Tema Jedan je zagrebački nogometni klub 1. prosinca proslavio svoj deseti rođendan. Tog su datuma, naime, 2014. godine navijači NK Zagreb, Bijeli anđeli, nezadovoljni stanjem u svom klubu, kao i generalnim stanjem hrvatskog nogometa, s drugim entuzijastima_cama i pojedincima_kama na Skupštini izglasali novi klub i nazvali ga Zagreb 041. Vijest o tom okruglom rođendanu ne bi sama po sebi bila ništa posebno da se ne radi o pomalo posebnoj nogometnoj priči.
Prije nekoliko godina na nagovor društva došla sam na Jakuševec kako bismo pogledali jednu njihovu utakmicu, posljednju u sezoni, ako se ne varam. Cijelog života tvrdoglavo ne volim nogomet i nikako mi nije išlo u glavu zašto ga neki moji prijatelji vole, ali došla sam prijateljstva i druženja radi. Sad bi mogla uslijediti rečenica o magičnoj preobrazbi mog mišljenja i zaljubljivanju u najvažniju sporednu stvar na svijetu. Ne mogu ići tako daleko: uopće se ne sjećam protiv koga je Zagreb 041 tada igrao i jesu li pobijedili, a nogomet mi je i dan-danas dosadno gledati. Sjećam se da sam se na toj utakmici sjetila da mi ga nikad, doduše, nije bilo dosadno igrati. Zatekla sam se u brzinski složenoj ekipi improvizirane utakmice koja je uslijedila nakon službene, a sudjelovala sam i u natjecanju u izvođenju jedanaesteraca.
Drugim riječima, “ideja kluba je da su svi dobrodošli, da je nogomet za sve i da sport pripada zajednici, a ne eliti”, rekao je Josip Miličević, član Zagreba 041. Klub je takav od svojih početaka, a jedan mu je od ciljeva pokazati da je sport javna potreba koja proizlazi iz zajednice i tu je za zajednicu, što se odražava i u njegovoj upravljačkoj strukturi. Uređen je direktno-demokratski i nema upravu, već njime upravljaju svi njegovi članovi. Sve bitne odluke donosi Skupština, koja je opet cijeli kolektiv, što uključuje i igrače_ice i navijače_ice. Jedna je od ključnih ideja pri pokretanju Kluba bila stvoriti kolektiv “koji na terenu, na tribini i u zajednici promovira vrijednosti koje su nažalost rijetke u nogometu u Hrvatskoj i na Balkanu”, dodao je Miličević. To uključuje borbu protiv klijentelizma i korupcije na svim razinama te “jasan stav protiv svih vrsta diskriminacije s porukom povratka nogometu kao sportu solidarnosti, zdravog nadmetanja, uvažavanja protivnika i sportu koji volimo zbog njegove jednostavnosti i ljepote”, stoji na službenim stranicama Kluba.
Svoju želju za aktivnim sudjelovanjem u životu zajednice Klub je pokazao u radu s izbjeglicama i tražiteljima azila na terenu, ali i izvan njega, uključivanjem u različite pokrete i inicijative. “Prvi trener u našem klubu bio je stranac s odobrenim azilom, na utakmicama smo kuhali i surađivali s kolektivima koji su kuhali tradicionalna jela iz različitih zemalja poput Pakistana, Senegala, Nigerije. Prvu ekipu mlađih kategorija koju smo imali u klubu činila su djeca izbjeglice i tražitelji azila itd.”, kaže Miličević. “Klub je svojedobno podržao građane Savice u borbi za očuvanje parka, igrači su u znak podrške inicijativi Drugotna na sav glas na teren izašli u majicama iz kampanje, na utakmicama smo izražavali podršku različitim pokretima i grupama koje se bore za vrijednosti koje i mi dijelimo, pa smo tako podržali studente Filozofskog fakulteta tijekom njihove borbe protiv klerikalizacije obrazovanja i korupcije na Sveučilištu, surađivali smo s bubnjarskom skupinom Drum ‘n’ Bijes, građanskim inicijativama u Dugavama i slično”, dodala je Tea Radović, članica Kluba.
Osim sudjelovanjem u društvenim akcijama, inicijativama i protestima, vrijednosti Kluba sustavno se njeguju i u nastojanjima za osnivanjem drugih ekipa i selekcija osim one muške seniorske koja postoji od osnutka. Tako je bio uspostavljen i omladinski pogon s prvom trenericom Helennom Hercigonjom-Moulton u kojem je većina djece bila u statusu tražitelja međunarodne zaštite ili se pak radilo o djeci obitelji kojima je zaštita odobrena. Omladinski pogon s vremenom je rastao, pa tako danas Klub ima i pet mlađih selekcija: zagiće (mlađe od 9), limače (mlađe od 11), mlađe pionire (mlađi od 13), kadete (mlađi od 17) te juniore (mlađi od 19). U zagićima i limačima pritom se zajedno natječu i djevojčice i dječaci. Prije pandemije aktivna je bila i ženska ekipa, samoprozvana Ženčad, koja se natjecala na turnirima i u neformalnim ligama te je jedan od aktivnih ciljeva Kluba njezino oživljavanje. “Kroz svoj rad smo nastojali i promijeniti te olakšati pristup onima koji su često isključeni, tako smo uspješno zagovarali promjene birokratskih pravila unutar Zagrebačkog nogometnog saveza koje su olakšale pridruživanje i igranje u klubovima za tražitelje međunarodne zaštite, kako one mlađe od 18 tako i za starije”, dodao je Miličević.
Klub je prepoznat i izvan granica Hrvatske, pa je prije nekoliko godina pozvan u konzorcij Erasmus+ projekta Sport Together zahvaljujući kojem su se razvila partnerstva s Nogometnim savezom Republike Irske i Nogometnim savezom Sjeverne Irske. Suradnja s drugim organizacijama i klubovima iz regije nastavila se novim projektom Sport Zajedno, a oba projekta pokazuju kako se sport može koristiti kao alat za društvenu inkluziju i postkonfliktno pomirenje. Suradnja je rezultirala raznim radionicama i studijskim posjetima, a trenutno je u razvoju edukacijski modul i priručnik o tome kako organizirati inkluzivni sportski događaj. Radović kao jednu od zanimljivijih aktivnosti u kojima sudjeluju ističe Mini-Van Tour, turneju Balkanom u kombiju prepunom sportske opreme koja se zaustavlja u mjestima u kojima su zajednice segregirane na etničkoj osnovi ili izolirane i zanemarene, pa djeca u tim mjestima nemaju jednak pristup aktivnostima i sportu kao djeca u razvijenijim sredinama. Hrvatska je stanica prošle godine bila u Paragu (Međimurje), a organizirao ju je upravo 041 u suradnji s NK Paragom.
U svojih deset godina postojanja najponosniji su, kažu, na to što su i dalje tu, bez obzira na to što su beskućnici, bez vlastitog terena i infrastrukture potrebne za normalno funkcioniranje. Najveći im je cilj u idućem desetljeću naći svoj dom. “Tek ćemo onda moći zaista kvalitetno raditi u zajednici i sa zajednicom, na terenu i izvan njega”, zaključuje Radović.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
