Blic U okviru partnerskog projekta LGBT centar Split u kojem su sudjelovale udruge queerANarchive, Queer Sport Split i Split Pride, provedeno je prvo istraživanje o životnim potrebama LGBTIQ osoba u gradu Splitu. Partnerske udruge kao povod istraživanju ističu diskriminaciju, različite oblike nasilja i nejednakosti koje LGBTIQ osobe trpe u javnom prostoru i institucijama unatoč zakonskim rješenjima kojima se štite prava seksualnih i rodnih manjina.
Zadarski sociolog Pavao Parunov, koji je, uz Saru Čović ujedno i proveo istraživanje, u uvodnoj ga riječi smješta u kontekst malobrojno provedenih upitnika u Hrvatskoj i naglašava njegovu važnost s obzirom na zabilježen porast govora mržnje i raznih oblika nasilja prema LGBTIQ osobama i u širem europskom okruženju. Paurnov napominje da iako postoji pomak u javnom diskursu od ranih 2000-ih, istraživanja u posljednjem desetljeću potvrđuju kako je LGBTQ zajednica u Hrvatskoj društvena manjina koja je na višestruke načine društveno isključena i ranjiva.
Istraživanje o potrebama LQBTIQ osoba u Splitu zasniva se na šest tematskih segmenata: zadovoljstvo LGBTIQ osoba životom u Splitu, sigurnost i otvoreno izražavanje vlastitog identiteta, izvori podrške LGBTIQ osoba, nasilje i diskriminacija, mentalno zdravlje i povezivanje LGBTIQ osoba i njihovo uključivanje u život zajednice. Istraživanje navedenih segmenta provedeno je kvantitativnom metodom putem online upitnika koji se dijelio društvenim mrežama i kvalitativnom metodom u obliku dubinskih intervjua i polustrukturiranih fokus grupa.
Iako se, prema istraživanju, ne može tvrditi da LGBTIQ osobe u Splitu doživljavaju nasilje u većoj mjeri nego u drugim gradovima, dokazan je nesklad između zakona koji su na snazi i životne svakodnevice LGBTIQ osoba, navodi LGBT centar Split u priopćenju. Verbalni oblici nasilja poput zastrašivanja, vrijeđanja i izrugivanja prisutni su u javnim prostorima, pri čemu sudionici_e detektiraju gradske javne prostore koji su opasniji iz drugih, kao i počinitelje nasilja među kojima se ističu grupe mlađih muškaraca. Posebno su ranjive osobe čije rodno izražavanje u percepciji okoline odudara od norme, poput rodno-varijantnih ili trans osoba, navodi Parunov.
Istraživanje je pokazalo da, zbog navedenih prepreka, većina sudionika_ca ima poteškoća s mentalnim zdravljem. Institucionalni izvori mentalne podrške nemaju razvijen nijedan oblik preventivnog djelovanja za dobrobit LGBTIQ osoba, niti jasno istaknutih stručnih znanja i razumijevanja poteškoća koje nastaju stigmatizacijom rodnog i/ili seksualnog identiteta, što mladima uvelike otežava pristup financijski (javno) dostupnoj zdravstvenoj podršci. Parunov ističe da je politička participacija LGBTIQ mladih također niska zbog dugotrajne isključenosti iz političkog sadržaja, osim kad se zajednicu instrumentalizira u lokalne političke svrhe.
Unatoč visokom stupnju ekonomske samostalnosti starijih osoba u zajednici, za mlade LGBTIQ osobe koje se nisu financijski osamostalile obiteljski i/ili školski odnosi mogu predstavljati izvor poteškoća, zbog čega su prostori okupljanja zajednice poput LGBT centra važni kako bi pružili potporu u svakodnevnom životu. Među ispitanicima_cama se našao i dio LGBTIQ osoba koji zbog iscrpljujućih okolnosti navigiranja identitetom u školskom, obiteljskom i kontekstu šire okoline odgađa ili prekida nastavak obrazovanja s ciljem financijskog osamostaljenja, što vodi slabo plaćenim i nesigurnim poslovima.
Kao primjere dobre prakse u rješavanju navedenih problema, u istraživanju se ističu uske mreže društvenih odnosa, koje se preslikavaju u prostorne navike, odnosno odlazak na određene kulturne i umjetničke sadržaje, u ugostiteljske i druge komercijalne prostore. Među njima se ističu Klub Kocka, Split Pride i LGBT centar Split, koji je ujedno i jedini izvor pružanja deinstitucionalizirane podrške mentalnom zdravlju u obliku psihološkog savjetovanja. Psihološko savjetovanje od velike je važnosti s obzirom na to da velik dio zajednice gubi obiteljsku podršku zbog autanja, a roditelji često nemaju znanje potrebno da bi vratili povjerenje i sigurnost u narušeni odnos.
Povezivanje s drugim LGBTIQ osobama u zajednici bitno je za stvaranje prostora podrške, a istraživanje je pokazalo da je dio ispitanika_ca ostavljen po strani i traži načine kako bi se uključili i aktivnije izražvali rodni i/ili seksualni identitet. U tom smislu, participacija u stvaranju sadržaja se pokazala pozitivnom za osjećaj pripadnosti LGBTIQ osoba i Parunov ističe važnost njihova održavanja. Ukazuje i na financijsku nestabilnost zbog koje je većina postjećih projekata na volonterskoj bazi, te na važnost buduće podrške grada Splita u njihovu provođenju.
U priopćenju LGBT centra Split nekoliko se puta napominje da ispitanici ne promatraju Split kao grad slučaj, unatoč visokoj stopi nezadovoljstva aktualnom gradskom vlašću, socijalnim uvjetima, ekonomskom situacijom, negativnom slikom o budućnosti i željom za preseljenjem. Split po tom pitanju nije ništa posebno drugačiji od ostalih gradova u Hrvatskoj, što ukazuje na generalno loše uvjete u kojima LGBTIQ osobe žive. Istraživanje je predstavilo ključne probleme, ali i mogućnosti njihova poboljšanja kroz primjere dobre prakse i savjete upućene potencijalnim izvorima javne i institucionalne podrške.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
