Intervju Piše: Matko Vlahović
Prije nekoliko mjeseci na Kulturpunktu smo pisali o sudjelovanju mladih u kulturnim programima i događanjima koje organiziraju institucije, udruge i organizacije civilnog društva. Pritom je posebno značajan bio podatak iz ankete Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu kako je tek nešto više od petine mladih barem jednom posjetilo neki društveni centar, klub ili udrugu mladih. Međutim, uključivanje mladih u programe je izazov s kojim se organizacije susreću već dulje vrijeme. Tako su, potaknuti primijećenom niskom participacijom mladih u kulturnim programima, Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade i Mreža mladih Hrvatske proveli vlastito online istraživanje i niz fokus grupa kako bi locirali gdje točno dolazi do diskrepancije potreba i interesa ove podzastupljene društvene skupine te kulturnog sadržaja koje nude različite organizacije. Rezultate ispitivanja početkom su rujna predstavile Ida Jagar i Janja Sesar iz Pogona te Kristijan Orešković iz MMH.
Istraživanje je izrađeno u sklopu Erasmus+ projekta The Melting Pot koji Pogon i Mreža mladih provode u suradnji s partnerima iz Srbije i Makedonije. Online anketom je ispitano 246 osoba. Sudionice_i većinom su dolazile_i iz mjesta s više od 50000 tisuća stanovnika, najviše iz Zagreba. Riječ je o mladim osobama u dobi od 16 do 30 godina, sveukupne prosječne dobi od 22 godine – 80 posto ih je bilo ženskog roda, 72 posto u sustavu školovanja, četvrtina je bila zaposlena, a 3,3 posto u NEET statusu (nezaposleni koji ne traže posao te nisu u statusu školovanja). Sveukupno se 43 posto sudionika_ca deklariralo kao pripadnik_ca ranjive skupine – to jest, kao osoba iz ruralnih područja, pripadnik_ca nacionalne manjine, LGBTIQ+ osoba, osoba s ekonomskim poteškoćama ili osoba s invaliditetom. Popratne fokus grupe provedene su putem Zoom platforme sa sudjelovanjem 30 osoba.
Gotovo su svi sudionici_ce istraživanja, njih 92 posto, izjavili kako smatraju da institucije, organizacije i državna tijela većinom ne uključuju mlade u procese osmišljavanja programa kulturnih sadržaja u lokalnoj zajednici, kao ni politika za mlade koje se dotiču kulture. Iz Pogona i Mreže mladih u sažetku su istraživanja istaknuli kako i onaj maleni broj organizacija i programa koji uključuju mlade to uglavnom provode pomoću “metoda upitnika, fokus grupa ili diskusija na radionica, pri čemu to najviše čine udruge i organizacije mladih, kustosice u muzeju, nezavisne kulturne organizacije i srednje škole. S obzirom na to da veći dio sudionika_ca triju fokus grupa tvrdi da kulturne institucije nisu dovoljno otvorene za prijedloge mladih jer imaju unaprijed definirane programe, nisu financijski dostupne i ne žele raditi sadržaje izvan onih već predviđenih – mladi kao prostor za vlastito uključivanje vide kroz savjetovanje prilikom izrade vizuala za kulturne sadržaje te ponajviše tijekom razvoja programa za mlade”. S druge pak strane, sudionici_e paralelnog ispitivanja nekolicine osoba zaposlenih u kulturnim institucijama i organizacijama smatraju kako su mladi dovoljno uključeni planiranje kulturnih sadržaja – konkretno, to smatra njih 77 posto, te je gotovo svaki drugi djelatnik_ca zadovoljan_na interesom mladih za kulturne programe.
Gotovo je 80 posto mladih ispitanica_ka izjavilo da im kultura i umjetničko izražavanje predstavljaju bitan dio života. Pod kulturnim životom dvije trećine mladih podrazumijeva aktivno izražavanje kreativnih ideja, a gotovo polovici taj pojam označava nešto čime se ispunjava slobodno vrijeme. Dakle, mladi s jedne strane izražavaju visok stupanj interesa za kulturu, dok se s druge strane taj interes ne prelijeva u posjećenost programa kulturnih institucija i organizacija. Uzrok ove diskrepancije ispitanice_i vide u nedovoljnoj vidljivosti kulturnih programa, kao i njihovoj nedovoljnoj usmjerenosti prema mladima.
“I mlade osobe i djelatnici_ce kulturnih institucija/organizacija slažu se da mladi umjetnost doživljavaju elitistički i rezerviranom samo za ekscentrične osobe čime može doći do indirektnog slanja poruka da mladi nisu dorasli shvaćanju umjetničkog događaja. Same institucije često imaju predrasudu da mladi neće razumjeti njihov sadržaj ili se ne žele potruditi privući mlade na vlastita događanja jer su mladi ponekad teško dohvatljiva ciljana skupina. Djelatnici_ce kulturnih institucija pak smatraju da do problema dolazi tijekom školovanja i odrastanja kada mladi nisu dovoljno izloženi kulturnim sadržajima te se propušta stvaranje afiniteta prema kulturi”, ističu u Pogonu i Mreži mladih.
Kroz proces istraživanje je stoga prepoznato da kultura mora biti otvorena za mlade, pogotovo kad je u pitanju kreiranje programa. Dakle, umjesto da ih se nastavi promatrati kao pasivne konzumente sadržaja, mlade je nužno ravnopravno uključiti u njegovo stvaranje. Na takvim je premisama u sklopu fokus grupa proizvedeno nekoliko smjernica za inkluziju mladih u kulturi koje uključuju: bolju promociju kulturnih programa korištenjem jezika mladih i aktualnih kanala komunikacije, kreiranje interaktivnih programa u direktnoj suradnji s mladima, smanjivanje formalnosti događanja u kulturnim institucijama, prepoznavanje neformalnih udruženja mladih kao bitnih sudionika u stvaranju sadržaja, kao i osiguranje popusta na ulaznice.
ObjavljenoObjavljeno
