Tema Na sjednici početkom lipnja Vlada RH je usvojila novi Nacionalni program za mlade za razdoblje 2023. do 2025., kao i Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o savjetima mladih. Sredinom lipnja Mreža mladih Hrvatske izdala je priopćenje u kojem ističe problematičan proces donošenja Prijedloga. Naime, nakon javnog savjetovanja o izmjeni zakona iznenada su prihvaćeni prvotno odbijeni komentari Mladeži HDZ-a, a bez obavještavanja članova radne skupine. Predložene izmjene uključuju osnivanje Savjeta mladih RH. Mreža mladih Hrvatske smatra da takav savjet nije potreban jer već postoje neformalne koordinacije savjeta mladih i postojeći Savjet za mlade Vlade RH. Povodom spomenute problematične izmjene Zakona i usvajanja Nacionalnog programa razgovarali smo s glavnim tajnikom Mreže mladih Hrvatske Josipom Miličevićem.
Prema prošlogodišnjem istraživanju MMH o potrebama mladih, većina mladih smatra da državne i lokalne vlasti uopće ne odgovaraju na njihove potrebe, dok je prema IDIZ-ovom istraživanju o političkoj pismenosti iz 2021. dvije trećine maturantica_a izjavilo da političke stranke služe isključivo zapošljavanju. U kojoj mjeri ovakvi stavovi mladih utječu na njihovu političku participaciju? Koji su, iz tvojeg iskustva rada s mladima, najčešći načini na koje sudjeluju u političkom životu?
Takvi stavovi, a kao rezultat nepostojećih politika za mlade, direktno se reflektiraju u apstinenciji mladih od sudjelovanja u političkim procesima. Bilo bi licemjerno da društvo od mladih očekuje snažnije sudjelovanje, a ne stvara preduvjete gdje je participacija mladih smislena i produktivna. Mlade kroz formalno obrazovanje ne učimo o tome koje sve prilike i mogućnosti za sudjelovanje imaju, vijeća učenika i učenica u školama najčešće ne ispunjavaju svoju ulogu, političke stranke mlade ne prepoznaju kroz svoje programske dokumente (ili ne žele aktivne, samosvjesne i informirane mlade), a nadležne institucije godinama ne donose ključne dokumente. To ne znači da su mladi nezainteresirani za sudjelovanje, samo su nezainteresirani za tokenizam i svođenje njihove participacije na “koliko je mladih izašlo na izbore?”.
Jedan od formalnih načina političke participacije mladih predstavljaju savjeti mladih. Možeš li opisati način rada savjeta?
Svaka jedinica lokalne samouprave (dakle grad ili općina) kao i regionalne (županija) dužna je osnovati savjetodavno tijelo mladih sastavljeno od mladih osoba. Iako je u Zakonu postavljeno očekivanje, u stvarnosti brojke izgledaju dosta porazno. Provedbu Zakona o savjetima mladih prati Središnji državni ured za demografiju i mlade, a prema izvještaju za 2021. godinu, 78 % jedinica lokalne/regionalne samouprave nije imalo savjet mladih, a gotovo polovica svih osnovanih zapravo nije funkcionirala. U prijevodu, aktivna su bila samo 73 savjeta mladih – u RH postoji ukupno 555 jedinica lokalne i regionalne samouprave, što je dakle oko 12 posto. Uloga savjeta je, kao što i ime kaže, da savjetuje predstavničko tijelo općine, grada ili županije, odnosno, da bude glas mladih koji će općinski/gradski/županijski donositelji odluka konzultirati kada donose bilo koju odluku koja će utjecati na mlade u toj sredini.
U sredinama gdje to funkcionira dobro, članovi i članice savjeta mladih sudjeluju u radu općinskih/gradskih/županijskih vijeća – bez prava glasa – kada se točke dnevnih redova tiču mladih. Zatim, kroz suradnju s općinskim/gradskim/županijskim upravama, savjeti mladih aktivno predlažu i rade na osmišljavanju i provedbi lokalnih programa za mlade, sudjeluju u radu različitih odbora predstavničke vlasti, rade na kriterijima za dodjelu stipendija učenika_ca ili studenata_ica, daju prijedloge i mišljenja na teme od interesa za mlade, sudjeluju u pripremi, provedbi i evaluaciji različitih općinskih/gradskih/županijskih projekata i projekata udruga mladih i za mlade u lokalnim zajednicama, te služe kao poveznica između vlasti i mladih.
Iako im je djelokrug rada propisan Zakonom i predviđa savjetodavnu ulogu, u praksi se savjeti mladih najčešće bave obilježavanjem različitih manifestacija (Dan ružičastih majica, Dan narcisa…), organizacijom sportskih turnira, kino predstava, humanitarnih akcija, norijade i sl. Razlozi za to su različiti, ali iz prakse saznajemo da u tome prednjače neinformiranost obiju strana (i mladih i donositelja odluka) o svrsi i sadržaju Zakona te nezainteresiranost istih za suradnju po pitanju donošenja odluka koje se tiču mladih. To dovodi do toga da i postojeći savjeti mladih ne ispunjavaju svoju svrhu. Kao rezultat, savjeti mladih u praksi najčešće preuzimaju ulogu organizacija civilnog društva (u sredinama u kojima ne postoji aktivan civilni sektor) pa se bave temama i aktivnostima koje mogu sami provesti, a koje su često izvan djelokruga propisanog Zakonom, kao i onima za koje se smatraju kompetentnima.
Na sjednici Vlade RH održanoj 7. lipnja usvojen je Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o savjetima mladih. Koje sve promjene u funkcioniranju Savjeta donosi predložena izmjena zakona?
