Tema Draga Dora,
Imam 35 godina i ove godine sam se, napokon, više-manje riješio anksioznosti što je rezultiralo ogromnim povećanjem socijalnih aktivnosti, odlazaka na eventove i isprobavanju novih hobija od kojih sam godinama uvijek oklijevao. I sve to zvuči divno krasno, što i je, ali samo su 24 sata u danu, većinu kojih treba spavati i raditi i teško je naći balans.
Trenutačno uživam u radionici pisanja i u glazbenoj školi, ali to, uz redovno socijaliziranje, ostavlja jako malo vremena za samog sebe, za odmor, a i teško je uopće naći vremena za raditi na svemu na čemu radim. Pošto mi nije strano dovesti se do burnouta i onda pauzirat hrpu toga, kako najbolje postići neki balans? Kako odrediti što (a i koga) ostaviti u životu, što odbaciti?
Iscrpljujuće je pokušati raditi apsolutno sve odjednom, a opet je teško izbaciti jednu stvar koja te veseli kako bi se fokusirao na drugu.
Dragi više-manje neanksiozni mladiću,
za početak, čestitam što se si odvažio zakoračiti u svijet. Tvoj entuzijazam je rijetka i lijepa stvar, a tvoje pismo izdvaja se među ostalima koja čekaju red u Pitaj Doru inboxu. Dok većinu muči smorenost i razočaranje smislom umjetnosti, rada i postojanja, ti ne znaš kud bi sa sobom od previše smisla. Prije nego se upustimo u analizu i tretiramo tvoje stanje kao problem, zaustavimo se malo u ljepoti oduševljenja svijetom koje trenutno osjećaš. Možda fraza “grlom u jagode” službeno znači biti nepromišljen, ali osobno ne znam puno ljepših izraza u našem jeziku.
Tvoje je stanje potpuno razumljivo s obzirom na to da si prvi dio života proveo skrivajući se od svega, i na neki način mislim da ni nemaš problem. Ako si potpuno izgladnio, normalno je da ćeš se baciti na hranu, prejesti se i završiti na ispumpavanju želuca, a onda ćeš naučiti s vremenom dozirati. Kako kaže izmišljeni latinski citat na tetovaži Angeline Jolie: quod me nutrit me destruit.
Dobro mi je poznata tamna strana tvojeg, usudit ću se reći, i dalje anksioznog tipa volje za životom. Osobno sam dosta vremena provela u bujici eksplozivnog oduševljenja svime s brzim sagorijevanjem, koji bi obično došao nakon tmurnih perioda u kojima mi se svijet činio raščaran i bezvezan. Proći će! Ne znam koliko krugova sagorijevanja, povlačenja od svijeta i ponovnog bacanja grlom u jagode je potrebno, ali dođe vrijeme kad se kakav-takav balans uspostavi. Nema potrebe da anticipiraš burnout, pokušaj uživati u poletu i zanosu dok traju.
Odgovor na tvoja pitanja kako postići balans i kako znati što i koga izbaciti iz života, bojim se, neće biti odgovor na ono što te zapravo mori, ali evo nekih konkretnih smjernica. Nisi Hermiona Granger i nemaš vremokret, nečega se moraš odreći. Uz posao, spavanje i druženje, optimalno je baviti se jednom (po jednom) kreativnom aktivnosti. Odreci se onoga što ti nije najvažnije.
Ako ti je sve podjednako uzbudljivo, još bolje: odaberi nasumično, baci pravu ili fiktivnu kovanicu. Ispiši se iz glazbene škole osim ako planiraš biti klasični instrumentalist. Što se druženja i evenata tiče, mislim da se nitko ne bi trebao opirati volji za druženjem dok god ga to veseli. Kada prođeš fazu istinske zabave i shvatiš da forsiraš izlaske a radije bi bio doma, znat ćeš da je vrijeme za promjenu. Ne može prije zore svanuti, kaže još jedna mudra izreka.
Znam, glavni problem je taj da se ne želiš ničega odreći jer konačno uživaš u raznim stvarima i to je tako nepravedno. Ali ako želiš postići balans, potrebno je da prihvatiš (još jednu) narodnu mudrost: život nije fer, i da aktivno radiš na suzdržavanju od stvari koje će te odvesti u preopterećenje. Kao što ti je netko kad si bio dijete rekao da je dosta crtića i da je vrijeme za spavanje, tako ćeš morati i ti reći samom sebi da je dosta kad te uhvati vatrena želja da upišeš još i tečaj japanskog dok prolaziš kraj škole stranih jezika.
Od ustajanja iz kreveta, preko brige o sebi i drugima, do odlaska na spavanje u normalno vrijeme, ništa u životu nije fer i puno toga je muka. Nije fer da smo smrtni i da imamo ukupno zastrašujućih 4000 tjedana na raspolaganju, ali za razliku od milijuna drugih nepravdi na ovom svijetu, protiv te se nema smisla boriti.
Puno toga je već izgovoreno i napisano o frenetičnom dobu koje živimo, o opsesiji produktivnošću i nemogućnosti istinske dokolice. Tvoje muke nisu niknule niotkuda: svi smo prezasićeni porukom da moramo biti bolji i napredovati, biti oni koji postižu više. Naše poimanje protoka vremena vezano je uz početke industrijskog doba i cijepanje dana i tjedna na umjetne jedinice u službi stvaranja profita, a danas smo toliko pounutrili kapitalističke principe da je postalo normalno reći da smo odradili trening, kavu, izlet ili svadbu.
Nažalost, u vremenima u kojima je politička opcija koja zagovara više dokolice teška utopija, ostaje na svakome ponaosob da izdržava tu planetarnu tjeskobu popraćenu pričom o kraju svijeta kako zna i umije. Pružati otpor takvom shvaćanju vremena je nešto što moramo raditi sami, ali ipak moramo. Život nije proizvodna traka koju moramo optimizirati da bismo što efikasnije stigli do groba.
Nije bez vraga da se boravak u prirodi preporuča kao lijek za živce. Ključna stvar je da tamo vrijeme protječe drugim tempom. Šumska ekipa cvrkuće i krekeće, šumi, grakće, šušti, žubori i pirka onkraj svake ideje o žurbi, ekspanziji i moranju. Ako pitaš potok ili livadu s koje aktivnosti da se ispišeš, ne šalim se, možda dobiješ ideju da tome pristupiš sezonski – zašto tridesete ne bi posvetio pisanju, a četrdesete muzici, ili dio svake godine jednome, a dio drugome? I potok presuši ljeti, a drveće odbaci lišće zimi. Ne moraš sve raditi sada i odmah – da citiram još jednog narodnog mudraca, pokojnog mi dedu: Na brzinu se muhe loviju.
Bez dosade, dokolice i odmora ionako nema umjetnosti, a bez greške nema kreativnosti. A kao što znaju najmudrija bića – životinje, mala djeca i zaljubljeni parovi – najljepše od svega je kvalitetno protratiti vrijeme. Što god odlučio u vezi svojih aktivnosti, nadam se da ćeš uvijek naći neko vrijeme za izgubiti.
Sretno!
Želite Dorin savjet? Pošaljite pismo o svojem problemu putem anonimnog formulara na linku. Savjete objavljujemo zadnjeg petka u mjesecu.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Iza scene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
