Intervju Festival nezavisne kulture Platformat, koji od 2013. godine kontinuirano okuplja mnogobrojne organizacije smještene u Domu mladih, po prvi put se odigrava u ljetnom terminu, od 11. do 15. lipnja. No, baš kao i lanjsko izdanje, i ovo se održava na tankoj liniji između strepnje i nade za budućnost zgrade Doma mladih. Ovaj hram nezavisne kulture nikada nije dovršen, pa i sada, pred izglednu rekonstrukciju u koju će biti uloženo oko 25 milijuna eura, dolazi do odgoda i kašnjenja s radovima, tako da nitko ne zna kada bi rekonstrukcija trebala krenuti, a posljedično ni što će biti s udrugama i kolektivima koji djeluju u Domu mladih, te zamjenskim prostorima koji su im obećani od strane Grada.
Spomenimo kako je u Splitu došlo i do promjene vlasti, te kako svaka odgoda pridonosi neizvjesnosti i svojevrsnoj anksioznosti u vezi sudbine ovog zdanja i njegovih korisnika, jer je nezavisna scena po svojoj prirodi krhka pa je svaka ovakva situacija tektonski poremećaj koji je ugrožava. Dom mladih živim održavaju pojedinke_ci s nezavisne scene, volonteri_ke i prekarni radnici_e s nesigurnim, skromnim primanjima, koji često rade u neadekvatnim uvjetima, a materijalni manjak kompenziraju toplinom zajednice i projektima realiziranim u njoj i za nju.
Što se tiče faze obnove Doma mladih, u ovom trenutku znamo kako je u travnju izdana građevinska dozvola za projekt rekonstrukcije, a datum početka znat će se kada se finalizira javna nabava za izvođača radova, no sve je izglednije da bi to moglo biti najesen ove godine. Ipak, loša iskustva neprestanih odgoda početka radova nalažu oprez, a ozbiljnost projekta i uloženi novac sugeriraju uspjeh, tako da se i ponavljana krilatica iz same objave Platformata “veselimo se obnovi” može čitati u ključu nade, ali i autosugestije. Kako će priča završiti znat ćemo za nekoliko godina kada radovi budu gotovi, a skele s ovog brutalističkog zdanja skinute, no zato je važno označiti ovaj Platformat u vremenu, netom pred renovaciju.
Na razini Platformata reakcija na ovo temeljno pitanje vidljiva je već u vizualnom rješenju. Autori Segor Garber i Dejan Zobenica u svom su se radu referirali na motiv gradnje prepoznatljivim motivom narančaste mreže koja ograđuje prostor gradilišta, a ovdje je u službi simbola nadolazeće promjene. No duh promjene i neizvjesnosti bio je prisutan u vizualnim motivima, temama, programu Platformata, kao i u neformalnim pričama i emotivnim reakcijama. Ovo petodnevno događanje pružilo je raznolik i ispunjen program.
Održane su tri izložbe: Alo!Dizajn, pregled vizualnih rješenja Segora Garbera za festival Platformat postavljen u izlogu Doma mladih, zatim Spomenik neznanih ljubavnika/ca Marina Berovića, te izložba Sparina Kocke umjetničkog dua Die Blaue Distanz i Olg&Lillie održana u sklopu programa qIZLOŽBE. Također su održane brojne radionice, kvizovi i drugi zabavni sadržaji. Kolektiv queerANarchive je osim s qIZLOŽBOM bio prisutan i redovnim programom Zvjerinjak koji se tradicionalno održava u sklopu Platformata.
Neizostavno je navesti i filmski program; prvi dan festivala održana je Smotra Kino kluba Split, a tri dana kasnije projekcija studentskih filmova Split Film Festivala na Platou Doma mladih sa žanrovski i geografski raznolikom selekcijom. Večer je otvorio odlični srpski film 5/3/0 iz 2023. godine koji portretira poziciju mlade žene u neugodnom i agresivnom muškom okruženju i koji je pružio priliku da se okupljeni upoznaju s talentom mlade i prerano preminule srpske glumice Dostane Nikolić. Selekcija je uključila i filmove iz Ukrajine, Poljske, Kine, Irana, te dva s Filipina.
Na ovogodišnjem Platformatu nije izostao ni tradicionalni glazbeni program, pa su tako održani koncerti na Platou Doma mladih, kantautor Gracin je nastupio u dvorištu Kocke u nešto intimnijem okruženju, a petodnevno događanje se završilo na terasi Trokut uz glazbenu selekciju radijskog kolektiva KLFM.
Osvrnimo se na ovom mjestu na diskurzivna događanja u Razredu koja su uspjela prodrijeti u problematično ekološko i kulturno tkivo grada. Točno na drugu godišnjicu rušenja jednog od najvećih i najstarijih stabala Splita, predivne koštele ili pelegrinke, od strane metalne ruke bagera, a radi gradnje poslovno-garažnog kompleksa Small Mall, održana je panel-diskusija o zaštiti drveća grada Splita. Sudjelovali su Danijela Šegvić iz Odsjeka za zaštitu okoliša Grada Splita, stručnjak za arborikulturu Fran Poštenjak, direktor Parkova i nasada Siniša Gašparević, te Ksenija Adžić iz udruge Sunce.
Spomenuta pelegrinka postala je simbol borbe za preživjela stabla Splita, ali još važnije, podigla je svijest građana_ki o važnosti informiranja i participacije oko ove problematike. Rasprava je ukazala na gradske specifičnosti vezane uz problematiku drveća poput rušenja starih i sadnje novih stabala u širem centru, zaštite onih stabala koja imaju društvenu vrijednost, dok je u kolektivnom sjećanju Splićana još uvijek živ nedavni problem tretiranja invazije potkornjaka u park-šumi Marjan.
