljava kao kulturnu, ekonomsku i sigurnosnu prijetnju.
“Pažnja i međusobna podrška svih žena koje su bile ili su još uvijek dio kolektiva, bez obzira na podrijetlo i svjetonazor, bili su i ostali hrana koja nam omogućuje da zajedno rastemo”, rekle su članice kolektiva koje su naglasile da ih ne treba posebno predstavljati jer su zajedničkim snagama pokušale dati što bolji uvid u svoj mali svijet koji se puno trudi. Broj stalnih članica se mijenja ovisno o aktivnostima i okolnostima u kojima se i sam kolektiv nađe. Trenutno je u udruzi aktivno 20-ak žena koje sudjeluju u tjednim druženjima i aktivnostima na kojima stječu i razmjenjuju različite vještine i znanja. Zabave i veća druženja koja se događaju nekoliko puta godišnje okupe i po stotinjak žena. “Kroz socijalnu gravitaciju, kad je potrebno pomoći ili uskočiti, u galaksiji našeg kolektiva pojave se još mnoge zvijezde koje nam rasvijetle put”, objasnili su nam iz kolektiva.
Žene u kolektivu djeluju tako da razmjenjuju vještine kojima raspolažu. Ako je neka članica vješta u keramici, izradi nakita ili pak pripremi kolača to znanje dijeli s ostalima koje su zainteresirane za te aktivnosti. Ponekad im se pridruže i umjetnice koje su voljne podijeliti svoja iskustva i znanja.
“Mi smo bogate jer kratkoročno podređujemo dugoročnom. U doba kad za mnoge vrijedi premisa ‘vrijeme je novac’, mi dijelimo vrijeme jedna s drugom, a vrijednost tog vremena je u zagrljaju i zajedničkom smijehu, u plaču i zagrljaju utjehe. Vrijednost tog vremena je volja da saslušamo jedna drugu i da razmijenimo znanja – od keramike do recepata, od staklopuhanja do kompjuterskih programa. Sve što napravimo i što se na neki način proda dijelimo tako da vrednujemo podršku jedne drugoj kao dio kreativnog proizvodnog procesa. Dakle, svaka kuna dijeli se po ključu među svim članicama kolektiva koje su aktivne”, rekle su članice udruge koje razvoj daljnjih aktivnosti planiraju osigurati i kroz internet trgovinu, pokrenutu u sklopu članstva u Zadruzi za etično financiranje. Cilj im je, navode, surađivati s lokalnim stanovništvom te pronaći održiva ekološka rješenja za pakiranje umjetnina i rukotvorina koje izrađuju.
Kolektiv od samih početaka koristi umjetničko izražavanje kao način okupljanja žena i stvaranje sigurnog prostora za razmjenu i osnaživanje. Osim povezivanja žena iz različitih kultura kojima je Hrvatska novi trajni ili privremeni dom, kolektiv se kroz umjetnost, istraživanje i aktivizam umrežuje i s lokalnom zajednicom, udrugama i pojedincima aktivnima u borbi za prava migranata, ali i širom civilno-društvenom i kulturno-umjetničkom scenom. S umjetnicom i aktivistkinjom selmom banich članice kolektiva radile su na izradi transparenta Ne mogu nas sve pobiti: love & rage za Noćni marš za Međunarodni dan žena, koji su na poziv feminističkog kolektiva Faktiv i predvodile. Ponovno sa selmom banich te istraživačicom Marijanom Hameršak tijekom 2020. i 2021. godine surađuju u kolektivnom istraživačko-umjetničkom poduhvatu, koji je kulminirao putujućom izložbom Prolaz (The Passage), jednim od najzapaženijih umjetničkih radova u prethodnoj godini.
Kolektiv Žene ženama prije dvije godine dobio je i nagradu Nada Dimić koju od 2017. dodjeljuje Fond za druge s ciljem promicanja filantropije i aktivnog građanstva. Kako se nagrada temelji na vrijednostima Fonda: poticanje solidarnosti među građanima, tako i dobitnici_e nagrade doniraju novčani dio nekoj novoj aktivističkoj ili umjetničkoj inicijativi, pojedincu ili pojedinki čiji rad žele podržati, zatvarajući tako krug solidarnosti. Kolektiv je dio novčanog iznosa nagrade darovao zagrebačkoj inicijativi Black Lives Matter podsjećajući da u ozračju sve izraženijeg rasizma i nasilja te provedbi sve strožih migracijskih politika, treba hrabro stati protiv kršenja prava i bilo kojeg oblika ponižavanja.
