Tema Prošle su gotovo tri godine otkako je usvojen Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi – krovni propis koji uređuje ključna pitanja kulturne politike, od financiranja programa i rada kulturnih vijeća do upravljanja ustanovama u kulturi. Iako nije istaknuto u samom nazivu, Zakonom je obuhvaćeno i pitanje koje je za nezavisnu kulturnu scenu od presudne važnosti: dodjela javnih prostora za rad. Točnije, prema članku 14. Zakona, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i Vlada, obvezne su definirati kriterije i postupke za dodjelu prostora putem javnih natječaja ili neposrednih pogodbi.
Kako se ovaj dio Zakona provodi u praksi, tijekom 2024. i 2025. godine istražili su Savez udruga Klubtura i Mreža društveno-kulturnih centara DKC-HR. Istraživanje je obuhvatilo analizu nacionalnog okvira i usporedbu lokalnih praksi u pet gradova – Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Dubrovniku – kroz pregled dokumentacije i razgovore s predstavnicima javnih tijela, organizacija u kulturi i stručnjacima za javne politike.
Rezultati su predstavljeni 24. travnja na javnom događanju u Novinarskom domu u Zagrebu, koje su organizirali Savez udruga Klubtura, Mreža društveno-kulturnih centara i Operacija grad – na istom mjestu gdje su nešto više od tri godine ranije organizirali i jedinu javnu raspravu o prijedlogu Zakona prije njegova usvajanja. Zaključke i preporuke analize predstavili su Sven Janovski, Jelena Androić i Andrea Stanić, članovi_ce šireg autorskog tima koji, uz njih, čine i Anka Kekez Koštro, Kristina Tešija, Petra Marčinko i Domagoj Šavor.
Jedan od glavnih zaključaka izvještaja odnosio se na pravne i administrativne prepreke koje otežavaju sustavnu provedbu članka 14, primjerice izostanak uredbi koje bi precizno definirale postupke i kriterije za dodjelu prostora organizacijama civilnog društva i akterima u kulturi. Uz to, ozbiljne izazove predstavljaju i nepotpune evidencije državne i lokalne imovine, neriješeni imovinsko-pravni odnosi te nepostojanje ažuriranih registara dostupnih prostora.
Autori_ce istraživanja također upozoravaju na slabosti međuresorne komunikacije – kako na razini gradskih uprava, gdje često izostaje koordinacija između odjela za kulturu i odjela za imovinu, tako i na nacionalnoj razini, gdje još nema jasne povezanosti između kulturnih politika i upravljanja državnom imovinom.
Iako su neki gradovi, poput Zagreba i Rijeke, donijeli odluke o kriterijima i postupcima za dodjelu prostora te raspisali natječaje, praksa pokazuje da su novi mehanizmi često nedovoljno prilagođeni različitim vrstama prostora i specifičnim potrebama aktera u nezavisnoj kulturi. Istovremeno, prostorni fond koji je zaista dostupan za kulturno djelovanje ostaje ograničen, često neadekvatan, a natječajni uvjeti nerijetko postavljaju prepreke novim akterima i manjim organizacijama koje tek nastaju.
Kako te poteškoće izgledaju u praksi, pokazala su i iskustva sudionica i sudionika foruma, većinom aktera nezavisne kulturne scene, koji su iz vlastitih iskustava govorili o problemima s traženjem i korištenjem prostora za rad u Zagrebu. Pred ozbiljnim brojem okupljenih predstavnika medija i druge zainteresirane javnosti pričalo se kako o problemima s postojećim prostornim kapacitetima za kulturno-umjetničku produkciju, tako i o izazovima koje novi zakon i prateći natječaji donose.
Posebno je istaknuto da, iako je Grad Zagreb 2023. godine donio Odluku o davanju u zakup gradskih prostora udrugama te fizičkim osobama koje djeluju u području kulture, natječaj za dodjelu prostora organizacijama koje djeluju u ovom polju još uvijek nije proveden. Dosad je raspisan tek jedan natječaj, onaj za davanje u zakup gradskih prostora fizičkim osobama koje djeluju u području kulture, što dodatno otežava položaj brojnih udruga koje su bez adekvatnog prostora za rad.
O posljedicama takve situacije, ali i o problemima koji proizlaze iz neadekvatne komunikacije s nadležnim gradskim uredom, govorio je Nikola Mijatović iz Cirkorame. Istaknuo je kako je Cirkorama do zagrebačkog potresa koristila gradski prostor, no da ga je, unatoč njegovoj neupotrebljivosti nakon oštećenja, nastavila plaćati još devet mjeseci. Djelomično rješenje pronašli su kroz suradnju s Pogonom, gdje su dobili mogućnost korištenja cirkuskog šatora postavljenog u dvorištu centra.
Pogon su brojni sudionici foruma naveli kao pozitivan primjer transparentnog upravljanja javnim prostorima, no takve su prakse u Zagrebu prije iznimka nego pravilo. Zbog općeg nedostatka adekvatnih prostora, raspoloživi termini za programe, probe, radionice i druge oblike korištenja izrazito su ograničeni. Kako je slikovito primijetila jedna od sudionica foruma, na slobodan termin čeka se kao na magnetsku rezonancu.
Drugi važan prostorni resurs za nezavisnu kulturnu scenu u Zagrebu je Medika, koja pati od niza problema, poput nedostatka grijanja i slabih tehničkih uvjeta. No unatoč tome se koristi i kao atelje, i kao glazbeni studio u kojem vježba čitav niz bendova, ističe Sanja Burlović, koordinatorica AKC Attack, koja opisuje kako korisnici u zimskim mjesecima ujutro sami lože vatru kako bi u prostoru uopće mogli raditi. Izostanak minimalnih tehničkih uvjeta jedan je od razloga zbog kojeg udruga još od 2011. nema ugovor o korištenja prostora, a na tu situaciju ne može utjecati jer je Grad Zagreb, kao vlasnik Medike, jedini odgovoran za održavanje zgrade.
Premda je slučaj Medike jedan od drastičnijih primjera, on ukazuje na strukturne probleme u upravljanju gradskim prostorima i potrebu za sustavnijim i održivijim pristupom njihovom korištenju. Na tu je dimenziju ukazala i Sonja Leboš iz Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), istaknuvši kako komercijalni najam nije uvijek ekonomski opravdan, kao i da se treba okrenuti pravu korištenja koje onda uključuje i brigu o prostoru, čime bi se neaktivni gradski prostori spasili od sporog propadanja.
U tom kontekstu više puta je spomenut prostor nekadašnje Gradske klaonice u Heinzelovoj, a nedavno je predstavljena i nova inicijativa koja zagovara njegovu adekvatnu aktivaciju, s fokusom na potrebe nezavisne kulturne scene za radnim prostorima. Iako se grad već čitavo desetljeće bavi pitanjem budućnosti ovog kompleksa, sudionici su istaknuli kako je moguće usvojiti hibridni model kojim bi se, tijekom procesa pronalaska dugoročnog rješenja obnove, prostor privremeno stavio u funkciju i tako ublažio postojeće deficite.
Još jedan lajtmotiv cjelokupnog susreta bio je i frustracija sustavnim nerazumijevanjem specifičnosti situacije u kojoj se nezavisna kulturno-umjetnička scena nalazi. To se jednim dijelom očituje time što se novim natječajnim kriterijima za dodjelu prostora pretpostavlja ili potiče da se u njima održavaju javni događaji, ignorirajući potrebu za prostorima koji bi bili isključivo radni, pripremni ili skladišni, bilo za izvedbenu, likovnu ili primijenjenu umjetnost.
Sceni kronično nedostaje prostora za produkciju i radioničkih prostora, a svoje izazove u njihovu pronalasku opisale su i predstavnice strukovnih organizacija HDD-a i SPID-a. Pohvalna praksa su trajne rezidencije ili regularni termini koje su umjetničkim skupinama počeli pružati neki od zagrebačkih kulturnih centara o kojima je govorila Dunja Vuković iz teatra za djecu i mlade Poco Loco.
S druge strane, o stanju dijela gradskog prostornog fonda koji završi u natječajima za dodjele prostora na forumu je, ali i na ovom portalu, posvjedočila i samostalna likovna umjetnica Sara Salamon. Hladni i derutni stanovi u potkrovljima starih zgrada uskog, ponekad opasnog stubišta i bez lifta otežavaju i običnu slikarsku praksu, a kamoli izradu, montažu i prijenos instalacija karakterističnih za suvremena umjetnička kretanja.
Na dio prostornih potreba nezavisne scene u budućnosti bi trebali odgovoriti novi prostori kojima će upravljati gradska ustanova Novi prostori kulture. Hrvoje Laurenta, ravnatelj ustanove, predstavio je aktualne projekte, među kojima su budući Društveno kulturni centar Paromlin – gdje će pet posto prostora biti pod upravom NPK – zatim Interkulturni društveni centar na Trnju te prostori bivšeg kina Kalnik i tvornice Pluto koji će biti otvoreni za nezavisne aktere u kulturi.
Kao potencijal istaknuti su i prostori mjesnih odbora – iako ti prostori sami po sebi nisu bez izazova, neki od njih mogli bi poslužiti za privremene ili povremene potrebe za radnim ili izvedbenim prostorima. No za odgovor na trajne i specifične potrebe lokalne nezavisne scene bit će potrebna ozbiljna koordinacija svih gradskih aktera.
Unatoč otvorenosti za suradnju koju su sudionici foruma istaknuli kao ključnu za buduće korake, niti iz Ministarstva kulture i medija niti iz Grada Zagreba nitko se nije odazvao na poziv ni sudjelovao u raspravi. Takav izostanak dijaloga dodatno potvrđuje nalaze istraživanja: gotovo tri godine nakon usvajanja zakonskog okvira na terenu je, nažalost, previše toga ostalo isto, a nezavisna kultura, bilo da se radi o plesu, glazbi, filmu ili vizualnoj umjetnosti, o(p)staje na sve manjem prostoru.
ObjavljenoObjavljeno