U prostoru Razreda održano je i predstavljanje rezultata istraživanja koje je proveo savez udruga Klubtura o dodjeli gradskih prostora udrugama koje djeluju u kulturi. Radi se o programu koji je obuhvatio pet hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Osijek, Rijeku i Dubrovnik), pa je ovo predstavljanje logično bilo usmjereno na Split. Nakon izlaganja održan je i policy forum u kojem su sudjelovali predstavnici Klubture, dionici splitske kulturne scene, te posjetitelji. U prvom dijelu, iznošenjem podataka, javnost se mogla upoznati sa splitskim posebnostima oko dodjele prostora u kulturi, mahom komparativno u odnosu na druge gradove u kojima je provedeno istraživanje.
Detektirani su specifični lokalni problemi u uskoj vezi s najavljenom rekonstrukcijom Doma mladih, kao i oni uočljivi u ostalim gradovima obuhvaćenima istraživanjem, kao što su nepovjerenje građana prema gradskim službama, manjak komunikacije u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, te nejasno definirani uvjeti i kriteriji korištenja gradskih prostora. Također su dane određene preporuke u smjeru afirmiranja kulture kao važnog resursa, te nužnosti donošenja konkretnog razvojnog plana kroz participaciju građana, kulturnih organizacija i civilnog društva u strateškom planiranju i donošenju odluka.
Drugi dio je otvorio brojna pitanja i živu raspravu, najviše preko dijeljenja direktnih i praktičnih iskustava s terena. Govorili su: suvremena umjetnica Neli Ružić, Tonči Kranjčević Batalić (queerANarchive i LGBT centar Split) i Lea Štambuk (PDM, Aktivist), da bi se razgovoru priključila i druga lica aktivna na lokalnoj civilnoj i političkoj sceni. Ružić, čiji je rad Prekasno je za odustajanje u sklopu Splitskog salona postavljen na pročelje Doma mladih kao reakcija na renovaciju, podijelila je iskustva iz perspektive članice vijeća za kulturu, dok su Kranjčević Batalić i Štambuk to napravili kao relevantni akteri na nezavisnoj sceni. Uslijedio je dugi razgovor obilježen neslaganjem između spomenutih aktera i predstavnika bivše vlasti koji se posebno aktivirao oko ove teme, što je simbolički mikroprikaz nedostatka komunikacije i mimoilaženja u vezi pitanja nezavisne kulturne scene.
Ipak, važniji aspekt diskusije bila je jasna dijagnoza problema zbog kojih u Splitu izostaje adekvatna dodjela prostora u kulturi. Priča je stavljena u lokalni (turistički) kontekst, pa je spomenuta famozna sintagma o strategiji razvoja “kulturnog turizma”, što je prisutne nagnalo da se slože oko možda najvećeg problema; izostanka bilo kakve kulturne strategije na razini grada koja bi onda uspješno tretirala i problem dodjele gradskih prostora. Takvih prostora ne manjka, već su nedostupni za kulturne sadržaje i jer tržišnim mehanizmom pripadnu ugostiteljima, marginalizirajući kulturne sadržaje i prazneći centar grada. Zaključeno je kako bi upravo zaštita takvih prostora i njihova prenamjena u isključivo kulturne bila jedna od najefikasnijih strategija.
Tonči Kranjčević Batalić osvrnuo se na iznimno aktualnu temu vezanu uz zamjenske prostore u koje će biti smještene udruge do kraja radova na renovaciji Doma mladih, pozivajući na promišljanje o mogućem gubitku publike i povezanosti zajednice, kao i o prostornim uvjetima i adaptacijama prostora kako bi bili adekvatni za rad.
U priči o zamjenskim prostorima i adaptaciji istih, najugroženiji su suvremeni cirkuski umjetnici_e koji u Domu mladih imaju jedini prostor u Dalmaciji adekvatan za suvremene cirkuske vještine. Zato se treba osvrnuti na cirkuske izvedbe održane za vrijeme Platformata. Osim Open stage izvedbi na Maloj sceni trećeg dana festivala, održane su izvedbe u produkciji Tiramole: Ni(Z) zečju rupu i Pet lica traži izvedbu uz kratke plesne filmove u Amfiteatru.
Međutim, za kraj ovog teksta, kao njegov dramski završetak u pomalo sjetnom i neizvjesnom tonu, treba skrenuti pažnju na izvedbu kojom je zaključen festival i koja se direktno referira na neizvjesnu sudbinu Doma mladih. Dojmljiva 30-minutna performativna šetnja Razgovori s Domom u produkciji Cirkus kolektiva pružila je odabranoj publici pomalo elegičnu verziju čitanja veličine i praznine Doma mladih.
U sklopu šetnje na prazne i mračne prostore pred publikom reagiraju izvođačice Dora Komenda i Anja Ostojić, ponekad poetskim jezikom, ponekad pokretom i zvukom naglašavajući atmosferu nesigurnosti i sjete, straha i nježnosti; dakle posljednjeg pozdrava i ostvarenih uspomena, koristeći se podjednako cirkuskim rekvizitima, kao i prašinom, te zatečenim stvarima. Nekoliko sekvenci šetnje dovodi publiku u velike prostore tišine i mraka, presvučene dugogodišnjom prašinom, otvarajući tako priliku za meditacijom nad napuštenim prostorom. To se doima kao ključna točka ove rute u koju se sliva i simbolički značaj Platformata. Ta tišina mraka i mrak tišine točka je u kojoj nestaje vrijeme, Dom mladih je čudesno tu u svoj svojoj snazi – i istovremeno nije.
Objavljeno