Osim u Zagrebu, kolektiv u posljednje dvije godine organizira putujuće radionice i u ostatku Hrvatske, kako bi se u dijeljenju vještina povezivali s lokalnim stanovništvom koje često i samo ostaje isključeno iz kulturnog i društvenog života. Kroz program razmjene i suradnje mreže Clubture, udruga je organizirala radionice izrade keramike i zajedničko druženje uz čaj u Osijeku, Sisku, Pakracu i Karlovcu. Ovogodišnji projekt Živog Ateljea DK u sklopu programa CT-HR fokusiran je na mjesta koja još uvijek osjećaju posljedice ratova devedesetih, a određena su za naseljavanje azilanata – Petrinja, Knin, Šibenik. Radionice se sastoje od minimalno dvosatnog druženja u kojem članice kolektiva, kao mentori ili asistenti, dijele vještinu ceremonije gong-fu čaja s pripadnicima lokalne zajednice. Nakon radionica, sudionici imaju prilike razgledati artefakte, keramičke čašice, čajnike i čajni pribor koje su sami izradili. “Dijeleći ta iskustva članice kolektiva Žene ženama mogu biti inspiracija za lokalne sudionike te na taj način, kroz neposredno iskustvo i komunikaciju, razbijaju predrasude o Drugosti koje su u tim mjestima snažno prisutne kao posljedice rata iz ’90-ih te nezdravih utjecaja lokalnih i nacionalnih medija s obzirom na migrantske teme”, navodi se u opisu porgrama.
Prva ovogodišnja radionica održana je u Šibeniku, gdje se stara jezgra grada podno katedrale ispreplela s modernom umjetnošću i muzikom koja je dio Azimuta. Ručno rađeni stakleni nakit koje izrađuju same članice, uvezan je s keramikom koja u sebi ima priče o zemlji koja nema granica i koja se voljno daje marljivim i kreativnim rukama na oblikovanje, a privlači i poglede znatiželjnih prolaznika. Kao vrhunac te trijade dolazi radionica s kineskim čajem koji je za stolom zbližavao ljude koji ne govore isti jezik, ali se sporazumijevaju i komuniciraju prihvaćanjem. To je, kažu nam iz Udruge, dugi odgovor na jednostavno pitanje o tome kako izgledaju radionice, “ali svaka vrijedna realnost je kompleksna”, poručuju.
Sljedeće umjetničke radionice koje Živi Atelje provodi su one u Kninu i Petrinji, koje će se održati tijekom srpnja i kolovoza. U Petrinji je program orgaiziran u sklopu Festivala lončarstva i keramike, a uključuje izložbu ručno rađene keramike i stakla te radionicu gong fu kineskog stila pripremanja čaja. “Petrinja je napaćeni kraj kojem treba obnovljeni zagrljaj sa zemljom, njezinom toplinom, vlagom, kreativnosti i prije svega mirom. Prihvaćanje je osobina zemlje i prihvaćanje različitosti je temeljna vrednota našeg kolektiva i drago nam je da se to sjedinjuje baš u Petrinji gdje se od te zemlje-gline kroz povijest stalno nešto gradilo i kreiralo usprkos svakakvoj destrukciji”, rekle su iz Udruge.
Udruzi Živi Atelje može se pridružiti svatko tko želi, kroz neku od aktivnosti udruge koja tu osobu privlači. “Imamo radionice fotografije i tamnu komoru za analogne procese, tečajeve staklopuhanja, članove koji se bave kintsugijem, a u udrugu se uvijek može navratiti kako biste pogledali i zaštićenu zbirku kiparice Vere Dajht Kralj”, objašnjavaju. Pored toga, program Akademija čaja – Lutajuća umjetnost odvija se jednom tjedno, baš kao i okupljanje kolektiva Žene ženama.
Najveći izazovi s kojima se žene u udruzi suočava je jezik – i onima koje su rodom iz Zaprešića ili Kostajnice i onima koje su rodom iz Sirije, Afganistana ili od bilo gdje drugdje. Zapravo, jezik i nije problem, to je samo izazov. Na ovaj način svaka od članica naučila je nešto iz nekog drugog jezika/od žene koje nisu govorile hrvatski, a sad ga govore puno bolje jer je sustav edukacije jezika za osobe koje su došle iz strane zemlje, kako opisuju iz udruge, blago rečeno, disfunkcionalan. “S druge strane, osobe koje se nikad prije nisu susrele s arapskim, turskim ili farsi jezikom sada mogu reći pokoju riječ i dotaknuti kulture iz kojih te riječi rastu. Eto, na primjer, na jednoj aktivnosti koju smo imali ustanovili smo da sudionici te aktivnosti zajedno govore 28 jezika! Pa zar to nije pravo bogatstvo?”, poručuju.
Kad se govori o problemima, žene u Hrvatskoj, kao što se može vidjeti iz medija, suočavaju se s njih mnogo – od nasilja do ekonomske marginalizacije. Predrasude prema ženama i predrasude prema “drugačijim” ljudima samo su uniforme koje pojedinci iznose iz svojih tamnih ormara i nose u javnosti prema potrebi ili prilici, tragično i sve raširenije. Sve su to izazovi koje osjećaju i mnoge članice kolektiva, ali se s tim problemima lakše suočavaju zajedno te jedne od drugih uče kako im se suprotstaviti.
Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.
Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.
Objavljeno
