

Praznine2020 inicijativa je kojom se prostori u centru Splita otvaraju nekomercijalnim sadržajima te privremeno dovodi kulturu u grad pokazujući da je ondje zapravo nema.
FOTO: Culture Hub Croatia
Piše: Ivana Pejić
Prazne ulice, muk grada u večernjim satima, zatvoreni poslovni prostori i izlozi oblijepljeni novinskim papirom standardna su zimska scenografija mnogih domaćih primorskih mjesta, ljeti “okupiranih” i otuđenih od građana, koji u ostatku godine na aparatima čekaju prve turiste. Iznimka nije ni drugi najveći hrvatski grad koji se posljednjih godina iz tranzitnog punkta prometnuo u punokrvno turističko odredište, sa svim pratećim boljkama i (kontra)efektima dominirajuće gospodarske monokulture.
“U siječnju ove godine u Splitu smo izbrojali više od 35 zatvorenih prostora samo na području Dioklecijanove palače. Ako uzmemo u obzir ulice u njenom neposrednom okruženju, računica vrlo lako dostiže i prelazi impresivnu brojku od 50 zatvorenih poslovnih prostora, uz natpise ‘zatvoreno zbog preuređenja’ ili ‘na godišnjem odmoru do proljeća'”, navode članovi i članice platforme Culture Hub Croatia, kojima je bilo dosta čekanja da lokalna vlast napravi prvi korak i izradi održivu strategiju upravljanja turizmom i povijesnom jezgrom i odlučili djelovati. Osmislili su i pokrenuli projekt Praznine u kojem su zatvorene prostore simbolički obilježili crvenim točkama, a potom nekolicinu njih koji se koriste isključivo ljeti i u turističke svrhe u dogovoru s vlasnicima ustupili za korištenje umjetnicima i građanima u ispražnjenom zimskom periodu.
“O boljkama centra grada Splita jako se puno govori već godinama, a mi smatramo da se jako malo toga radi. Još prije nekoliko godina bojali smo se da će centar Splita postati poput centra Dubrovnika. Pričalo se o problematici života u centru grada, iseljavanja lokalnog stanovništva zbog masovnog davanja stanova u najam, zatvaranja svih knjižara, cvjećarni i starih postolarskih radnji koje su pretvarane mahom u restorane, kafiće, suvenirnice i putničke agencije – riječ je o čitavom nizu sadržaja primarno usmjerenom ‘instant’ posjetiteljima”, objašnjavaju Jasmina Šarić, Marina Batinić i Kristina Tešija iz Culture Huba. Brza zarada na masovnom turizmu dominantni je poslovni model čije održavanje pretpostavlja hibernaciju “van sezone”, pretvarajući povijesnu gradsku jezgru u artificijelno ne-mjesto.
Kako bi pokušali iznova promisliti njen smisao i svrhu, projektu Praznine cilj nije samo prisvajanje ispražnjenih prostora i “vlasništva” nad baštinom, već i ukazati na potencijal kreativne zajednice koja je trenutno potisnuta i nevidljiva, a sastavni je dio gradskog tkiva. Stoga se u trotjednoj intervenciji (od 15. veljače do 7. ožujka) pet prostora u staroj gradskoj jezgri pretvara u otvorene ateljee za osam domaćih i inozemnih umjetnica i umjetnika (Driton Selmani, Mia Kevo, Selma Selman, Antonio Grgić, Ledia Kostandini, Andrea Resner, Ivana Mirchevska i Lana Stojićević), kao i mjesta prezentacije rada udruga civilnog društva koje su se odazvale na javni poziv Posvoji prostor. U otvorenom kalendaru svim udrugama, građanima, inicijativama i pojedincima ponuđeni su termini u prostorima u Palači i oko nje kako bi sami osmislili i predložili aktivnosti koje će se ondje odvijati, pa program uključuje i brojne radionice, razgovore s umjetnicima, različite meet-upove i pop-up događanja.
Istiskivanje kulturnih sadržaja, posebno onih vaninstitucionalnog i neprofitabilnog karaktera, iz središta gradova po ničemu nije splitski specifikum. Jedan od drastičnijih recentnih primjera je slučaj zatvaranja Malog salona, jednog od posljednjih prostora kulture na riječkom Korzu, a pisali smo i o zabrinutosti vodstva zagrebačke Galerije Nova za vrijedan infrastrukturni resurs koji je bez reguliranog statusa svojom pozicijom u samom centru grada zasigurno atraktivan plijen brojnim “gladnim očima”. U Splitu se, kažu nam iz Culture Huba, još može naići na izložbu, predstavu ili koncert aktera s nezavisne scene, ali je njena žila kucavica ipak dislocirana od centra i koncentrirana uglavnom u prostoru Doma mladih.
“Nezavisna kulturna scena tek partikularno uključena u život centra koji ionako gubi svoj identitet pretvaranjem u poligon za izmjenu turističkih grupa i zaradu temeljenu na njima. Aktivni pojedinci i grupe s nezavisne scene na ovaj način ostaju ‘nevidljivi’ Splićanima i posjetiteljima koji gravitiraju centru čime im se indirektno šalje poruka da grad može živjeti i opstati bez njih”. Ono što se ističe u strožem centru grada je, primjerice, Academia Club Ghetto koji godinama odolijeva sadržajima prilagođenima isključivo turističkoj sezoni, kao i LGBT centar koji je smješten uz samu Palaču te se u protekloj godini profilirao kao društveno-kulturni centar u kojem se sve češće odvijaju aktivnosti s nezavisne kulturne scene.
U Centru, između ostalih, djeluje i udruga queerANarchive koja je ujedno i jedan od kolektiva koji će u sklopu projekta Praznine dobiti svoj termin za predstavljanje nešto široj javnosti. “S obzirom da djelujemo u Domu mladih i LGBT centru, da je teško doprijet do šire populacije grada ovaj nam se projekt činio kao dobra prilika”, komentira član udruge Tonči Kranjčević Batalić, dodajući kako inicijativa koja privremeno dovodi kulturu u grad ukazuje na to da je zapravo nema, ali potencijalno može biti i legitimizacija stanja u kojem centar grada u njegovom “najboljem izdanju” ostaje rezerviran za likvidnije djelatnosti.
Članice Culture Huba Croatia pitali smo i o dugoročnim planovima vezanim uz ovu inicijativu, koju opisuju kao svojevrsni eksperiment kojim su na šire urbano područje stare gradske jezgre željeli “projicirati” funkcije jedinstvenog fizičkog prostora – huba koji bi bio mjesto susreta i dijaloga između umjetnika, građana, udruga i inicijativa. “Nakon tri godine djelovanja na području cijele Hrvatske i umrežavanja s partnerima na međunarodnom nivou, ovaj projekt je prvi značajan korak prema našem stalnijem fizičkom prostoru u Splitu po uzoru na uspješne primjere i inspirativne hub-ove koji su dio European Creative Hubs Network, čiji smo i mi članovi od samog početka. Inicijativom Praznine2020 željeli smo angažirati lokalnu zajednicu kroz participativni pristup i omogućiti svima da zajedno s nama nastave stvarati kreativni hub”, poručuju.
Djelovanje, a ne čekanje – polazište je inicijative koja skreće pozornost kako na gradske praznine, tako i na nevidljive pozicije onih koji su ih spremni ispuniti svojim kreativnim potencijalom, znanjem i radom. No, može li biti impuls u promjeni dinamike prema kojoj mjesta za umjetnost i kulturu ima samo kada se svi ostali namire i povuku, ostaje nam za vidjeti.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno