Blic Od rujna 2020. na portalu i izvan njega pratimo izradu prijedloga novog Zakona o kulturnim vijećima, financiranju javnih potreba u kulturi te upravljanju ustanovama u kulturi. Iako već iz javnog savjetovanja u obliku Obrasca prethodne procjene učinaka (novog) Zakona nije bilo jasno zašto se spajaju tri ključna zakona za funkcioniranje kulturnog sustava, od kojih je jedan – onaj o upravljanju javnim ustanovama u kulturi – posve neprimjereno uključen u sadržaj zakona, Ministarstvo kulture odlučuje do kraja provesti svoju volju.
Iz Ministarstva tako pratimo pozivanje na novi Zakon koji će riješiti financiranje plaća za zaposlene na projektima odabranim za financiranje javnih potreba u kulturi, potom najavu zakonodavnih aktivnosti kako bi se deset ključnih zakona uskladilo s nepostojećim Zakonom o euru, pa onda i odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, ključnog strateškog dokumenta polja kojim upravlja Ministarstvo kulture i medija. Naposljetku, Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi podnesen je na javno savjetovanje 11. veljače 2022, baš usred roka za odabir radne skupine za izradu Nacionalnog plana, odnosno bez prethodne analize stanja sektora te strategije njegova razvoja u predstojećem razdoblju.
Javno savjetovanje o prijedlogu Zakona bilo je otvoreno do 14. ožujka 2022, a s obzirom da je izostao participativni proces njegove izrade, savezi udruga civilnog društva u području kulture sami organiziraju javnu raspravu o prijedlogu Zakona. Cilj rasprave koja je održana usred javnog savjetovanja bio je upravo inicirati proces analize prijedloga Zakona, uz ključno sudjelovanje onih na koje novi Zakon direktno utječe. Zaključci s tribine nedvosmisleno su ukazali na potrebu povlačenja zakona iz procedure kako bi se, primarno, odvojio sadržaj javnog financiranja kulture i kulturnih vijeća od upravljanja javnim ustanovama u kulturi, te kako bi se zakon u pogledu rokova, kriterija i nadležnosti doradio i prilagodio stvarnim potrebama kulturnih aktera i šire kulturne zajednice. U samo javno savjetovanje došao je 451 komentar: prihvaćena su 42 komentara, djelomično prihvaćeno 40, nije ih prihvaćeno 120, a primljeno na znanje čak 249.
Dva tjedna kasnije, sa sjednice Vlade RH 27. travnja, Nacrt prijedloga Zakona upućen je na prvo čitanje u Sabor. Kao što su u priopćenju istaknuli savezi koji su organizirali jedinu javnu raspravu o prijedlogu Zakona, “upitno je za koga i zašto se ovaj Zakon donosi imajući na umu da ne donosi ključne, sistemske i toliko nužne promjene za područje kulture”. Naveli su i da posebno zabrinjava to što Zakon koji je uskoro na čitanju u Saboru donosi izmjene stavki koje u nacrtu nakon javnog savjetovanja nisu bile ni predviđene. Točnije, “propisuje da vijeća izabrana po starom Zakonu o kulturnim vijećima i nakon donošenja novog Zakona ostaju u mandatu. S obzirom na to da je, kako ističe Ministarstvo, osnovni razlog za donošenje novog Zakona promjena obuhvata kulturnih vijeća i izmjena njihovih naziva, aktualni članovi vijeća zaista nemaju temelj za ostanak u mandatima”. Razlog tomu možda se krije u izradi Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, čiji su članovi radne skupine, osim zaposlenika Ministarstva, upravo predsjednici kulturnih vijeća koje je odabrala sama ministrica.
Zakonodavna procedura Sabora RH nalaže da se prije rasprave na plenarnoj sjednici prijedlog zakona uvrsti na dnevni red sjednice matičnog tijela i Odbora za zakonodavstvo, kako bi se ta radna tijela izjasnila o svim elementima prijedloga zakona, kao i o njegovim ustavnim osnovama. U slučaju prijedloga Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, sjednica matičnog radnog tijela, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu na kojemu je prijedlog trebao biti raspravljen, inicijalno je zakazana 5. svibnja. Ipak, sjednica nije održana, već je rasprava ovog Odbora, kao i Odbora za zakonodavstvo odgođena za 12. svibnja – isti dan, gotovo isti sat, kada je predviđena i plenarna saborska rasprava.
Procedura redovnog procesa rasprave o prijedlogu zakona predviđa dva čitanja zakona, pri čemu prvo čitanje obuhvaća, redom: uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog, kao i donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona. Zakazivanje istodobnih rasprava na odborima i na plenarnoj sjednici dovodi u pitanje smislenost i kvalitetu saborske rasprave u kojoj se prvo čitanje prijedloga Zakona odvija kada i sjednice Odbora čija su stajališta predmet te iste rasprave.
Ovakvo se odrađivanje procedure – ili njezino izigravanje – doima dosljednim s obzirom na dosadašnji tijek donošenja novog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, od kojeg ministrica, po svemu sudeći, nema namjeru odustati.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