Prvo bi istaknuli pozitivne promjene, koje su rezultat rada radne skupine, kao i inputa samih članova_ica savjeta mladih i organizacija mladih i za mlade kroz javno savjetovanje. Tako se napokon omogućava elektroničko sudjelovanje na sjednicama, nešto što je već dulje vrijeme bilo potrebno, ali je tek s pandemijom svima postalo jasno da mora ući u Zakon. Mandati savjeta mladih usklađeni su s mandatima vijećnika koji ih biraju, što odgovara ideji da političari biraju savjetodavno tijelo, a uz to definirani su i rokovi za osnivanje savjeta, kao i nužnost sastajanja između predstavnika vlasti i savjeta. Dodano je olakšano i osnivanje savjeta mladih u sredinama u kojima nema prevelikog interesa među mladima, kako se ne bi uskraćivalo one doista motivirane.
Mreža mladih je povodom usvajanja Nacrta izdala priopćenje za medije u kojem upozorava na nepoštivanje procedure – to jest, prihvaćanje prijedloga Mladeži HDZ-a mimo javnog savjetovanja. Koje konkretne promjene u Nacrtu prijedloga Zakona o savjetima mladih Mreža mladih Hrvatske smatra problematičnima i zašto?
Pravo je svakog tijela koje predlaže zakon da uvaži ili odbije bilo koji prijedlog, ono što mi (ali ne samo mi) smatramo kršenjem procedure je izmjena službene dokumentacije. Naime, nakon završetka javnog savjetovanja, 28. veljače, na stranicama e-savjetovanja objavljen je izvještaj u kojem za svaki komentar piše je li isti prihvaćen, odbijen ili primljen na znanje. Središnji državni ured je u narednim mjesecima odlučio prihvatiti prvotno odbijene prijedloge Mladeži HDZ-a, ali su istovremeno odlučili i ukloniti prvotno objavljeno izvješće te postaviti novo, što je očigledno kršenje procedure jer je jednom objavljeno izvješće automatski službeni dokument koji prati zakon sve do Sabora.
Ono što je dodatno zabrinjavajuće tiče se sadržaja. Naime, prijedlog Mladeži HDZ-a, koji prethodno ni na koji način nije izašao kroz radnu skupinu, predviđa osnivanje nacionalnog Savjeta mladih Republike Hrvatske. Novo tijelo bilo bi sastavljeno od po jedne osobe iz svakog županijskog savjeta mladih, a problematične su ovlasti tog tijela. Naime, predviđeno je da to tijelo uređuje(!) rad svih ostalih savjeta, što je jako zabrinjavajuća konstrukcija i nejasno je kako bi to izgledalo kao ni zašto bi netko tko je izabran od npr. skupštine Grada Zagreba uređivao rad Savjet mladih Grada Splita. Ono što malo bolje oslikava situaciju jest činjenica da trenutno članovi Mladeži HDZ-a predsjedaju s 13 od 18 županijskih savjeta mladih. Dakle, ako bi u novoosnovani savjet išli predsjednici županijskih, taj Savjet bi imao 13 članova Mladeži HDZ-a. U tako postavljenoj strukturi ne možemo očekivati reprezentativnost i uključenost mladih.
Na sjednici Vlade RH 7. lipnja nakon više od pola desetljeća čekanja usvojen je i Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2023. do 2025. Kako komentirate činjenicu da se u izmjenu Zakona o savjetima mladih išlo prije usvajanja strateškog dokumenta, umjesto toga da se zakon mijenjao na temelju strategije? Donosi li novi Program bilo kakve pozitivne iskorake u politikama za mlade?
Načelno nije problem što se u izmjene Zakona išlo prije donošenja Nacionalnog programa za mlade (NPM), primarno zato što se sam NPM ne bavi previše savjetima, a u situaciji gdje nedostaje dugoročna vizija, redoslijed je ionako manje bitan. Novi NPM još je jedan beskrvan i neinspirativan dokument, u kojem se na primjer predviđa, usprkos inflaciji i želji za razvojem sektora, do u cent identičan iznos za sve natječaje. Sama činjenica da se u program stavljaju već postojeći natječaji pokazuje da značajan dio NPM-a zapravo otpada na ono što se ionako provodilo i kada nije bilo tog dokumenta. Važno je istaknuti i da u slučajevima kada su teme dobro prepoznate, kao i problemi dobro opisani (na primjer, u području ruralnih mladih), predložene mjere na njih nerijetko uopće ne odgovaraju. Stječe se dojam kao da osobe koje su prepoznavale probleme nisu iste osobe koje su radile na mjerama. Na žalost, iz nama nepoznatog razloga Mreža mladih Hrvatske nije bila dio radne skupine tako da ne znamo detalje.
Prema javno dostupnim informacijama, radna skupina sastala se samo tri puta te uopće nije konzultirana oko predloženih izmjena na javnom savjetovanju. A upravo je javno savjetovanje pokazalo inertnost institucija, naime pristiglo je više od 160 komentara, od čega 142 od strane Mreže i njenih članica. Ukupno je u cijelom dokumentu prihvaćeno samo šest komentara! Dakle manje od 4 % prijedloga za poboljšanjem dokumenta je prihvaćeno. Sada nam ostaje pratiti hoće li se implementirati nove mjere te hoće li se na vrijeme krenuti u osmišljavanje i pripremu novog NPM-a. S obzirom da nismo sigurni koliko će sustavno to raditi institucije, u Mreži planiramo posvetiti vlastite resurse i znanja praćenju toga što se doista događa s ključnim dokumentom u području mladih.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
