Intervju WHW Akademija privodi kraju rad svoje sedme generacije i šalje polaznike_ce u daljnji razvoj koncepata koje su oblikovali posljednjih osam mjeseci. Okosnica ovogodišnjeg interdisciplinarnog studijskog programa za mlade umjetnike – nazvanog Sjeti se slobode – bila je spoj poezije i vizualnih medija s tematikom granica. U geopolitičkom kaosu današnjice, Akademija je pružila svojim polaznicima_ama moduse kontempliranja o granicama kao mjestima kontrole nad životima i identitetima, ali i metaforičkim odrednicama koje uključuju jedne, i isključuju drug(otn)e.
Kao i svake godine, jedan od prvih rezultata ovog edukativnog programa bila je kolektivna izložba. Pokret, ostanak, povratak otvorena je u Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) 24. listopada, a može se posjetiti do 30. listopada. U ovogodišnjem programu i izložbi sudjelovali_e su Varduhi Balyan, Karla Crnčević, Larisa Crunțeanu, Nevena Delić, Katarina Gotic Damiani, Anima Goyal, Katarzyna Łukasik, Alisa Oleva, Nevena Savić, Ezra Šimek, Behshad Tajammol i Petar Vranjković, a uz kolektiv WHW-a kao kustosica je djelovala Ana Kovačić. Prema njezinim riječima, program je bio iznimno produktivan: “Svi su radovi na izložbi novoproducirani, svi umjetnici_e su odlučili_e napraviti nešto novo, specifično za ovu temu i mislim da se to vidi na samoj izložbi, da je tema prodisala i razgranala se.”
Velik poticaj ovogodišnjoj produkciji dao je terenski posjet Bihaću, na kojem je većina radova i nastala. Ana Dević, jedna od članica WHW-a, ističe: “Živimo u vremenu koje je obilježeno ratovima koji ne prestaju, koji se multipliciraju genocidom i raznolikim oblicima opresije. Bilo nam je izuzetno važno posjetiti Bihać jer je upravo to mjesto granica, mjesto gdje Europa postavlja svoje Fortress Europe zakone i moduse.” Tvrđava Europa je pojam koji se još od 2. svjetskog rata koristi u ratnim propagandama, a danas doprinosi mitu zaštite bijele europske kulture od invazije drugačijih, koji se ogleda u progresivno sve okrutnijim graničnim politikama.
Prema Dević, koja je i sama pjesnikinja, WHW je odabrao poeziju kao ključan aspekt ovogodišnjeg programa upravo jer ona sama uspijeva omekšati granice ekspresije: “Velik broj pjesnika, osobito palestinskih i ukrajinskih, ne šuti već govori o mjestima gdje se trenutno događaju neviđeni zločini. Za mene je poezija mjesto gdje možemo progovoriti o tome i mjesto koje nam omogućuje da kroz neku fazu fermentacije progovorimo istinu – i govoreći o sebi, i obraćajući se svijetu i drugima.” Na sličnom tragu, Kovačić smatra poeziju komponentom koja zaslužuje veći prostor u domeni suvremene umjetnosti: “Iako je ona tu uvijek prisutna, čini nam se da je upravo sada trenutak da se vratimo poeziji kao sjecištu između emocionalnog i političkog.”
Upravo zato taj modus izražavanja igra ključnu ulogu u samom postavu, koji se sastoji od foto, video i prostornih instalacija. Dio uključenih fotografija – rad Poems about things with permeable borders Larise Crunțeanu – suspendiran je u prostoru. Na poleđini otisaka ispisani su stihovi na engleskom koji referenciraju probijanje granica, poput: “Bloodlines leak through time, with every vein blurring one life into another.” Foto instalacija All Roads lead to the Border Nevene Delić, koja prikazuje točku na cesti nekoliko metara od 175 km duge bodljikave žice koja razdvaja Mađarsku i Srbiju, fizički je izmještena iz očekivane centralne pozicije na zidu. Na jednom od zidova ispisan je i tipografski rad Petra Vranjkovića do you remember the first time you crossed the border, koji brisanje granica doslovno utjelovljuje u brisanju kontura slova.
Pokraj samog izlaza iz GMK smješten je TV sa slušalicama i projekcijom rada Guesthouse filmašice i novinarke Varduhi Balyan. Rad se sastoji od statičnih prizora iz “prihvatnog centra” za migrante čiji zahtjevi za ulazak u zemlju nisu prihvaćeni. Praćen naracijom iskustava tamo smještenih ljudi, rad cilja destabilizirati poimanje gostoprimstva i pripadanja.
Sličan cilj ima i outlaw lullaby, svojevrsni video-kolaž u kojem Ezra Šimek spaja snimke s putovanja u Bihać i prethodnog putovanja kroz SAD s referencama iz pop kulture, glazbom i naracijom, preispitujući poimanja prostora i slobode. Na starijem računalu prikazana je i serija pjesničkih plakata Do you remember Alise Oleve, nastala kao komad kolektivnog i višejezičnog autorstva s dijelom drugih polaznika_ca. Sastoji se od 12 pjesama – “partitura za hodanje”, kako ih naziva autorica – a cilj je ubuduće ih izložiti javno na ulicama Zagreba.
Uz kontemplativne instalacije i fotografije motiva koji odražavaju aktualnu zbilju – graničnih prijelaza, naplatnih kućica, stranih MMA boraca, životinja u pokretu – izložba preispituje i povijesne narative. Interaktivna analogna instalacija Invisible Gaze Karle Crnčević i Behshad Tajammol sastoji se od osvjetljenog boxa nad kojim posjetioc_teljica može povećalom promatrati izloženi negativ. Snimke na negativu spoj su fotografija i fragmenata povijesnih dokumenata kojima Crnčević i Tajammol spajaju svoja iskustva arhiviranja povijesti ženskog otpora u Iranu i partizanskog otpora Jugoslavije.
Tammajol pojašnjava: “Iako se ta građa konceptualno razlikuje, zanimali su nas elementi i detalji koji povezuju ta dva arhiva. Zanimala nas je i uloga arhiva u formiranju kolektivnog sjećanja jer arhiv nije neutralan, već ovisi o svojoj institucionalizaciji. No on može biti i nešto što ne pripada nužno prošlosti, već nam omogućuje da zamislimo budućnost i vidimo sličnosti između pokreta otpora.” Upravo takav transnacionalan i kolektivan otpor preispituje ukorijenjenost razlika i adresira paradoks ograničenih migracija u globaliziranom svijetu. Umjetnost i poezija, pritom, tu su da ekspliciraju koliko ljudskost i solidarnost ne podliježu tim granicama.
Objavljeno
